Ukupna dužina plovnih kanala danas iznosi:
- u Banatu: 309 km
- u Bačkoj: 355 km
Poraz od Banata, koji je imao iskusne i odrasle igrače, nije obeshrabrio dečake Zvezde. Naprotiv, oni su se još više posvetili treninzima i odigrali dve utakmice na strani – prvu u Bašaidu, a drugu u Baodri. Na ovim utakmicama Zvezda je uključila i nekoliko bivših igrača Jedinstva, što je ekipi donelo fizičku snagu, ali je izgubila deo tehničke kombinatorike koja je bila njena prepoznatljiva karakteristika. Da su nastavili tim tempom, Zvezda verovatno ne bi bolje prošla od Banata.
Slika prikazuje izgled Novog Bečeja s kraja druge decenije 20. veka, sa akcentom na Glavnu ulicu – tada najvažniji prostor svakodnevnog života, trgovine, obrazovanja i vere. U prvom planu, s leve strane, jasno se uočava zgrada državne škole, koja je predstavljala jedan od temelja modernizacije varoši. Ova ustanova nije služila samo obrazovanju, već i oblikovanju zajedničkog identiteta stanovništva različitog porekla.
Spratna zgrada bivše Tursko-Bečejske štedionice nalazi se u ulici Maršala Tita pod brojem 3, u produžetku Šlezingerove palate, na uglu sa Gimnazijskom. Iz dokumentacije Zavoda za zaštitu spomenika kulture Zrenjanin, koju je napisala Vesna Majstorović, istoričar umetnosti, saznajemo sledeće podatke o zgradi:
Jevrejska zajednica u Novom Bečeju i Vranjevu imala je duboke korene i značajnu ulogu u privrednom, društvenom i kulturnom životu mesta između dva svetska rata. Jevreji su bili trgovci, lekari, činovnici, zanatlije, bankarski radnici i preduzetnici — ljudi koji su doprinosili razvoju zajednice i čiji su domovi, radnje i porodice bili deo svakodnevnog života Novobečejaca.
Kikindski kanal proteže se od ušća u Magistralni kanal do spoja sa Zlaticom kod Sajana, u ukupnoj dužini od 50,34 km. Njegova osnovna uloga je da primi unutrašnje vode Zlatice u periodima kada je ustava kod Padeja zatvorena, kao i sopstvene unutrašnje vode duž trase, te da ih odvodi u Magistralni kanal.
Svima nama Novobečejcima je dobro znana prelepa spratna zgrada sa ajnfort ulazom na glavnoj ulici, između Osnovne škole Miloje Čiplić i porodične kuće braće Sakač. Sada se u prizemlju te zgrade, levo od ulaza lokal (bivši kafić Trokadero), a sa desne strane je sedište Turističke organizacije opštine Novi Bečej.
Neću se upuštati u istorijski prikaz nastanka školstva u Novom Bečeju i Vranjevu, jer sam to već učinio u svojoj knjizi „Novi Bečej i Vranjevo kroz istoriju". Ovaj tekst želim posvetiti burnoj i gotovo revolucionarnoj školskoj prošlosti Novog Bečeja između dvadesetih i tridesetih godina dvadesetog veka.
Početkom 1992. godine, na teritoriji Republika Srbija, nakon donošenja Zakona o vodama Srbije, formirana su tri javna vodoprivredna preduzeća koja pokrivaju celokupno područje države. To su:
Odbrana od poplave, odnosno prihvatanje spoljnih voda, ostvaruje se kroz poboljšanje uslova odbrane na vodotocima koje preseče državna granica, odnosno onih koji dolaze iz Rumunije. Ti vodotoci su Zlatica, Begej, Tamiš i ostali, koji imaju izgrađene nasipe, a pre izgradnje Magistralnih kanala imali su ozbiljne probleme u odbrani od poplava.
Period od 1945. do 1963. godine
Opštinsko područje pokrivale su dve vodoprivredne organizacije: Gornjobanatska sa sedištem u Kikindi, severno od Novog Bečeja, i Potiska sa sedištem u Zrenjaninu, južno od Novog Bečeja. Dakle, postojale su dve vodne zajednice:
Daske koje život znače već decenijama su večita inspiracija za Sašu Milenkovića — glumca, reditelja i pozorišnog entuzijastu koji je svoj život posvetio sceni.
Rođen 1963. godine, Saša je još 1978. godine zakoračio u svet pozorišne umetnosti, gde je ostao do danas, predano stvarajući i doprinoseći razvoju amaterskog teatra u Novom Bečeju i šire.
Ko zna dokle bi rivalstvo između Zvezde i Banata trajalo da se već sredinom 1936. godine Banat nije pojačao bivšim igračima Jedinstva, znatno starijim i fizički spremnijim. U takvim okolnostima Zvezda, sa svojim pretežno dečačkim timom, više nije mogla ravnopravno da im se suprotstavi. Prva međusobna utakmica nakon ovih promena odigrana je 9. aprila 1936. godine i završena je pobedom Banata rezultatom 4:2.
Posle donošenja Obznane 1920. godine vlasti su zabranile rad SKOJ-a, revolucionarne omladinske organizacije radničke klase, u kojoj se okupljao i znatan deo seoske omladine. Uprkos čestim provalama i hapšenjima, organizacija je u Kumanu obnovljena 1923. godine i delovala je ilegalno sve do uvođenja diktature 1929. godine.
Početkom šezdesetih godina započeti su radovi na iskopavanju kanala na ovom području, a zatim su građeni i značajni vodoprivredni objekti. Izgradnjom brane na Tisi 1977. godine, ovi radovi su privedeni kraju. Sve izgrađene objekte preuzimala je Vodoprivredna organizacija „Gornji Banat“, a formiranjem sekcija u momentu kada su objekti delimično počeli da se koriste, uspostavljen je i sistem za njihovu eksploataciju.
U godinama koje su prethodile Drugom svetskom ratu, jevrejska zajednica Novog Bečeja živela je mirno, slično kao i ostali građani ovog mesta. Iako je rastući uticaj fašističkih i nacističkih pokreta u Evropi bio očigledan, malo ko je verovao da bi takve ideologije mogle imati tragične posledice po lokalne Jevreje. Posebno jer u Novom Bečeju gotovo da nije bilo nemačkog stanovništva, pa se antisemitizam nije osećao u svakodnevnom životu.