Početkom 1992. godine, na teritoriji Republika Srbija, nakon donošenja Zakona o vodama Srbije, formirana su tri javna vodoprivredna preduzeća koja pokrivaju celokupno područje države. To su:
Laslo Gomba se još kao veoma mlad fudbaler pojavio na novobečejskoj fudbalskoj sceni. Zajedno sa Ferikom Kišom i Jožefom Čanjijem bio je među grupom entuzijasta koji su 1940. godine pokrenuli osnivanje novog kluba u Novom Bečeju pod imenom Napredak. Ubrzo po osnivanju klub menja ime u S. K. Zanatlija, gde je Laci brzo izborio mesto standardnog prvotimca i potvrdio svoj igrački kvalitet.
Pozorišni rad Jovana Kneževića uglavnom je fragmentarno poznat naročito od vremena kada je osnovao sopstveno glasovito teatarsko društvo u jesen 1860. Tada se pramenom političke klime u Ugarskoj i dobijanjem veće političke slobode i samostalnosti (tzv. Oktobarska diploma 1860.), ponovo uspostavlja aktivan pozorišni život među Srbima nakon desetogodišnje Bahove apsolutističke torture.
Nakon zloglasne Obznane, rad Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) u Kumanu je zabranjen, a raspuštena je i organizacija Srpske partije radničke Jugoslavije (SPRJ). Donošenjem Zakona o zaštiti države, najistaknutiji članovi KPJ preživljavali su teške dane. Ljubomir Čolić, sekretar partijske organizacije, zbog mučenja i maltretiranja preminuo je vrlo mlad nakon izlaska iz zatvora.
U godinama koje su prethodile Drugom svetskom ratu, jevrejska zajednica Novog Bečeja živela je mirno, slično kao i ostali građani ovog mesta. Iako je rastući uticaj fašističkih i nacističkih pokreta u Evropi bio očigledan, malo ko je verovao da bi takve ideologije mogle imati tragične posledice po lokalne Jevreje. Posebno jer u Novom Bečeju gotovo da nije bilo nemačkog stanovništva, pa se antisemitizam nije osećao u svakodnevnom životu.
Na scenu naive Janoš Mesaroš stupa početkom šezdesetih godina prošlog veka. Mladi i talentovani umetnik tada postaje član grupe naivnih umetnika „Selo“, koju je u Novom Bečeju osnovao Dragiša Bunjevački. Uz Bunjevačkog, jednog od najznačajnijih predstavnika naive u nas, stvarali su i Milica i Milivoj Mirić, Svetozar Kiselički, Tivadar Košut i Janoš Mesaroš.
"Nastanak, razvoj i uništenje jevrejske zajednice u Novom Bečeju" naslov je obimnog dela koje je nastalo višegodišnjim trudom Branislava-Bate Kiseličkog. Ovom zamašnom poslu autor je prišao, kako to u uvodnim napomenama objašnjava, zbog osećanja obaveze i duga prema svojim prijateljima Jevrejima iz mladalačkih dana, a onda i prema njihovim sunarodnicima koji su u bližoj i daljoj prošlosti živeli u Novom Bečeju.
Prošlo je prilično vremena od izleta u Šumicu do novog, na Matejski Brod. Iščekivali smo da Voja Glavaški dobije bicikl kako bismo krenuli sa tri bicikla. Na to smo čekali skoro do završetka školske godine. Voji su kupili bicikl marke Vesta, kao i moj, ali njegov je bio lepši, dve godine moderniji.
Nepotrebno je vršiti upoređenja i gradaciju gde su lepši doživljaji u šetnjama na dolmi ili na glavnoj ulici. Doima je imala izuzetne draži što se na njoj uživa u čistom vazduhu, koje donosi povetarac sa Tise i Gradišta i u jednoj očaravajućoj tišini. Glavna ulica je imala drugu vrstu čari.
Ugledni kumanački učitelj Aleksandar "Šandor" Popović rođen je u Bačkom Petrovom Selu, gde mu je otac bio opštinski činovnik. Kasnije je živeo u Beogradu, gde je ostvario svoju profesorsku karijeru. Supruga mu je bila Cveta Horvatova, sestra poznatog apotekara Dušana Horvata, a otac joj je bio učitelj Radislav.
Jevrejska zajednica u Novom Bečeju i Vranjevu imala je duboke korene i značajnu ulogu u privrednom, društvenom i kulturnom životu mesta između dva svetska rata. Jevreji su bili trgovci, lekari, činovnici, zanatlije, bankarski radnici i preduzetnici — ljudi koji su doprinosili razvoju zajednice i čiji su domovi, radnje i porodice bili deo svakodnevnog života Novobečejaca.
Otvoreno takmičenje solo pevača
Deseti festival srpske solističke vokalne muzike, posvećen rodonačelniku srpske solo pesme Josifu Marinkoviću, održan je od 23. do 25. maja 2002. godine. Jubilarna manifestacija realizovana je uz podršku brojnih donatora, generalnog sponzora AD „Polet“ IGK Novi Bečej i pokroviteljstvo Skupštine AP Vojvodine. Manifestaciju je otvorio potpredsednik Skupštine APV, Milan Manuštik.
Prva Srpska Zemljoradnička Zadruga osnovana je u Vranjevu mesecu novembra 1909. godine. Osnivači zadruge bili su: Dušan Vujackov, Bogoljub Malešev, Miloš Isakov, Ivan Popov, Nova Dujin, Živa Malešev, Živko Pejin, Nikola Tomašev, Marinko Perić, Arkadije Miletić, Živa Pantelić, Joca Vrebalov i Isa Tomašev. Za pretsednika zadruge izabran je Dušan Vujackov, a za poslovođu Bogoljub Malešev, koji su i najviše zasluga stekli oko osnivanja zadruge.
Nije prošlo više od 3-4 dana, od izleta na imanje Ivanović, a već u nedelju se krenulo na novi, i to znatno duži i za pešačenje naporniji. Od Novog Bečeja do imanja Rohonci u bečejskom ritu, ili kako ga danas nazivaju Biserno Ostrvo ima najmanje 8 kilometara u jednom pravcu, a kome se računa koliko je to u oba pravca, taj neka ne kreće sa nama!
Početkom šezdesetih godina započeti su radovi na iskopavanju kanala na ovom području, a zatim su građeni i značajni vodoprivredni objekti. Izgradnjom brane na Tisi 1977. godine, ovi radovi su privedeni kraju. Sve izgrađene objekte preuzimala je Vodoprivredna organizacija „Gornji Banat“, a formiranjem sekcija u momentu kada su objekti delimično počeli da se koriste, uspostavljen je i sistem za njihovu eksploataciju.
Pojavio se 1930. godine za vreme monarhofašističke diktature Aleksandra Karađorđevića i generala Petra Živkovića. To je vreme najcrnje reakcije i triumfa Zakona o zaštiti države. To je doba stroge ilegalnosti Komunističke partije, kada su njeni borci noseći barjak revolucije, bili osuđivani na dugogodišnju robiju i umirali pod policijskim batinama ili ubijani metkom pri „pokušaju“ bekstva kako je zločin posle policija pravdala.
Do 1955. godine zabavišta su bila pri školama. Bilo je 4 grupe na srpskom jeziku (2 grupe u Vranjevu i 2 grupe u Novom Bečeju) I 2 grupe na mađarskom jeziku ( 1 u Šušanju i 1 u centru Novog Bečeja).
Zabavište 01.9.1955. godine postaje samostalno, sa svojom upravom i počinje da se isključivo bavi problemima rada i razvoja svojih grupa.
U periodu od 1947. do 1957. godine obavljena su istraživanja, geodetska snimanja, izrađene su studije i urađeni idejni projekti.
Od 1957. do 1977. godine izrađeni su glavni projekti i izgrađena je osnovna kanalska mreža. Radovi su se odvijali u promenljivim uslovima, a teškoće na koje se nailazilo pomerale su rokove i usporavale izgradnju.
Ko zna dokle bi rivalstvo između Zvezde i Banata trajalo da se već sredinom 1936. godine Banat nije pojačao bivšim igračima Jedinstva, znatno starijim i fizički spremnijim. U takvim okolnostima Zvezda, sa svojim pretežno dečačkim timom, više nije mogla ravnopravno da im se suprotstavi. Prva međusobna utakmica nakon ovih promena odigrana je 9. aprila 1936. godine i završena je pobedom Banata rezultatom 4:2.
Posle donošenja Obznane 1920. godine vlasti su zabranile rad SKOJ-a, revolucionarne omladinske organizacije radničke klase, u kojoj se okupljao i znatan deo seoske omladine. Uprkos čestim provalama i hapšenjima, organizacija je u Kumanu obnovljena 1923. godine i delovala je ilegalno sve do uvođenja diktature 1929. godine.
Banat, velika i plodna ravnica, ali gusto prošarana močvarama i rečnim rukavcima, postao je u drugoj polovini XVIII veka poprište migracije raznih naroda. Starosedelački narodi, Srbi i Mađari, bili su, posle velikih austro-turskih ratova i epidemija kuge, veoma razređeni, a prostrane oblasti bile su prazne, pa su tadašnje vlasti preduzimale mere da se one popune i da se u njima stabilizuje stanovništvo (Dušan Popović: Srbi u Banatu, str. 56-57).
