14–15. maj 1993.
Posle višemesečnih priprema i traganja za koncepcijom i sadržajem, prvi Dani Josifa Marinkovića – „Obzorja na Tisi“, održani su 14. i 15. maja 1993. godine u Radničkom domu „Jovan Veselinov Žarko“ u Novom Bečeju.
Pre pet decenija, Novi Bečej je bio poprište jednog od strašnih zločina Drugog svetskog rata.
Posle petomesečnog zatočenja, iz Novog Bečeja je u jednom danu i zauvek nestala jevrejska zajednica, koja je u našem gradu postojala više od stopedeset godina.
Generacije posle rata nisu mogle ni saznati ni iskusiti prisustvo ovih ljudi, a oni su za privredni i kulturni razvoj naše sredine bili izuzetno značajni.
Kikindski kanal proteže se od ušća u Magistralni kanal do spoja sa Zlaticom kod Sajana, u ukupnoj dužini od 50,34 km. Njegova osnovna uloga je da primi unutrašnje vode Zlatice u periodima kada je ustava kod Padeja zatvorena, kao i sopstvene unutrašnje vode duž trase, te da ih odvodi u Magistralni kanal.
3. jun i 4. oktobar 1999.
Posle dva otvorena takmičenja solo pevača (1995. i 1997) i dva pozivna kompozitorska konkursa (1996. i 1998), organizatori manifestacije „Obzorja na Tisi“ planirali su sedmu smotru sa velikim ambicijama. Prema utvrđenoj dinamici, na redu je bilo treće pevačko takmičenje. Prvi put, poziv je objavljen u vidu javnog oglasa u beogradskoj Borbi, pa se, zbog sve veće popularnosti takmičenja, očekivao veliki broj učesnika.
Prvi skupštinski izbori za Konstituantu raspisani su tek dve godine posle ujedinjenja, kada je buržoazija smatrala da je postigla određenu međunarodnu i unutrašnju konsolidaciju. Da bi se osigurala na izborima, nije dozvoljavala ni elementarna građanska prava u oblastima bivše Austro-Ugarske: slobodu zbora i dogovora.
"Nastanak, razvoj i uništenje jevrejske zajednice u Novom Bečeju" naslov je obimnog dela koje je nastalo višegodišnjim trudom Branislava-Bate Kiseličkog. Ovom zamašnom poslu autor je prišao, kako to u uvodnim napomenama objašnjava, zbog osećanja obaveze i duga prema svojim prijateljima Jevrejima iz mladalačkih dana, a onda i prema njihovim sunarodnicima koji su u bližoj i daljoj prošlosti živeli u Novom Bečeju.
Društveni život u Novom Bečeju i Vranjevu pre pedesetak i više godina odvijao se uglavnom u Sokolani i kafanama. Tu su se održavale konferencije, sednice i sastanci političkog ili naučnog karaktera. Jednom rečju, sve razonode i društvene aktivnosti odvijale su se u kafanama i Sokolani – u zatvorenom prostoru. Izuzetak su bili letnje kupanje na Tisi, fudbalski treninzi i utakmice u šumici Gradište.
Gedeon Rohonci (1852–1929), veleposednik iz Turskog Bečeja, političar, odgajivač konja, sportski radnik i inovator, bio je ličnost čiji je život obuhvatao mnogo više oblasti nego što bi se moglo zaključiti samo na osnovu njegove uloge vlasnika velikog imanja na Bisernom ostrvu.
Laslo Gomba se još kao veoma mlad fudbaler pojavio na novobečejskoj fudbalskoj sceni. Zajedno sa Ferikom Kišom i Jožefom Čanjijem bio je među grupom entuzijasta koji su 1940. godine pokrenuli osnivanje novog kluba u Novom Bečeju pod imenom Napredak. Ubrzo po osnivanju klub menja ime u S. K. Zanatlija, gde je Laci brzo izborio mesto standardnog prvotimca i potvrdio svoj igrački kvalitet.
Takmičenje je počelo pre podne, u 10 časova, svečanim defileom svih učesnika ispred tribina kraj Tise, koje su bile popunjene do poslednjeg mesta. Nakon dodele plaketa i spomenica, zvanično je objavljen početak takmičenja. Žiri su činili vođa beogradskog kluba Bob, Đorđe Paljić, i organizatori priredbe Brana Kiselički i Vasa Nićin.
Devedesetih godina 19. veka socijalisti su već učestvovali na opštinskim izborima. U nekim mestima preuzimali su vlast. U Kumanu su najveći uspeh postigli na izborima za opštinsku upravu 1898. godine, kada su članovi Socijaldemokratske partije izabrani u Opštinski odbor: Toša Stančić, opštinski knez, Boža Radišić-Bratko, perovođa (sekretar), Živa Sekulić i Laza Tubić, eškuti (odbornici).
Prekretnicu u rezultatima Zvezde, a možda i u novobečejskom fudbalu uopšte, predstavlja 1939. godina. Igrači koji su nekada bili dečaci stasali su u mlade, ali već solidne fudbalere čija je veština znatno nadmašivala ono što su imali igrači Jedinstva. Većina tih fudbalera ponikla je u dečijim klubovima Zvezda i Banat, gde su sistematski učili fudbalsku veštinu, bez pomoći starijih.
Ko zna dokle bi rivalstvo između Zvezde i Banata trajalo da se već sredinom 1936. godine Banat nije pojačao bivšim igračima Jedinstva, znatno starijim i fizički spremnijim. U takvim okolnostima Zvezda, sa svojim pretežno dečačkim timom, više nije mogla ravnopravno da im se suprotstavi. Prva međusobna utakmica nakon ovih promena odigrana je 9. aprila 1936. godine i završena je pobedom Banata rezultatom 4:2.
Od 1929. do 1931. godine partijske organizacije u Vojvodini delovale su izolovano. Proces njihovog obnavljanja i povezivanja odvijao se tokom 1934. i 1935. godine. U to vreme postojali su okružni komiteti u Bačkoj i južnom Banatu, dok je u severnom Banatu postojala samo partijska organizacija u Zrenjaninu, Kumanu, Melencima i još nekim mestima.
Od kada je veliko nevreme 1931. godine srušilo vitki toranj sa pravoslavne crkve u Novom Bečeju samo su nam retke fotografije i po koje razglednice ostale kao dokument o tom nikad ne prežaljenom, a toliko prepričavanom ukrasu naše crkve. Kada je iste te godine postavljen nov toranj sa širim gabaritima, a i po dužini dosta kraći, građani, a posebno vernici nisu baš sa simpatijama gledali na njega.
Nemamo podataka o tome kako je bio organizovan društveni život Jevreja u Novom Bečeju i Vranjevu. Međutim, ostao je opšti utisak kod ljudi koji su pamtili to vreme da je osnovna snaga koja ih je objedinjavala bila njihova verska opština, koja je pratila razvoj zajednice i nastojala da organizuje pomoć ako bi neka od porodica bila u teškoćama.
Prošlo je prilično vremena od izleta u Šumicu do novog, na Matejski Brod. Iščekivali smo da Voja Glavaški dobije bicikl kako bismo krenuli sa tri bicikla. Na to smo čekali skoro do završetka školske godine. Voji su kupili bicikl marke Vesta, kao i moj, ali njegov je bio lepši, dve godine moderniji.
Ljubomir Pavlović rođen je u Novom Bečeju 18. juna 1868. godine, u porodici licidera Nikite Pavlovića i majke Marice. Osnovno obrazovanje stekao je u rodnom mestu dok je srednje u Sremskim Karlovcima i Hodmezevašarhelju (Hódmezővásárhely). Medicinski fakultet je pohađao u Beču i Budimpešti, a završio ga je 1892. godine.
Na teritoriji Vojvodine registrovan je veliki broj zagađivača. Najzastupljenije je industrijsko zagađenje, zatim zagađenje iz poljoprivrede i stočarstva, kao i iz naselja. Dodatni pritisak stvaraju brojni manji zagađivači — naselja bez kanalizacije, poljoprivredno zemljište i male stočarske farme.