Banat je u geografskom smislu oblast u južnom delu velike Panonske nizije, između reke Moriša, Tise, Dunava i Transilvanskih alpa. Veliki deo je u Rumuniji a veoma mali u Mađarskoj, dok jugoslovenski deo leži na donjim tokovima pomenutih reka.
Na fotografijama koje svedoče o prošlosti, pred nama stoji slika Boška Maksića, poznatog kao “Šeboj”, koji je nekada bio uzor vrednog i uspešnog domaćina. Rođen u Kumanu, on je bio tipičan primer ponosa seoskog života – bogat paor i ugledni član svoje zajednice. Međutim, nakon Drugog svetskog rata, njegov život je doživeo tragičan preokret. Prinudni otkup njegovog kapitala od strane režima je potpuno slomio njegov duh i životnu stabilnost.
Pre pet decenija, Novi Bečej je bio poprište jednog od strašnih zločina Drugog svetskog rata.
Posle petomesečnog zatočenja, iz Novog Bečeja je u jednom danu i zauvek nestala jevrejska zajednica, koja je u našem gradu postojala više od stopedeset godina.
Generacije posle rata nisu mogle ni saznati ni iskusiti prisustvo ovih ljudi, a oni su za privredni i kulturni razvoj naše sredine bili izuzetno značajni.
Jevrejska zajednica u Novom Bečeju i Vranjevu imala je duboke korene i značajnu ulogu u privrednom, društvenom i kulturnom životu mesta između dva svetska rata. Jevreji su bili trgovci, lekari, činovnici, zanatlije, bankarski radnici i preduzetnici — ljudi koji su doprinosili razvoju zajednice i čiji su domovi, radnje i porodice bili deo svakodnevnog života Novobečejaca.
Spratna zgrada bivše Tursko-Bečejske štedionice nalazi se u ulici Maršala Tita pod brojem 3, u produžetku Šlezingerove palate, na uglu sa Gimnazijskom. Iz dokumentacije Zavoda za zaštitu spomenika kulture Zrenjanin, koju je napisala Vesna Majstorović, istoričar umetnosti, saznajemo sledeće podatke o zgradi:
Posle donošenja Obznane 1920. godine vlasti su zabranile rad SKOJ-a, revolucionarne omladinske organizacije radničke klase, u kojoj se okupljao i znatan deo seoske omladine. Uprkos čestim provalama i hapšenjima, organizacija je u Kumanu obnovljena 1923. godine i delovala je ilegalno sve do uvođenja diktature 1929. godine.
Danas nam je neobično da bicikl ima saobraćajnu knjižicu, ali ovaj sačuvani dokument pokazuje da su se nekada i bicikli evidentirali na taj način. U knjižicu su upisivani podaci o vlasniku, mestu stanovanja i broju rama.
Vlasnik ovog bicikla bio je Radin Radivoj iz Kumana. Uz knjižicu je sačuvana potvrda iz 1948. godine, u kojoj piše:
Posle pada Smedereva (1459), turske čete su upadale u južne krajeve Ugarske i pustošile naselja blizu Save i Dunava. Zbog tih upada granica Ugarske skoro je opustela.
Nalazeći se u krajevima koji su stalno bili izloženi turskim upadima, srpski plemići su tražili pomoć od ugarske vlade, ali je nisu nikad dobili. Čitavo stoleće bile su skoro isključivo srpske čete, u prvim redovima ugarske vojske. Privilegije koje su vlasti davale Srbima neposredno pred ratne ili druge sudbonosne trenutke, po prestanku opasnosti ukidane su, pa kasnije slična obećanja nisu mogla imati nikakvo dejstvo. Oduševljenja nije bilo, u prvom redu zbog zamorenosti i iscrpljenosti, a takođe i saznanje da je sve to samo zavaravanje. Ni sama ideja borbe hrišćanstva protiv muslimana nije za Srbe više imala nekadašnji značaj.
Nakon zloglasne Obznane, rad Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) u Kumanu je zabranjen, a raspuštena je i organizacija Srpske partije radničke Jugoslavije (SPRJ). Donošenjem Zakona o zaštiti države, najistaknutiji članovi KPJ preživljavali su teške dane. Ljubomir Čolić, sekretar partijske organizacije, zbog mučenja i maltretiranja preminuo je vrlo mlad nakon izlaska iz zatvora.
Korisno je, u okviru prikaza uloge salaša u životu naših sugrađana iz ne tako davne prošlosti, izneti opšti izgled salašarskog dvorišta i raspored zgrada i prostorija u njima. Ovo, utoliko pre, što je približno tome izgledalo i dvorište seoskih kuća, pa će ovaj zapis koristiti i za takvu dokumentaciju. Pretpostavljam, da je to našim mlađim sugrađanima skoro nepoznato, te će na ovaj način biti sačuvani od zaborava detalji iz svojevrsnog života u banatskim poljima.
Naša istaknuta književnica Isidora Sekulić o zavičaju piše:
„Gde je ljudima zavičaj? Tamo gde drugi ljudi oko njih razumeju do kraja i do dna šta oni kažu, do poslednjeg spoljnog i unutrašnjeg trepeta jezičkog razumeju šta je onima drago i šta ih boli. Zauzme li našu njivu i selo narod drugoga jezika, zavičaju našem je kraj; oni koji se do dna i do kraja razumeju rodnim jezikom, kad jad dodija, sele. Kuda sele?
Iz novinarske beležnice
Tokom drugog takmičarskog dana Kupa Evrope u kuglanju, koji je održan u Skoplju, slušaoci Radija Novi Bečej imali su priliku da iz minuta u minut prate nastupe kuglašica Jedinstva i borbu za plasman u završnicu takmičenja.
Hajnalka Zerebelјi je prvi ženski advokat u Novom Bečeju. Posle više decenija profesionalnog rada, iza sebe ima bogato iskustvo, koje rado prenosi mladim kolegama.
Rođena je 14. aprila 1959. godine u Zrenjaninu, gde je završila osnovnu školu i gimnaziju, prirodno-matematički smer. Pravni fakultet završila je u Novom Sadu. Iako je rodom iz Zrenjanina, sebe smatra Novobečejkom, a Novi Bečej gradom sa posebnom dušom.
Kada je moj članak pod naslovom „Kumane“ izašao u Jugoslovenskom dnevniku 2. avgusta 1931. godine (broj 202), moji parohijani su ga oduševljeno prihvatili. Čitali su ga po skupovima i na ćoškovima pred slušaocima, te se javila želja da se isti odštampa u vidu knjižice i unese među narod, u moju parohiju.

Ako želite da nas podržite u očuvanju i deljenju ove dragocene baštine, skenirajte QR kod i uplatite donaciju.
Hvala što nas podržavate!
Vaša podrška nam znači – ona čuva sećanja živim.