Banat je u geografskom smislu oblast u južnom delu velike Panonske nizije, između reke Moriša, Tise, Dunava i Transilvanskih alpa. Veliki deo je u Rumuniji a veoma mali u Mađarskoj, dok jugoslovenski deo leži na donjim tokovima pomenutih reka.
Izleti na imanja Ivanović i Rohonci, podstakli su želju za izlascima. Tako smo, celog leta 1937. godine, skoro svake večeri, po završetku korzoa, odnosno po zatvaranju radnji, odlazili u baštu kafane Miloša Gavrića. Kafana se nalazila na uglu, preko od Radničkog doma, u kući Duška Nikolića.
Od kada je veliko nevreme 1931. godine srušilo vitki toranj sa pravoslavne crkve u Novom Bečeju samo su nam retke fotografije i po koje razglednice ostale kao dokument o tom nikad ne prežaljenom, a toliko prepričavanom ukrasu naše crkve. Kada je iste te godine postavljen nov toranj sa širim gabaritima, a i po dužini dosta kraći, građani, a posebno vernici nisu baš sa simpatijama gledali na njega.
Pored izgradnje prvih nasipa u XVIII veku, pokreće se i pitanje plovidbe rekom Tisom, tj. pitanje njene regulacije.
U prvoj polovini XIX veka, pitanje regulisanja reke Tise postaje sve aktuelnije iz ekonomskih razloga, pa otpočinju prva redovna hidrološka osmatranja i prva snimanja njenog korita. Stručnjaci rade konkretne projekte za regulisanje korita Tise, a zadatak je da se velike vode brzo i bezbedno odvedu.
U toku leta okupatorska vlast se postarala da svakog stanovnika iznad 18 godina obavezno snabde sa ličnom kartom. Bez ovakve isprave niko nije mogao napustiti selo, a često se bez nje nije moglo ni u mestu slobodno kretati. Ovakva mera okupatora bila je novina za stanovništvo. U predratnom vremenu je retko koji meštanin posedovao ličnu kartu pa je uvođenje ove novine izazvalo različite komentare. Međutim, bilo je očevidno da su lične karte trebalo da posluže okupatoru na prvom mestu da bi sproveo efikasniju kontolu kretanja stanovništva, kao i identifikaciju pojedinih sumnjivih lica, a njih je bilo sve više koji su zadavali neprijatelju sve veću brigu.
... 27. Marta 1941. godine komunisti su bili sa masom objašnjavajući joj suštinu događaja, stavljajući se na čelo svih protesta i revolta zbog sramne i podle izdaje zemlje od strane profašističke vlade.
U toku dana komunisti i skojevci su sproveli obimnu agitaciju u cilju pokretanja demokratizacije i održavanja preotestnog mitinga. Pokrenute su sve društvene organizacije, škole, čitavo selo.
Ljubomir Pavlović rođen je u Novom Bečeju 18. juna 1868. godine, u porodici licidera Nikite Pavlovića i majke Marice. Osnovno obrazovanje stekao je u rodnom mestu dok je srednje u Sremskim Karlovcima i Hodmezevašarhelju (Hódmezővásárhely). Medicinski fakultet je pohađao u Beču i Budimpešti, a završio ga je 1892. godine.
Omogućava prihvatanje svih suvišnih voda sa slivnog područja – gravitaciono (slobodnim padom) ili veštački – crpkama, i evakuiše ih dalje u glavne prijemnike: Tisu i Dunav. Trase OKM-a projektovane su tako da dimenzije proticajnih profila ovih velikih i moćnih kanala zadovoljavaju u horizontalnom i visinskom pogledu.
Na teritoriji Vojvodine registrovan je veliki broj zagađivača. Najzastupljenije je industrijsko zagađenje, zatim zagađenje iz poljoprivrede i stočarstva, kao i iz naselja. Dodatni pritisak stvaraju brojni manji zagađivači — naselja bez kanalizacije, poljoprivredno zemljište i male stočarske farme.
Deseti festival srpske solističke vokalne muzike, posvećen rodonačelniku srpske solo pesme Josifu Marinkoviću, održan je od 23. do 25. maja 2002. godine. Jubilarna manifestacija realizovana je uz podršku brojnih donatora, generalnog sponzora AD „Polet“ IGK Novi Bečej i pokroviteljstvo Skupštine AP Vojvodine. Manifestaciju je otvorio potpredsednik Skupštine APV, Milan Manuštik.
Osnivanјe političkih stranaka posle prvog svetskog rata
Glavna politička partija na koju se oslanjala velikosrpska buržoazija bila je Radikalna stranka, koja je u Kumanu osnovana 1919. godine na inicijativu dr Bože Ankića, advskata iz Zrenjanina. Od meštana osnivači su bili: Milutin Birovlјev, predsednik stranke, Čeda Radišić-Bukvić, Živa Čobanov, Marko Nosonjin i Jefta Nosonjin, bogati selјaci.
Prva Srpska Zemljoradnička Zadruga osnovana je u Vranjevu mesecu novembra 1909. godine. Osnivači zadruge bili su: Dušan Vujackov, Bogoljub Malešev, Miloš Isakov, Ivan Popov, Nova Dujin, Živa Malešev, Živko Pejin, Nikola Tomašev, Marinko Perić, Arkadije Miletić, Živa Pantelić, Joca Vrebalov i Isa Tomašev. Za pretsednika zadruge izabran je Dušan Vujackov, a za poslovođu Bogoljub Malešev, koji su i najviše zasluga stekli oko osnivanja zadruge.
Jedno od svedočanstava koje osvetljava tragične sudbine novobečejskih Jevreja odnosi se na Gabrielu Berger, suprugu trgovca Adolfa Bergera. U naručju je nosila sina Ladislava, rođenog 19. januara 1941. godine, kada je uspela da, uz mito stražaru i preko unapred pripremljene veze, pobegne u Bačku. Tamo je, međutim, bila uhapšena i potom nestala u nekom od logora.
Novi Bečej je malo mesto, do oslobođenja računao se u varošicu koja je imala oko 7000 stanovnika. A kada se zna da se mnogo njegovih stanovnika u vremenskom razmaku samo od oko 30 godina bavilo književnošću, a najviše njih pisanjem stihova, onda se smelo može reći da je u Novom Bečeju postojala prava pesnička škola. Pogotovo kad se uzme da je jedna grupa tadašnje novobečejske omladine, deo njene mlade inteligencije, pisala stihove kao po nekom zajedničkom dogovoru, a neki od njih i po dogovoru — tako da su skoro bukvalno sačinjavali izistinsku pesničku školu.
Ako neko nekada bude pisao hroniku ovog festivala morao bi da započne sa godinom 1992, kada je u Vatrogasnom domu u Negotinu, u okviru „Mokranjčevih dana“, kao gost, nastupio dečji hor iz Bočara sa svojim dirigentom Zagorkom Zagom Jegdić, gde su brojni svedoci ovog muzičkog događaja bili oduševlјeni pevačkim umećem ove dece i svežinom njihovih glasova.
Laslo Gomba se još kao veoma mlad fudbaler pojavio na novobečejskoj fudbalskoj sceni. Zajedno sa Ferikom Kišom i Jožefom Čanjijem bio je među grupom entuzijasta koji su 1940. godine pokrenuli osnivanje novog kluba u Novom Bečeju pod imenom Napredak. Ubrzo po osnivanju klub menja ime u S. K. Zanatlija, gde je Laci brzo izborio mesto standardnog prvotimca i potvrdio svoj igrački kvalitet.
Odadžić Ljubica je rođena u siromašnoj seljačkoj porodici 1917. godine. Još u svojoj ranoj mladosti ona napušta dom roditelja i odlazi u Beograd gde traži posao. U svom rodnom mestu preko Milice Blažić ona se upoznala sa idejama naprednog pokreta. Dolaskom u Beograd brzo je prihvaćena od srane naprednih drugova, uz čiju pomoć je i dobila zaposlenje. Zaposlila se u Tekstilnoj fabrici „Mitić“, sada Pamučni kombinat „Beograd“.
Sam naziv ovoj vrsti sedeljki govori da su one nastale da bi se žene u jesenjim i zimskim večerima okupile da uz preslicu odnosno predenje pričale o svemu što se u selu desilo. Kad iscrpe sve događaje, koji su se u tom vremenu zbili, onda se pričaju narodne pripovetke, pa kad se pripovedači „iscrpe" prelazi se na pesmu, i tako je to teklo s prela na prelo.
Nemamo podataka o tome kako je bio organizovan društveni život Jevreja u Novom Bečeju i Vranjevu. Međutim, ostao je opšti utisak kod ljudi koji su pamtili to vreme da je osnovna snaga koja ih je objedinjavala bila njihova verska opština, koja je pratila razvoj zajednice i nastojala da organizuje pomoć ako bi neka od porodica bila u teškoćama.