Banat je u geografskom smislu oblast u južnom delu velike Panonske nizije, između reke Moriša, Tise, Dunava i Transilvanskih alpa. Veliki deo je u Rumuniji a veoma mali u Mađarskoj, dok jugoslovenski deo leži na donjim tokovima pomenutih reka.
Prekretnicu u rezultatima Zvezde, a možda i u novobečejskom fudbalu uopšte, predstavlja 1939. godina. Igrači koji su nekada bili dečaci stasali su u mlade, ali već solidne fudbalere čija je veština znatno nadmašivala ono što su imali igrači Jedinstva. Većina tih fudbalera ponikla je u dečijim klubovima Zvezda i Banat, gde su sistematski učili fudbalsku veštinu, bez pomoći starijih.
Posle donošenja Obznane 1920. godine vlasti su zabranile rad SKOJ-a, revolucionarne omladinske organizacije radničke klase, u kojoj se okupljao i znatan deo seoske omladine. Uprkos čestim provalama i hapšenjima, organizacija je u Kumanu obnovljena 1923. godine i delovala je ilegalno sve do uvođenja diktature 1929. godine.
Spratna zgrada bivše Tursko-Bečejske štedionice nalazi se u ulici Maršala Tita pod brojem 3, u produžetku Šlezingerove palate, na uglu sa Gimnazijskom. Iz dokumentacije Zavoda za zaštitu spomenika kulture Zrenjanin, koju je napisala Vesna Majstorović, istoričar umetnosti, saznajemo sledeće podatke o zgradi:
Iako sam sa roditeljima živeo na salašu u neposrednoj blizini Novog Bečeja na putu za Kumane, svi moji bliski drugovi, u tim dečačkim godinama, bili su Vranjevčani.
Tako sam, zahvaljujući njihovim pričama, zavoleo pojedine delove, ili bolje reći mesta, vranjevačkog hatara, više nego novobečejske i prosto sam trepereo od želje da ih upoznam.
Od 1929. do 1931. godine partijske organizacije u Vojvodini delovale su izolovano. Proces njihovog obnavljanja i povezivanja odvijao se tokom 1934. i 1935. godine. U to vreme postojali su okružni komiteti u Bačkoj i južnom Banatu, dok je u severnom Banatu postojala samo partijska organizacija u Zrenjaninu, Kumanu, Melencima i još nekim mestima.
Laslo Gomba se još kao veoma mlad fudbaler pojavio na novobečejskoj fudbalskoj sceni. Zajedno sa Ferikom Kišom i Jožefom Čanjijem bio je među grupom entuzijasta koji su 1940. godine pokrenuli osnivanje novog kluba u Novom Bečeju pod imenom Napredak. Ubrzo po osnivanju klub menja ime u S. K. Zanatlija, gde je Laci brzo izborio mesto standardnog prvotimca i potvrdio svoj igrački kvalitet.
Danas nam je neobično da bicikl ima saobraćajnu knjižicu, ali ovaj sačuvani dokument pokazuje da su se nekada i bicikli evidentirali na taj način. U knjižicu su upisivani podaci o vlasniku, mestu stanovanja i broju rama.
Vlasnik ovog bicikla bio je Radin Radivoj iz Kumana. Uz knjižicu je sačuvana potvrda iz 1948. godine, u kojoj piše:
Ko zna dokle bi rivalstvo između Zvezde i Banata trajalo da se već sredinom 1936. godine Banat nije pojačao bivšim igračima Jedinstva, znatno starijim i fizički spremnijim. U takvim okolnostima Zvezda, sa svojim pretežno dečačkim timom, više nije mogla ravnopravno da im se suprotstavi. Prva međusobna utakmica nakon ovih promena odigrana je 9. aprila 1936. godine i završena je pobedom Banata rezultatom 4:2.
Nemamo podataka o tome kako je bio organizovan društveni život Jevreja u Novom Bečeju i Vranjevu. Međutim, ostao je opšti utisak kod ljudi koji su pamtili to vreme da je osnovna snaga koja ih je objedinjavala bila njihova verska opština, koja je pratila razvoj zajednice i nastojala da organizuje pomoć ako bi neka od porodica bila u teškoćama.
Ne smatram se stručnjakom da dajem sud o književnom stvaralaštvu Bogdana Čiplića. Ipak, iz poštovanja prema njemu i iz sećanja na naše druženje tokom poslednjih desetak godina njegovog života, pokušaću da, u najopštijim crtama, izložim ono što sam zapazio kao njegov književni doprinos – bez ambicije da ta dela ocenjujem, već da prenesem priznanja koja su mu dodeljena do 1981. godine. Valja istaći da je stvarao i nakon toga, možda čak intenzivnije nego u ranijem, "najproduktivnijem" periodu.
3. jun i 4. oktobar 1999.
Posle dva otvorena takmičenja solo pevača (1995. i 1997) i dva pozivna kompozitorska konkursa (1996. i 1998), organizatori manifestacije „Obzorja na Tisi“ planirali su sedmu smotru sa velikim ambicijama. Prema utvrđenoj dinamici, na redu je bilo treće pevačko takmičenje. Prvi put, poziv je objavljen u vidu javnog oglasa u beogradskoj Borbi, pa se, zbog sve veće popularnosti takmičenja, očekivao veliki broj učesnika.
Jevrejska zajednica u Novom Bečeju i Vranjevu imala je duboke korene i značajnu ulogu u privrednom, društvenom i kulturnom životu mesta između dva svetska rata. Jevreji su bili trgovci, lekari, činovnici, zanatlije, bankarski radnici i preduzetnici — ljudi koji su doprinosili razvoju zajednice i čiji su domovi, radnje i porodice bili deo svakodnevnog života Novobečejaca.
Na fotografijama koje svedoče o prošlosti, pred nama stoji slika Boška Maksića, poznatog kao “Šeboj”, koji je nekada bio uzor vrednog i uspešnog domaćina. Rođen u Kumanu, on je bio tipičan primer ponosa seoskog života – bogat paor i ugledni član svoje zajednice. Međutim, nakon Drugog svetskog rata, njegov život je doživeo tragičan preokret. Prinudni otkup njegovog kapitala od strane režima je potpuno slomio njegov duh i životnu stabilnost.
Gedeon Rohonci (1852–1929), veleposednik iz Turskog Bečeja, političar, odgajivač konja, sportski radnik i inovator, bio je ličnost čiji je život obuhvatao mnogo više oblasti nego što bi se moglo zaključiti samo na osnovu njegove uloge vlasnika velikog imanja na Bisernom ostrvu.
Obznana je bila odgovor buržoazije na veliko i brojno jačanje Partije. Cilj Obznane bio je da se buržoazija i dinastija učvrste na vlasti i da se onemogući svaka legalna aktivnost komunista i radničke klase uopšte. Posle Obznane došlo je do masovnih progona rukovodilaca i članova KPJ i Sindikata.
Do 1934. godine partijski rad u Kumanu postepeno je oživljavao. Sistem državne diktature nalazio se u fazi raspadanja, a pokušaj njenih nosilaca da kroz osnivanje Jugoslovenske nacionalne stranke (JNS) očuvaju vlast nije doneo očekivane rezultate. Česte promene vlada dodatno su potvrđivale duboku političku krizu šestojanuarskog režima. Od aprila 1932. do decembra 1934. godine promenjeno je čak sedam vlada, a stanje se dodatno pogoršalo nakon atentata na kralja Aleksandra u Marselju oktobra 1934. godine.
Opšta karakteristika ovog doba jeste snažan razvoj industrijalizacije i modernizacija saobraćaja, s naglašenom prednošću za železnicu. Novi Bečej u takvim uslovima nije imao šta da traži. On je, u stvari, izgubio svoju raniju prednost, što je uzrokovalo sve veće zaostajanje u odnosu na Veliki Bečkerek i Veliku Kikindu, koji dobijaju novi zamah.
Radovan Svilengaćin (1926–1976) bio je dugogodišnji direktor bioskopa „Vojvodina“ u Novom Bečeju i jedna od najznačajnijih ličnosti u razvoju filmske kulture u ovom mestu.
Kikindski kanal proteže se od ušća u Magistralni kanal do spoja sa Zlaticom kod Sajana, u ukupnoj dužini od 50,34 km. Njegova osnovna uloga je da primi unutrašnje vode Zlatice u periodima kada je ustava kod Padeja zatvorena, kao i sopstvene unutrašnje vode duž trase, te da ih odvodi u Magistralni kanal.
Posle velikog uspeha u polufinalu, uzbuđenje je dostiglo vrhunac. Nije bilo mnogo vremena za slavlje, jer su svi sa nestrpljenjem iščekivali 14. oktobar – dan velikog finala Kupa Evrope. Stekao sam utisak da moj cimer u sobi, Laslo Makra, gotovo da nije ni sklopio oči tokom cele noći.
Brana na Tisi kod Novog Bečeja predstavlja najveći objekat Hidrosistema Dunav–Tisa–Dunav. Njena osnovna funkcija je gravitaciono upuštanje vode u osnovnu kanalsku mrežu Banata, što omogućava navodnjavanje velikih poljoprivrednih površina i snabdevanje vodom drugih potrošača. Na ovaj način, upuštena voda istovremeno može biti iskorišćena za više namena.
Vilmoš Kujan, rođen u Novom Bečeju, još kao dečak odlazi u Novi Sad na izučavanje zanata, gde ostaje sve do 1942. godine. Tokom boravka u Novom Sadu igrao je fudbal, što ga je po povratku u Novi Bečej učinilo jednim od najboljih lokalnih igrača. U DMKS Turulu, u ranim ratnim godinama, zajedno sa Ištvanom Bertom, bio je jedan od najvažnijih prvotimaca.