Postoji jedna anegdota koje se Vladimir Pap rado seća iz svojih početnih dana u zrenjaninskoj pošti. Nјome se u stvari naglašava važnost pošte u naselјenom mestu.
Nema naselјenog mesta bez POPA – POŠTARA – PA TEK ONDA BEZ LEKARA.
Među službenicima pošte u Novom Bečeju znalo se da poštar–raznosač čika Živa Jovanov voli da popije po koju čašicu prilikom uručivanja pisama. Da bi sačuvao ugled ustanove, a i svog službenika, upravnik Živa Tapavički je smislio sledeće.