Da bi pooštrila mere protiv komunista, Skupština je 2. avgusta 1921. godine donela Zakon o zaštiti javne bezbednosti i poretka u državi. Tim zakonom su za svaku komunističku aktivnost bile predviđene surove kazne, pa čak i smrtna.
Na fotografijama koje svedoče o prošlosti, pred nama stoji slika Boška Maksića, poznatog kao “Šeboj”, koji je nekada bio uzor vrednog i uspešnog domaćina. Rođen u Kumanu, on je bio tipičan primer ponosa seoskog života – bogat paor i ugledni član svoje zajednice. Međutim, nakon Drugog svetskog rata, njegov život je doživeo tragičan preokret. Prinudni otkup njegovog kapitala od strane režima je potpuno slomio njegov duh i životnu stabilnost.
Na teritoriji Vojvodine registrovan je veliki broj zagađivača. Najzastupljenije je industrijsko zagađenje, zatim zagađenje iz poljoprivrede i stočarstva, kao i iz naselja. Dodatni pritisak stvaraju brojni manji zagađivači — naselja bez kanalizacije, poljoprivredno zemljište i male stočarske farme.
Neću se upuštati u istorijski prikaz nastanka školstva u Novom Bečeju i Vranjevu, jer sam to već učinio u svojoj knjizi „Novi Bečej i Vranjevo kroz istoriju". Ovaj tekst želim posvetiti burnoj i gotovo revolucionarnoj školskoj prošlosti Novog Bečeja između dvadesetih i tridesetih godina dvadesetog veka.
Na području današnje opštine Novi Bečej postojalo je više vodnih zadruga, počev od 1845. godine, koje su se 1945. godine ugasile ili poprimile drugi organizacioni oblik:
Nemamo podataka o tome kako je bio organizovan društveni život Jevreja u Novom Bečeju i Vranjevu. Međutim, ostao je opšti utisak kod ljudi koji su pamtili to vreme da je osnovna snaga koja ih je objedinjavala bila njihova verska opština, koja je pratila razvoj zajednice i nastojala da organizuje pomoć ako bi neka od porodica bila u teškoćama.
Nakon zloglasne Obznane, rad Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) u Kumanu je zabranjen, a raspuštena je i organizacija Srpske partije radničke Jugoslavije (SPRJ). Donošenjem Zakona o zaštiti države, najistaknutiji članovi KPJ preživljavali su teške dane. Ljubomir Čolić, sekretar partijske organizacije, zbog mučenja i maltretiranja preminuo je vrlo mlad nakon izlaska iz zatvora.
Brana na Tisi kod Novog Bečeja predstavlja najveći objekat Hidrosistema Dunav–Tisa–Dunav. Njena osnovna funkcija je gravitaciono upuštanje vode u osnovnu kanalsku mrežu Banata, što omogućava navodnjavanje velikih poljoprivrednih površina i snabdevanje vodom drugih potrošača. Na ovaj način, upuštena voda istovremeno može biti iskorišćena za više namena.
Uporedo sa dobrim igrama u prvenstvu, kuglašice Jedinstva bile su uspešne i u Kupu Srbije. Na finalnom turniru, održanom u Novom Sadu 28. i 29. aprila 2007. godine, Novobečejke su u polufinalu savladale Hajduk iz Kule rezultatom 7:1 i plasirale se u finale.
Od 1929. do 1931. godine partijske organizacije u Vojvodini delovale su izolovano. Proces njihovog obnavljanja i povezivanja odvijao se tokom 1934. i 1935. godine. U to vreme postojali su okružni komiteti u Bačkoj i južnom Banatu, dok je u severnom Banatu postojala samo partijska organizacija u Zrenjaninu, Kumanu, Melencima i još nekim mestima.
Laslo Gomba se još kao veoma mlad fudbaler pojavio na novobečejskoj fudbalskoj sceni. Zajedno sa Ferikom Kišom i Jožefom Čanjijem bio je među grupom entuzijasta koji su 1940. godine pokrenuli osnivanje novog kluba u Novom Bečeju pod imenom Napredak. Ubrzo po osnivanju klub menja ime u S. K. Zanatlija, gde je Laci brzo izborio mesto standardnog prvotimca i potvrdio svoj igrački kvalitet.
Ko zna dokle bi rivalstvo između Zvezde i Banata trajalo da se već sredinom 1936. godine Banat nije pojačao bivšim igračima Jedinstva, znatno starijim i fizički spremnijim. U takvim okolnostima Zvezda, sa svojim pretežno dečačkim timom, više nije mogla ravnopravno da im se suprotstavi. Prva međusobna utakmica nakon ovih promena odigrana je 9. aprila 1936. godine i završena je pobedom Banata rezultatom 4:2.
Najteža godina za Jedinstvo bila je 1933. Posle smene generacija krajem 1932. godine, klub se suočio sa slabim igračkim kadrom, ali i sa ozbiljnim infrastrukturnim problemima – voda se na igralištu zadržala sve do polovine juna. Treninzi koje je učitelj Sava Mojić započeo još u jesen 1932. godine, a nastavio u martu 1933, prekinuti su već sredinom aprila zbog poplavljenog terena.
Beda i teški radni uslovi naterali su seosku sirotinju i proletarijat na organizovanu borbu putem štrajkova. Iako je bilo štrajkova i ranijih godina, 1897. godine oni su bili najmasovniji. Centar borbe bio je u Elemiru, a najznačajnija borba vođena je u Potisju, u nekadašnjem Dištriktu, gde je štrajk uzeo najveći maha u Turskom Bečeju, Kumanu, Melencima i, naročito, u opštini Torda.
3. jun i 4. oktobar 1999.
Posle dva otvorena takmičenja solo pevača (1995. i 1997) i dva pozivna kompozitorska konkursa (1996. i 1998), organizatori manifestacije „Obzorja na Tisi“ planirali su sedmu smotru sa velikim ambicijama. Prema utvrđenoj dinamici, na redu je bilo treće pevačko takmičenje. Prvi put, poziv je objavljen u vidu javnog oglasa u beogradskoj Borbi, pa se, zbog sve veće popularnosti takmičenja, očekivao veliki broj učesnika.
Pavle Janković - Šole, rođen 19. januara 1939. godine u Novom Bečeju, bio je jedan od najcenjenijih srpskih pesnika, čija je poezija, iako prvenstveno namenjena deci, nosila duboke poruke i za odrasle. Njegovo ime se u književnosti veže za autentičan i nežan pristup detinjstvu, čineći ga vrsnim poznavateljem dečjih misli i snova.
Iz novinarske beležnice
Tokom drugog takmičarskog dana Kupa Evrope u kuglanju, koji je održan u Skoplju, slušaoci Radija Novi Bečej imali su priliku da iz minuta u minut prate nastupe kuglašica Jedinstva i borbu za plasman u završnicu takmičenja.
Naša istaknuta književnica Isidora Sekulić o zavičaju piše:
„Gde je ljudima zavičaj? Tamo gde drugi ljudi oko njih razumeju do kraja i do dna šta oni kažu, do poslednjeg spoljnog i unutrašnjeg trepeta jezičkog razumeju šta je onima drago i šta ih boli. Zauzme li našu njivu i selo narod drugoga jezika, zavičaju našem je kraj; oni koji se do dna i do kraja razumeju rodnim jezikom, kad jad dodija, sele. Kuda sele?
Iako sam sa roditeljima živeo na salašu u neposrednoj blizini Novog Bečeja na putu za Kumane, svi moji bliski drugovi, u tim dečačkim godinama, bili su Vranjevčani.
Tako sam, zahvaljujući njihovim pričama, zavoleo pojedine delove, ili bolje reći mesta, vranjevačkog hatara, više nego novobečejske i prosto sam trepereo od želje da ih upoznam.
Kada je moj članak pod naslovom „Kumane“ izašao u Jugoslovenskom dnevniku 2. avgusta 1931. godine (broj 202), moji parohijani su ga oduševljeno prihvatili. Čitali su ga po skupovima i na ćoškovima pred slušaocima, te se javila želja da se isti odštampa u vidu knjižice i unese među narod, u moju parohiju.