Omogućava prihvatanje svih suvišnih voda sa slivnog područja – gravitaciono (slobodnim padom) ili veštački – crpkama, i evakuiše ih dalje u glavne prijemnike: Tisu i Dunav. Trase OKM-a projektovane su tako da dimenzije proticajnih profila ovih velikih i moćnih kanala zadovoljavaju u horizontalnom i visinskom pogledu.
Zaronite u fascinantni svet prošlosti i kulture Novog Bečeja putem naše virtuelne biblioteke, gde se stranice knjiga pretvaraju u prozore kroz vreme. Ovde otkrivamo bogatstvo lokalne baštine kroz kompletna dela koja donose priče o hrabrim ljudima, važnim događajima i jedinstvenim tradicijama.
Podelite stranicu na društvenim mrežama
Ime kompozitora Josifa Marinkovića Novobečejci, a posebno žitelji dela naselja Vranjevo, izgovaraju sa pijetetom — i s pravom, jer je reč o najznamenitijoj ličnosti rođenoj u ovom gradu.
Banat, velika i plodna ravnica, ali gusto prošarana močvarama i rečnim rukavcima, postao je u drugoj polovini XVIII veka poprište migracije raznih naroda. Starosedelački narodi, Srbi i Mađari, bili su, posle velikih austro-turskih ratova i epidemija kuge, veoma razređeni, a prostrane oblasti bile su prazne, pa su tadašnje vlasti preduzimale mere da se one popune i da se u njima stabilizuje stanovništvo (Dušan Popović: Srbi u Banatu, str. 56-57).
Nešto severoistočno od naseljenog mesta Novi Bečej kao veoma značajan spomenik prohujalih vekova, nalazi se Arača, koja spada u najstarije spomenike srednjovekovne arhitekture našeg područja.
Na dolmi, u delu od agencije rečnog brodarstva, današnjeg Radničkog doma, pa do skeledžiske kućice, na uglu ulice Svetozara Miletića, od proleća pa do jeseni bio je korzo. Bilo je pravo uživanje šetati dolmom i diviti se lepoti Tise i njenim šumovitim obalama.
Društveni život u Novom Bečeju i Vranjevu pre pedesetak i više godina odvijao se uglavnom u Sokolani i kafanama. Tu su se održavale konferencije, sednice i sastanci političkog ili naučnog karaktera. Jednom rečju, sve razonode i društvene aktivnosti odvijale su se u kafanama i Sokolani – u zatvorenom prostoru. Izuzetak su bili letnje kupanje na Tisi, fudbalski treninzi i utakmice u šumici Gradište.
Otvoreno takmičenje solo pevača
Deseti festival srpske solističke vokalne muzike, posvećen rodonačelniku srpske solo pesme Josifu Marinkoviću, održan je od 23. do 25. maja 2002. godine. Jubilarna manifestacija realizovana je uz podršku brojnih donatora, generalnog sponzora AD „Polet“ IGK Novi Bečej i pokroviteljstvo Skupštine AP Vojvodine. Manifestaciju je otvorio potpredsednik Skupštine APV, Milan Manuštik.
Naša istaknuta književnica Isidora Sekulić o zavičaju piše:
„Gde je ljudima zavičaj? Tamo gde drugi ljudi oko njih razumeju do kraja i do dna šta oni kažu, do poslednjeg spoljnog i unutrašnjeg trepeta jezičkog razumeju šta je onima drago i šta ih boli. Zauzme li našu njivu i selo narod drugoga jezika, zavičaju našem je kraj; oni koji se do dna i do kraja razumeju rodnim jezikom, kad jad dodija, sele. Kuda sele?
Vilmoš Kujan, rođen u Novom Bečeju, još kao dečak odlazi u Novi Sad na izučavanje zanata, gde ostaje sve do 1942. godine. Tokom boravka u Novom Sadu igrao je fudbal, što ga je po povratku u Novi Bečej učinilo jednim od najboljih lokalnih igrača. U DMKS Turulu, u ranim ratnim godinama, zajedno sa Ištvanom Bertom, bio je jedan od najvažnijih prvotimaca.
Pijenje ispred prodavnice u Srbiji nije samo običaj – to je institucija! Datira otprilike od kad postoji prva prodavnica i prva flaša rakije – dakle, od pamtiveka! Još su stari zanatlije u tursko doba, kad bi uzimali „merak-pauzu“, pili pred dućanima i raspravljali da li će biti kiše.
Osnivanјe političkih stranaka posle prvog svetskog rata
Glavna politička partija na koju se oslanjala velikosrpska buržoazija bila je Radikalna stranka, koja je u Kumanu osnovana 1919. godine na inicijativu dr Bože Ankića, advskata iz Zrenjanina. Od meštana osnivači su bili: Milutin Birovlјev, predsednik stranke, Čeda Radišić-Bukvić, Živa Čobanov, Marko Nosonjin i Jefta Nosonjin, bogati selјaci.
Kikindski kanal proteže se od ušća u Magistralni kanal do spoja sa Zlaticom kod Sajana, u ukupnoj dužini od 50,34 km. Njegova osnovna uloga je da primi unutrašnje vode Zlatice u periodima kada je ustava kod Padeja zatvorena, kao i sopstvene unutrašnje vode duž trase, te da ih odvodi u Magistralni kanal.
Pojavio se 1930. godine za vreme monarhofašističke diktature Aleksandra Karađorđevića i generala Petra Živkovića. To je vreme najcrnje reakcije i triumfa Zakona o zaštiti države. To je doba stroge ilegalnosti Komunističke partije, kada su njeni borci noseći barjak revolucije, bili osuđivani na dugogodišnju robiju i umirali pod policijskim batinama ili ubijani metkom pri „pokušaju“ bekstva kako je zločin posle policija pravdala.
Zdravko Gavrić je u Novom Bečeju živeo pod tuđim imenom, Zdravko Radosavljević, jer je izbegao hapšenje od strane Mađara u Starom Bečeju, koji je tada bio pod okupacijom Mađarske.
Grupa ilegalaca koja je u toku marta meseca 1944. godine provela izvesno vreme na salašu Dušana Maleševa i Save Pajića u Korektovu, povećana još za nekoliko aktivista krenula je polovinom marta na put u Frušku Goru.
Obznana je bila odgovor buržoazije na veliko i brojno jačanje Partije. Cilj Obznane bio je da se buržoazija i dinastija učvrste na vlasti i da se onemogući svaka legalna aktivnost komunista i radničke klase uopšte. Posle Obznane došlo je do masovnih progona rukovodilaca i članova KPJ i Sindikata.
Prva organizacija poljoprivrednih radnika u Kumanu osnovana je poslednjih godina prošlog veka. Prema sećanju najstarijih Kumančana, njen prvi rukovodilac bio je mladi kolarski radnik Rada Sokolović, koji je, kao poznati agitator socijalističkih ideja, bio proteran iz Pakraca.
Jedno od svedočanstava koje osvetljava tragične sudbine novobečejskih Jevreja odnosi se na Gabrielu Berger, suprugu trgovca Adolfa Bergera. U naručju je nosila sina Ladislava, rođenog 19. januara 1941. godine, kada je uspela da, uz mito stražaru i preko unapred pripremljene veze, pobegne u Bačku. Tamo je, međutim, bila uhapšena i potom nestala u nekom od logora.
Milorad Mića Josimović (1949–) je svestrani umetnik i dizajner, čovek čije su ideje i stvaralačka energija ostavile dubok trag u umetničkom životu Novog Bečeja i šire.
Rođen u Novom Bečeju, Mića je još od detinjstva pokazivao dar za likovno izražavanje i sklonost ka oblikovanju prostora i materijala. Svoje umetničko obrazovanje stekao je u Školi za primenjene umetnosti u Novom Sadu, na smeru Oblikovanje unutrašnje arhitekture, gde je izgradio osećaj za sklad, liniju i formu.
Razvoj ribarstva na OKM-u posmatra se kroz:
- korišćenje kanalske vode za sportski i privredni ribolov i
- snabdevanje vodom ribnjaka duž OKM-a.
Novobečejski fudbal je, sve do Drugog svetskog rata, bio opterećen izrazitim finansijskim teškoćama, čak i kada je reč o najosnovnijim potrebama. Pre svega, Novi Bečej nije imao razvijenu industriju od koje bi se mogla očekivati bilo kakva materijalna podrška sportskim klubovima.
Izmenjeni ekonomski uslovi i razvoj proizvodnih snaga u poljoprivredi osnovni su uzroci nestajanja salaša. Smanjenjem zemljišnog maksimuma posle Drugog svetskog rata, najpre na 20, a zatim na 10 hektara, salaši gube svoj dotadašnji značaj u proizvodnji.
Da bi se uspešno realizovali ciljevi i zadaci predškolskog vaspitanja i obrazovanja bio je potreban školovan kadar. Nekadašnji vaspitači sa petogodišnjom srednjom školom u vremenu od 1975 - 1979. godine diplomirali su uz rad na Pedagoškoj akademiji za vaspitače i bili ponosni jer od 21 vaspitača 19 je diplomiralo na Akademiji.
Novi i Stari Bečej posle prvog svetskog rata, a verovatno je to tako bilo i ranije, bili su povezani omanjim brodićem pod imenom „Stari Bečej", koji je više puta u toku dana saobraćao od jednog do drugog Bečeja. Njime su, sećam se sve do postojanja privatne gimnazije u Novom Bečeju, putovali đaci iz Starog Bečeja u više razrede gimnazije. Stari Bečej je u to vreme imao samo nižu gimnaziju tj. do četvrtog razreda.
Išao bih u tim tako čestim šetnjama, u mislima, do velikog magazina, razmišljajući o njegovoj drevnosti (izgrađen je 1780.) i šta je sve preturio preko sebe.
Da bi pooštrila mere protiv komunista, Skupština je 2. avgusta 1921. godine donela Zakon o zaštiti javne bezbednosti i poretka u državi. Tim zakonom su za svaku komunističku aktivnost bile predviđene surove kazne, pa čak i smrtna.
Izleti na imanja Ivanović i Rohonci, podstakli su želju za izlascima. Tako smo, celog leta 1937. godine, skoro svake večeri, po završetku korzoa, odnosno po zatvaranju radnji, odlazili u baštu kafane Miloša Gavrića. Kafana se nalazila na uglu, preko od Radničkog doma, u kući Duška Nikolića.
23–25. maj 1996.
Pozivni kompozitorski konkurs
Vredni kulturni poslenici iz grada na Tisi, nakon više nego uspešnog prvog takmičenja solo pevača, s nesmanjenim elanom organizovali su 4. „Obzorja na Tisi“, održana od 23. do 25. maja 1996. godine, kao prvi pozivni kompozitorski konkurs za solo pesmu.
