Kumane kroz istoriju: Otpornost, revolucija i nacionalni ponos – U ovoj kategoriji, istražujemo duboku povezanost između Kumana i borbe za slobodu, analizu istorijskih događaja i njihov uticaj na savremeno razumevanje nacionalnog identiteta.

Podelite stranicu na društvenim mrežama

Rada Sokolović i začetci socijalističkog organizovanja u Kumanu
Featured

Rada Sokolović i začetci socijalističkog organizovanja u Kumanu

Prva organizacija poljoprivrednih radnika u Kumanu osnovana je poslednjih godina prošlog veka. Prema sećanju najstarijih Kumančana, njen prvi rukovodilac bio je mladi kolarski radnik Rada Sokolović, koji je, kao poznati agitator socijalističkih ideja, bio proteran iz Pakraca.

Vratio se u rodno Kumane, otvorio kolarsku radionicu u kući Paje Aćimova, kovača, i započeo svoju političku aktivnost. Širio je socijalističke ideje s ciljem poboljšanja položaja poljoprivrednih radnika i sirotinje, čime je stekao veliki autoritet. Organizovao je prvu, ilegalnu socijalističku organizaciju poljoprivrednih radnika. Na njegovu inicijativu osnovano je i prvo kulturno-prosvetno društvo sa horom, diletantskom sekcijom i čitaonicom. Zahvaljujući njegovoj aktivnosti, socijalističke ideje prodirale su i širile se, obuhvatajući, pored poljoprivrednih radnika, i zanatlije i sitne seljake.

Članovi rukovodstva prve socijalističke organizacije bili su: Toša Stančić, predsednik, Đurica Cicvarin, potpredsednik, i Boža Radišić – Bratko, perovođa (sekretar).

Organizacija je imala oko 500 članova, među kojima su bili: Toša Stančić, Milan Tatić – Kečul, Živa Sekulić, Vlada Stančić, Laza Tubić, Steva Radišić, Mladen Stančić, Boža Lirić i Jevrem Stančić. Sastanke su održavali po grupama u radionici kod Sokolovića i u suvači (mlinu) Jevrema Stančića. Na sastanke je dolazio i Rada Adamov, poznati socijalistički agitator, koji je, zajedno s Miladinom Miloševim iz Elemira, bio delegat na Kongresu poljoprivrednih radnika u Pešti 1897. godine. Rada Adamov je bio jedan od vođa i organizatora pobune u Elemiru 1897. godine, kada je poginuo u borbi protiv žandarmerije.

Na sastancima su čitali socijalističku literaturu – dela Pelagića, Svetozara Markovića, Bebela i drugih autora. Naročito aktivni i sposobni bili su Boža Lirić i Boža Radišić – Bratko. Njihova aktivnost nije ostala nezapažena – više puta su hapšeni i maltretirani.

Related Articles

Komentari

0