Zoran Ristić rođen je 19. oktobra 1956. godine u Karavukovu, opština Odžaci. Osnovnu školu završio je u rodnom mestu 1971. godine, a Srednju šumarsku školu u Kraljevu 1975. godine. Diplomirao je na Šumarskom fakultetu u Beogradu 1980. godine.
Prvo zaposlenje dobio je 1982. godine u Lovačkom savezu Vojvodine, gde je radio do 1993. godine. Magistrirao je na Šumarskom fakultetu u Beogradu 1992. godine, sa temom: „Elementi dinamike populacije poljske jarebice (Perdix perdix L.) u Vojvodini kao osnov za određivanje stepena korišćenja”.
Od februara 1993. godine radio je u preduzeću Lovoturs, a od 2003. godine u direkciji JP „Vojvodinašume”, sve do 2006. godine, kada prelazi na Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Novom Sadu, na Departman za geografiju, turizam i hotelijerstvo (smer lovni turizam). Na istom fakultetu je 2004. godine doktorirao sa temom: „Pernata divljač kao deo lovno-turističke ponude Vojvodine”.
Bio je učesnik više od deset naučno-istraživačkih projekata, među kojima se izdvajaju:
- utvrđivanje realnog prirasta poljskih jarebica u lovištima Vojvodine,
- utvrđivanje zimskih gubitaka kod poljskih jarebica,
- utvrđivanje realnog prirasta sitne divljači,
- istraživanje procenta preživljavanja fazančića unetih u lovišta iz veštačke proizvodnje,
- proučavanje reprodukcije fazana u lovištima Vojvodine,
- izučavanje tipizacije avijarnih i drugih virusa influence molekularnim dijagnostičkim tehnikama,
- praćenje zdravstvenog stanja divljači i uvođenje novih biotehnoloških postupaka u detekciji zaraznih i zoonoznih agenasa,
- analiza rizika za zdravlje ljudi, domaćih i divljih životinja i kontaminaciju životne sredine,
- ispitivanje uticaja odabira jaja i faktora inkubacije na razvoj fazanskih pilića u cilju povećanja njihove vijabilnosti.
Do sada je objavio više od 100 naučnih radova i izdao dvadesetak knjiga, brošura i udžbenika. Za svoj rad nagrađen je najvećim lovačkim odlikovanjima LS Jugoslavije, Srbije i Vojvodine, a od brojnih lovačkih udruženja i društava dobio je više od 20 diploma, plaketa i drugih priznanja.

Komentari