Ova kategorija pruža sveobuhvatan pregled razvoja plivanja i vaterpola u Novom Bečeju, istražujući kako su ovi sportovi evoluirali kroz godine. Fokusira se na značajne trenutke i uspehe lokalnih sportista i timova, kao i na ključne ličnosti koje su oblikovale sportsku scenu.

Podelite stranicu na društvenim mrežama

Dobra organizacija kluba 1957 – plivanje i vaterpolo na Tisi kod Novog Bečeja

Dobra organizacija kluba 1957 – plivanje i vaterpolo na Tisi kod Novog Bečeja

U leto 1957. godine, na reci Tisa River kod Gradišta ponovo je montiran „polubazen” na splavu, što je omogućilo nastavak organizovanih treninga i takmičarskih aktivnosti.

Sekretar kluba postao je Dušan Tikvić, dok je Tomislav Acković, student DIF-a, preuzeo ulogu trenera. On je uglavnom radio sa plivačicama i plivačima, dok je vaterpolo ekipa imala poseban režim rada – kondicione treninge i tehniku rada sa loptom. Za taktiku i vođenje utakmica angažovan je Milivoj Marić, koji je u tom periodu završio svoju igračku karijeru.

Na taj način, klub je ponovo imao jasno definisanu strukturu: upravu, stručni štab, plivače i vaterpolo igrače.

Plivačice i plivači

Kod plivačica se povećao broj devojaka koje su redovno trenirale i učestvovale na takmičenjima: Jelka Bugarski, Marica Štefkić, Vera Stambolić i Nada Vukčević, koja je dolazila iz Beograda, gde je već godinama trenirala i bila posebno uspešna u kraul disciplinama.

Mušku plivačku ekipu činili su: braća Milorad i Živorad Berbakov, Vladimir Davidović Nјora, Miroljub Matić, Zlatoje Marić, Miroslav Jakšić, Karlo Štaud, Milan Perović i Ivan Popov.

Manojlo Gurjanov je trenirao isključivo vaterpolo (igrao je na poziciji centra), dok je Milorad Kiselički više voleo igru sa loptom nego plivanje, pa se u potpunosti posvetio vaterpolu.

Utakmice i gostovanja

U pripremnom periodu, sredinom jula, na Tisa River gostovao je PVK Radnički Kikinda. Pošto nije postojalo adekvatno okretište, odigrana je samo vaterpolo utakmica, u kojoj su Novobečejci neočekivano pobedili rezultatom 6:5.

Kikinđani su insistirali na revanšu, koji je zakazan za početak avgusta na „Bonovoj banji” u Kikinda.

Ta utakmica ostala je upamćena po ekstremnoj vrućini od oko 40°C. Igrači su od železničke stanice, na jednom kraju grada, do „Bonove banje” na drugom kraju, morali pešačiti oko 5 kilometara. Jedino se golman Zlatoje Marić snašao i stigao sa kikindskim igračima špediterom.

U revanšu je Radnički pobedio 6:4. Nakon utakmice, rukovodstvo Jedinstva iznajmilo je fijaker koji je prevezao sportsku opremu i deo ekipe, dok su se igrači vratili pešice do stanice, a zatim vozom nazad u Novi Bečej.

Related Articles

Komentari

0