Pesnik

Željama meri krivudav put,

korača tiho daljine plave.

 

Daleko ispred njega su snovi,

a on daleko ispred jave.

Skeledžija

Kroz vreme provučeno uže.

 

Obično čelično uže ... čelična žica,

koju miluju srce i ruka,

dok skela klizi kroz sunčeve zalaske,

kroz crnilo zenica,

a niko nezna koliko ima struka.

 

I tek, kad skeledžija počne da priča,

osetićete koliko u toj priči

ima radosti... koliko sete...

 

Koliko zakasnelih putnika,

koliko košava, koliko bura... koliko ledenih

santi.

Zalazak sunca

Polako dolazi

sumrak u vrbak,

 

prostori stoje

dirljivo pusti,

 

iznad vrbaka

leptir crveni,

 

čeka da se

u vrbak spusti.

Dok ide stazom

Dok ide stazom, duž drvoreda,

osećao sam da me gleda.

 

Jesen je bila,

puna opalog lišća.

 

Činilo mi se u nju je bio

zagledan ceo svet.

 

Jesen je bila...

novobečejska jesen,

samo je ONA bila... cvet.

Počinju da drhte vrbe

I nema više kupača na Tisi,

počinju da drhte vrbe.

 

Obala stoji pusta ...

 

Kamen i voda se još samo ljube.

 

Čekam, a sve mi govori da više neće biti leta.

Vetar sve češće povisi glas.

 

Tvoj lik u mojim očima zapljusne seta...

ili ga zamagli nerazumni talas.

 

I nema više kupača na Tisi,

počinju da drhte vrbe.

 

Obala stoji pusta ...

 

Kamen i voda se još samo ljube.

Veče na Tisi

Još bleje polja iza mojih leđa

i vetrovi pasu bakarne ledine.

 

Veče otiče k'o pesak peščanog sata,

korakom bez bata odlazi pogled na drugu

stranu.

 

Ćuti vodeno ogledalo na kome

drhte senke razapetih vrški.

 

Vrbe došle na pojilo k'o krda brzonogih jelena

i srna.

 

U pesak sam zaronio ruke.

 

Gledam, neugašeni opušci neba NA VODENOM

DLANU.

Poruka

Život je neobična poruka.

Nečitko napisano pismo.

 

Učini nam se sve smo razumeli,

a onda vidimo - ni pola nismo.

Razbarušeni kupinjaci

S VEČERI sve ućuti u vrbaku,

svi slušaju uspavanku.

 

Ptice, leptiri, vilini konjici,

i tek probuđene zvezde i svici.

 

A suton priča tiho šapatom,

k'o što se riča uspavanka,

 

o jednom srebrnom, starom vrbaku,

prepunom lepog kupinjaka.

 

Od kupina se sav vrbak plavi,

kupine igraju žmurke u travi.

 

Čula se pesma, bilo je smeha,

zastala je kraj njega reka.

 

Mesec je sat-dva snove kratio

da bi u srebrni vrbak svratio.

Ljutovo

Sve je to sada

samo san,

Ljutovo plavo

kao lan.

 

Ka Tisi teče

peščani drum,

Elekov čamac

ljubavi pun.

 

Vinograd neki

ponudi grozd,

Tamarin pogled

prhnu k'o drozd.

 

Jedne jeseni

tako, u šali,

sa Ljutovom se

i mi rastali.

 

Leto jedno je

tako htelo

sve naše đačko

da bude zrelo.

 

A kažu čamac

i jesen žuta -

Tamara i danas

Ljutovom luta

Sredina života

Svakoga dana žene dotrče,

na Tisu dođu da se rashlade,

da iz ispalca vodu piju

osmehom leta da se podmlade.

Čudne boje

Tisa je toga leta

otkrila čudne boje,

vrbe su stidljive bile...

ljubav je došla po svoje.

Na dolmi

Prolećem se

reka zaplavi,

 

nečujno popuste

zimske stege,

 

i priprema se

ona nežna trava

 

za ljubavi prve

i za letnje žege.

Reka teče

Reka teče, teče, teče,

ne zastane nikad reka.

Možda nekad i zastane

neku ljubav da dočeka.

Kupine

Tisa prva vidi,

ko zna zašto ona?

To što za nas, uvek,

nevidljivo bude.

 

Tisa prva vidi

tu rumenu slutnju

kad kupine mlade

počinju da rude.

Stazama nezaborava

Gledam Araču, kolevku zvezda,

koju legenda često zaljulja,

a nešto bliže, za korak, dva,

Kopov od zlatne vode i mulja.

 

Umorno leto zastane, tako,

il' pogled, možda, uspori hod,

a tamo, napred, jutro miluje

tek probuđeni Matejski brod.

 

Purpurno veče, kraj Stare Tise,

na čokote se naslonilo,

Biserno ostrvo u prve snove

i vinograde zaronilo.

 

A, na Sokolcu vetrovi frkću,

bar mi se tako, uvek, učini,

a, u odaji slika draga,

slikana, davno, na utrini.

 

A sve to spaja reka Tisa

venama zelenog brišima,

koji se dobija samo na Tisi,

kad se ispreda rečna tišina.

 

Obrasle belim Tisinim cvetom,

stoje zidine Starog grada,

i šum talasa, kao poruka:

ovde samo lepota vlada.

Alas

Alas ima srce

boje reke,

i u vrbacima

plave vrane...

i žene... koje

na prste dođu

da mu ukradu

reku i dane.

Jutro na Tisi

Jutro na reci

voda i grane...

 

sunce se rodi,

a ljubav svane,

 

potiski galeb

u vrbak sleti,

 

tako se živi

na Tisi - leti.

A devojka je bila

Pričali su ljudi da je živela vila

u žirovoj šumi na obali Tise.

 

To je časna sestra - pričali su drugi -

pobegla sa neke manastirske mise.

 

A devojka je bila ...

Jednom smo se sreli, slučajno, u zoru,

kada je vetar razgrtao lozu i brao kupine.

 

Gledali smo se dugo i bez glasa.

 

Ja sam pogledom krao uzrele obline,

a iza nas se čula tišina jutra ... i talasa.

 

Od tada smo se viđali sve češće,

brali kupine i sa stabala žira kidali smole,

a onda su nas vetrovi sa Tise

često u šumi zaticale gole - nage ...

Leptir

Dvaput smo se sreli:

kad je jul prelet'o,

povetarcu sličan

 

i kad je osvan'o

u senu novembra,

tih i nepomičan.

Veče

Veče me seti na ovlažila

svetla ulica.

 

Na pesmu vetra i boju lana.

 

Na zalutale kiše ispod okapnica,

na snove nesanice dana.

 

Veče me seti na granu dunje,

pruženu preko komšijskog zida,

na zagrljaje kose i žita,

na nit sećanja... koja se kida.

Nikad se ne može sve reći

Nikada se ne može sve reći,

ali ne može ni sve da se prećuti.

 

Jer kad nam radost izmami suzu,

sve će se opet čuti...

Kako se zvezde bokore

Mi znamo kako se zvezde bokore

i ostaju večite i sjajne.

 

Mi imamo vazda raskopana srca,

a večito sačuvane tajne.

Draga lica

Nalete uspomene

kao davna draga lica,

nalete uspomene

kao jata sitnih ptica.

Uspomena

Pogled na Tisu bacim

nekad plavu, nekad zelenu,

a tvoj osmeh iz davnih dana

zadržao sam za uspomenu.

Bor

Poznato je još

veoma davno,

 

bor iznikne

i živi uspravno.

 

Ako hoćeš

kao bor da živiš,

 

stoj uspravno,

nemoj da se kriviš.

Mali prgavi dečak

Prolazio je mojom ulicom

i uvek žmirkao na jedno oko.

 

Mali prgavi dečak...

 

Nije umeo da mrzi.

 

A voleo je u sebi duboko

sve što su voleli drugi.

 

U istom gradu živeli su ljudi,

koji nisu umeli da vole

kao dečak,

koji je prolazeći mojom ulicom

uvek žmirkao na jedno oko.

Možda će nam reći snovi

Možda će nam reći snovi.

možda će nam reći jave,

da li će se ljubav ikad

rastati od mlade trave.

Mudrost

Izraste divno drvo

u nekoj prelepoj šumi.

 

Zadivi mu se običan čovek,

umetnik i kralj.

 

A, onda dođu

neki "mudraci":

 

umesto trave posade beton,

umesto krošnje ostave panj.

I nebo veće

U pesmi često

s pticama drugujem.

 

I znam ptičiji san

u trenucima sreće.

 

Svaki dan -

zelenije drveće,

 

svetlije sunce

i nebo veće.