Pesma o pivu

Što mi ova veza prija

ti si moja simpatija

spuštaš mene na svoj nivo

ime ti je svetlo pivo

 

Odan ću ti biti i ja

ne zanima me rakija

neću pasti tako nisko

piću samo Apatinsko

 

Moćno je to Jelen pivo

jebe mi se za sve živo

dok god ga u ruci držim

moći ću da se osvežim

 

A kad ostanem bez love

on će opet da me zove

zavrnuće meni šiju

da zatražim veresiju

Pesma o ribi

I pecanje i prcanje

je vrlo slično zanimanje

mnogo tu sličnosti ima

a jedno je od njih riba

 

Jedna koja u vodi pliva

ili između nogu je ona ima

sviđaju se one svima

a obe se zovu riba

 

Druga stvar je varalica

to su one sa dva lica

dok jedna radi u vodi

dotle druga ljubav vodi

 

A tu je onda i karaš

sitna bela riba, ma znaš

ali ženu kad ti varaš

komšinicu onda karaš

 

Onda ima još i som

jedan još pliva vodom

drugi šeta obalom

žena ga vara pred nosom

 

I prcanje i pecanje

je vrlo slično zanimanje

pošto ne volim da pecam

ja njihove žene kecam

Pesma o vlasti

Mnogo lajem, mnogo serem

u apsani ću da venem

al’ narodu ću makar kasti

da se ja ne bojim vlasti

 

Vlast je jaka, vlast je stroga

ma tu je sve moj do moga

ali moraš jedno znati

ne smeš s njima raspravljati

 

Ne smeš izneti njima bruku

jer će odmah da te tuku

nemaš kome da se žališ

na smrt ćeš da iskrvariš

 

Zato bolje ćuti, kenjaj

brzine polako menjaj

ne gluposti da te more

ničije nije gorelo do zore

Momačka pesma

Momak sam ja mator

i trokira mi već motor

veliki sam i serator

ali još nisam grebator

 

Ceo život radim

stolarstvom se bavim

oko žena se trudim

ni jednu da namamim

 

Obećala mi bila jedna

da rodiće sina čedna

na skroz me je ogolela

i bez naslednika ostavila

 

Eto tuge, eto jada

šta ja to da radim sada

ova mi bila zadnja nada

ostaću bez svog stada

 

Trebalo je da požurim

svoju lozu da produžim

ali tek sad ti ja kužim

da ovaj svet samo ružim

Poruka Ijubavi

Beli oblak, plavo nebo

trava meka, Bog te jebo

milina je na sve strane

da ti malo mozak stane

 

Cvrkut ptica, ševa poj

koji je to kurac moj

gde li sam se to sad

našao kada nisam još ni pošao

 

Zadnje pamtim neka lica

ružna k’o u krave pica

posle mi se sve stopilo

i ne sećam se šta je bilo

 

Kako mi se pamet vraća

sve mi se više povraća

gadim se od samog sebe

a reko sam ti: Ko te jebe

 

A nisi me ostavila

još si me više napila

iskoristila si me,

eto iako sam dao veto

 

Oblak beli sad mi vrati

vidiš da mi duša pati

za tebe više neću da znam

pusti me da se naspavam

O pecanju

I pecanje i prcanje

jednako je lepo zvanje

u mnogom su oni slični

a razlozi su bome lični

 

Glavnu rolu igra riba

koju upecati treba

propast truda svuda vreba

neće ona pasti s neba

 

Za jednu ti treba čamac

a za drugu tvrđi mamac

najbolje je kad si samac

i jedeš pasulj prebranac

 

Dok je jedan na obali

dotle drugi ribu bari

zato pecaroš tvrdi

da mu svaka riba smrdi

 

I prcanje i pecanje

jako je lepo zanimanje

jer svakome ono prija

osladi se i komšija

Pijana pesma

Pun sam sebe

ja sam dasa

evo masa se talasa

 

Šepurim se kao paun

kao da sam Eva Braun

a duboko u sebi znam

koga ja to predstavljam

 

Govno sam ti ja obično

meni nema ništa slično

i nije velika stvar

to što ne znam za moral

 

Zaposleni mi gladuju

porodice im strahuju

za običan tanjir supe

oni oližu mi dupe

 

A ja sam tada sretan mnogo

tepaju mi ovo ono

mada sam ja mnogo star

još sam pravi lešinar

 

Volim da se kurčim, hvalim

da ću neku da povalim

da iz mene curi sekret

to je sada pluskvamperfekt

 

Nemam više šta da dodam

dosadan sam bio

jedva mogu i da hodam

tolko sam popio

Imala si prćast nos

Imala si prćast nos

za tobom sam trč’o bos

iznad nas je pev’o kos

i smislio sam novi štos

 

Kako tebi sad da priznam

da ti se ja mnogo sviđam

u mašti te golu skidam

a uz put i masturbiram

 

Ti si digla prćast nos

džaba sam ja bio bos

iznad nas je crko kos

propao mi novi štos

 

Mogu sebi sad da priznam

da ti se ja i ne sviđam

ni u mašti te ne skidam

ali i dalje masturbiram

Nemoj ćerko za zidara

Ti si najebo ko žuti

žena ti već nešto sluti

dođeš kući čist bez para

ne radi ti još ni kara

 

Uzalud se pravdaš,

vadiš da ceo dan teško radiš

i sa gazdama se svadiš

svoju muku da naplatiš

 

Ona kune, psuje, dreči

seća se naninih reči

tada još nije shvatala

pa je sada najebala

 

A poslovica kaže stara

nemoj ćerko za zidara

leti bićeš ti bez kurca

a zimi bez para

Dobra fora

Sad bi bila dobra fora

nekako stići do mora

na plažu se švercovati

i ispred strankinja stati

 

Postaviti dobar mamac

u gaće zreo krastavac

uživati celog dana

dok se ne otkrije obmana

 

Možda će njoj biti drago

kad otkrije ovo blago

šenluk će mi oprostiti

i želeće moja biti

 

Padaju suze u ponor

pri kraju je već i njen odmor

obećava, kumi, moli

jer nju nema ko da voli

 

Sa sobom bi me nosila

do veka se ponosila

ne padam ti, bre, na taj štos

mada nemam čak ni pasoš

Kada umrem, draga

Kada umrem, draga

ti ne zovi popa

neka mene tada

moje društvo ukopa

 

Da ja umrem sada

ti ne zovi hodžu

neka meni moji

prijatelji dođu

 

Ako umrem kada

godina je kišna

neka mene tada

opeva Hare Krišna

 

Možda umrem a da

zora još ne svane

stavite me tada

u društvo Dalaj Lame

Kuče oma da mi vratiš!

Kiša pada, laje kera

a ja mislim ti si

iz mog života se istera

zar me htela nisi

 

Otišla si, luda ženo

na drugi kraj sela

u gluposti svojoj, eto

i kera mi odvela

 

Nemoj s đavolom da se šališ

niti išta slično

jer ćeš bome da požuriš

upoznati ga lično

 

Ako možeš da me shvatiš

dok još nije kasno

Kuče oma da mi vratiš!

Je li ti to jasno

 

Vredniji je on od tebe

nekoliko puta

tebe, draga, ko sad jebe

i dalje se pravi luda

Hteo sam

Ja sam samo hteo

da mi bude lepo

a gle ova luda

hoće da se uda

 

Dušo moja

ne ide to tako

ma ti si imala

mnogo drugih lako

 

Nećeš mene odma

praviti rogonjom

zna se da si bila

čak i s onim konjom

 

Ako nećeš da ti

zadovoljstvo pružim

možeš odhodati

onim putem dužim

 

Da zbog jeba jednog

izgubim slobodu

bolje s mosta bednog

da skočim u vodu

U ribolov na manjića

Tamo negde oko brane

sa one bačke strane

išao sam već i lane

i lovio, bre, šarane

 

Ali sad je druga priča

mada mi je crko fića

odneće me valjda Mića

u ribolov na manjića

 

To je sad već tradicija

dolazi sve više nacija

tu ne vlada inflacija

u manjiću je deflacija

 

Dođi i ti nek je zima

vidi šta sve ovde ima

druženje je disciplina

nije bitno gde je rima

Oženjen čovek

Tužan mi je svaki tren

jer sam davno oženjen

još kao mlad zaveden

a sad ko da sam uštrojen

 

Ova moja jad i beda

druge ispod oka gleda

kao da se za rat sprema

mene nikako drugoj ne da

 

Nije da sam neka marka

to je vizuelna varka

pijem, pušim bez prestanka

drugima nisam ni do članka

 

Zato tebe, ženo, molim

jeste da ja tebe volim

dok na svetu još postojim

od tebe da se ja razdvojim

Gde je lampion

Tu gde gori lampion

sedi svetski šampion

a po čemu je on poznat

uskoro ćete i vi doznat'

 

Šampion je istina je živa

u prekomernom ispijanju piva

ni rakija njemu nije strana

a to mu je već velika mana

 

Nekad davno bio slavna faca

to je onaj što bicikle baca

slava mu u glavu udarila

duša mu je dosta popila

 

Ko visoko leti, taj bre nisko pada

život mu pun sada čemera i jada

spas od sebe samog on u piću traži

ali ne zna glupan da to više ne važi

 

Njegova je zvezda pala

nije dugo ni sijala

zato sada sedi on

tamo gde je lampion

Ljubiti se mi smo hteli

Sedim, pijem i razmišljam

da li da odem da pišam

kad odjednom, evo ona

razglasila na sva zvona

 

Koliko ona mene želi

ljubiti se mi smo hteli

ali evo, gle belaja

zalepio se za jaja

 

Nisam mogao da verujem

da ovo ja posedujem

došlo mi je da zaplačem

i u duboki vir skačem

 

A onda se setih leka

što mi jednom rekla neka

mnogo piva da ispijaš

nešto ćeš da isklijaš

 

Popiću sad ja još koje

možda će i biti bolje

ako se neću proslaviti

bar ću se dobro napiti

Zbogom tebi

Ti živiš samo za sebe

a mene i decu ko jebe

ni za šta te nije briga

život ti je pijana knjiga

 

Po avliji hodaš bosa

ne vidiš dalje od nosa

tebi je sad samo važno

da rakija udari snažno

 

Bauljaš se smrdiš, prdiš

pa još na sav glas tvrdiš

da si ti uvek u pravu

ne mogu ti naći manu

 

Meni je pun kurac toga

nisi mi ni do maloga

jedino što žarko želim

da ti zbogom velim

Hajde u finu materinu

Nemoj da si toliko drčan

nećeš ni ti biti večan

vidi samo šta ti rade

smeju ti se na sve strane

 

Debela si svinja bila

mnogima se zamerila

tebi ništa nije sveto

splasnuće već i tvoj ego

 

Ispušena si muštikla

a iz guze viri štikla

koju si ti zaradio

kad si i nju zarazio

 

Oslobodi nas ti sada

od tvog glupog jada

iz nosa obriši slinu

hajde u finu materinu

Svet se vrti oko rupe

Shvatio sam skoro

dok sam jeo supe

da se ceo svet vrti

oko rupe

 

Počinje ko zabava

kad kara proradi

neko se zajebava

dok novi život vadi

 

U rupi raste polako

okruženo vodom

i čim bude zaplakao

nazovu ga plodom

 

Bedni život započinje

tu u nekoj šupi

na nožice se propinje

u smrdljivoj rupi

 

Jednog dana kad poraste

po glavi se lupi

ceo život posvetiće

nekoj ženskoj rupi

 

Na kraju svog veka

kad srce ne lupa

razjapljena i ogromna

čeka zadnja rupa

Još uvek ja se nadam

Još uvek ja se nadam

da ću pred kraj svog veka

umeti da prepoznam

dobrog čoveka

 

Ugrožena vrsta

raritet u stvari

skinut je sa krsta

za njega niko ne mari

 

Glas mu se ne čuje

ne sme ni da rida

kamoli da psuje

to mu vera ne da

 

Ni gospodar, a ni rob

između negde pluta

sustigla ga je zla kob

pa lako zaluta

 

Moral mu se razređuje

rakijom i vinom

dosta dobro napreduje

i sa curom finom

 

I čini se nema kraja

lagodnom životu

došao je do snošaja

koristeći drogu

 

Takvi me ne zanimaju

sam đubrad i ološ

i oni me nerviraju

k’o matori Soroš

 

Ne bih voleo da lipsam

pre nego što se tu

uverim da nisam

unikat na svetu

Znam da želi

Dok mi ona jezik plazi

znam da želi da se mazi

a ja nisam baš u snazi

i moje vreme prolazi

 

Mogu samo da je mazim

i da na nju budno pazim

potencijalne da zgazim

svoju nemoć da izrazim

 

A njoj je već toga dosta

nije bre ni ona prosta

primiće od svakog gosta

do ponoći koji osta

 

Zato se ona meni plazi

ne bi sa mnom da se mazi

bila je već u ekstazi

jer je neko drugi gazi

Autobiografska

Obično što mi prija

bude neka fantazija

lepe žene, puno para

ne boli me još ni kara

 

Uspešan sam, silno letim

i svima ću da se svetim

gledam stoku ispod sebe

kako im i duša zebe

 

Stare pretke ja rušim

a usput i naftu bušim

nema meni nigde kraja

badža sam ti ja do jaja

 

Kada se ja osvestim

ne znam sebe gde da smestim

vidim da sam gola beda

da me jebu svi od reda

Kada odeš

Trebala mi biti muza

Al` nju za to boli guza

sve na ovom svetu radi

samo da me unazadi

 

Ponaša se kao snob

misli da sam njen rob

da ti kažem moja mala

silno si se zajebala

 

Kad ćeš jednom već da shvatiš

ne možeš ti da me pratiš

nije ovo više šala

i zato ti kažem: Hvala

 

Idi, molim te, već sada

odlazi iz ovog grada

biće mi baš divota

kad odeš iz mog života

Imaj me u vidu

Sve što sam do sada rekao

izvire iz srca

mada će možda neko

zbog toga da me prca

 

Ne dam se ja tako lako

da me sada prca svako

ne dam svoje, ne dam sebe

može sam sebe da jebe

 

Možda ja delujem od tih

ali sada sam skovo stih

ako imaš sidu, okreni dupe zidu

ako nemaš sidu, imaj me u vidu

Parada

Šta to da sa sobom činim

da makar malo bolje živim

svašta meni na um padne

od one bre gej parade

 

Nisam peder, nisam gej

ali kažem sebi: Hej

ma šta li će da mi fali

ako me koji i opali

 

Da l’ je lakše da ja kopam

ili nekom da se podam

jer se glad ne zavarava

spojem etike i morala

 

Desiće se sasvim tiho

to ne mora znati niko

posle svoje rane nosim

neću ni da se ponosim

 

Važno da je račun plaćen

i ogromni dug uzvraćen

ali kad budem uhvaćen

biću bome osramoćen

Majstor Njusi iz Banata

Hteli su da budem vidar

al’ sam eto posto zidar

 

Teško je lečiti ljude

bolje mi je da zidam kuće

 

Zidam kuće i roštilje

a tu se uvek i popije

 

Nekad padne prase, jagnje

al’ najviše volim pragnje

 

Svega kad se natovarim

neću više ni da radim

 

Samo lupam, pevam, slavim

a nešto bi i da povalim

 

Ovo mi je bolja for a

kakva korist od doktora

 

Bit ću za sve tata-mata

majstor Njusi iz Banata

Kada ona kolač mesi

Onomad mi je bio krut

promašio sam malo put

prvo sam posto žut

a malo kasnije i ljut

 

Pitao se šta da radim

da li sada da ga vadim

rešio sam da nastavim

dok se s pameću ne sastavim

 

Kako je moglo da se desi

pitanje se to zadesi

ona doda brašno smesi

i nastavlja da kolač mesi

 

Tada sam baš ljut bio

i nisam ga izvadio

vidim nisam prvi bio

njoj se neki drugi snio

Daću deo sebe

Bavim se svim i svačim

usput i studiram

kuvam, perem, šijem, sadim

i okolinu osmatram

 

Još sam mlad i perspektivan

biće od mene nešto

u mutnoj vodi dobro plivam

snalazim se i ja vešto

 

Bogu se sada molim

da porodicu svoju stvorim

ozbiljno već ja planiram

da se prirodno kloniram

 

Genetski sam ja potkovan

kao bik ili kao ovan

hajde devojke do mene

daću vam ja deo sebe

Urban Bean fest

Čujte, ljudi, radosnu vest

dolazi nam Urban Bean fest

ova naša lepa Kamenica Sremska

domaćin će biti Urban Bean festa

 

Dolaziće ovde ljudi sa svih strana

dobri smo domaćini, al’ to nije mana

svi su redom dobro došli

koji su pasulj skuvati pošli

 

Biće bogat program slavlja

kako nam to Toša javlja

biće raznih umetnika

profija i početnika

 

Doćiće novi takmičari

zabavljaju se ravničari

bacaće se sve što stigne

da publiku na noge digne

 

A onda na kraju dana

završiće se zabava

polako će svi kući poći

sa željom da će opet doći

Druga poza

Nekad je bilo poučno

da se to radi ručno

a kako si odrastala

druga poza je nastala

 

Bilo je prvo spreda

čisto ono radi reda

ali posle je nastala

i ona poza nastrana

 

Od pozadi i sa strane

može pamet da ti stane

odozgore pa naniže

treba li ti nešto više

 

Sada si već ostarila

pica ti omlitavila

volela bi pod stare dane

da bar neko u red stane

Kad iz oka suza kane

Raskopča se njena bluza

ostala je i bez muža

usluge bi da nam pruža

iz oka mi krene suza

 

Videh svadbe i sahrane

i onomad, a i lane

pamtim mnogo teške dane

pa iz oka suza kane

 

Nisam ni ja lišen bola

prošao sam sveta pola

završiću i pre roka

kane suza iz mog oka

 

Sit sam već svega

ovog sveta zlog i lažljivog

usreći će me samo Bog

suza kane iz oka mog

Moraš da obećaš

Ako mi pokažeš znaš

ispod suknje šta imaš

vodit ću te na salaš

da i ti malo uživaš

 

Al’ moraš da obećaš

da ćeš ono da mi daš

nećeš ništa da skrivaš

i samu sebe blamiraš

 

Ako me isfoliraš bolje

da znaš Oče naš

na glas ga izgovaraš

dok ga od mene primaš

 

O meni ćeš da maštaš

dok se samozadovoljavaš

i tek ćeš onda da saznaš

da mi više ne trebaš

Ne volim da radim

Da sam rođen ja u Kini

zvali bi me Len-ču-ga

u Severnoj Americi

bi možda bio crnčuga

 

Mnogo ne volim da radim

šta sad da vas lažem

samo bih usta da ladim

istinu vam kažem

 

Mudrih saveta i priča

sve što te zanima

pun sam toga reče čiča

ko govno vitamina

 

Pa zavirim ja u um svoj

vidim da sam izneveren

rođen sam, bre, u Francuskoj

pravo ime mi je De-gen

Zabluda

Nema se više šta tu reći

jaz među nama sve je veći

ne može se više preći

reci zbogom našoj sreći

 

Jer svih ovih godina

kao da si moja bila

a nedavno sam saznao

da sam se grdno varao

 

Ti si se za me udala

zato što sam ja budala

kad si se meni podala

ni ime mi nisi znala

 

Pokajala onda si se

što sam ti pipao sise

a kada si sve shvatila

skoro da si povratila

 

Od onda ti samo gledaš

da me što više ometaš

mojoj sreći mnogo smetaš

vreme ti je da prošetaš

Pare rastu na drvetu

Bivši ja sam muzičar

ali pređimo na stvar

živeo sam kao ker

a sada sam menadžer

 

Organizujem slavlja razna

kasa mi je ipak prazna

na sve načine se trudim

da istu i napunim

 

Teško je to sad izvesti

nekad nemam šta ni jesti

ovo je ko noćna mora

al’ stići ću ja do mora

 

Pokazaću celom svetu

i najbližoj okolini

da pare rastu na drvetu

samo se popni i skini

Pesma o neimaru

U daljini zora rudi

neimar se gladan budi

nije sinoć večerao

kao klada je zaspao

 

Toliko se napio

da se nije okupao

u odelu je legao

i odmah u nesvest pao

 

Sada ga mamurluk hvata

ali je on od zanata

zna šta mu je učiniti

glavobolju izlečiti

 

Traži flašu ispod stola

ostalo još oko pola

to će ga lišiti bola

pa onda može iznova

Odbegli bećar

Dušo moja, ko te jebe

voleo sam i ja tebe

ali ti si sve usrala

drugome si se podala

 

Mislio sam da je nežnost

skoro isto što i vernost

ali si me osvestila

ljubavi se osvetila

 

Ostavila si me sada

usred mog velikog jada

ne znam ni ja šta da činim

zašto da i dalje živim

 

Za tvoju prokletu bušu

đavolu ću dati dušu

i sada već žurim kasom

da me Bog uhvati lasom

Temerin mu postao mali

Da li od početka sveta

ili oko deset leta

nekom nešto na um padne

i pasulj kuvati dadne

 

Počeci su bili skromni

a uspesi vratolomni

za pasulj su saznali

i veliki, a i mali

 

Svi su bili dobrodošli

slavni dani su mu prošli

Temerin mu postao mali

poče pasulj da se žali

 

Morali smo se mi snaći

veće mesto mu pronaći

ali to i nije lako

mora priznati nam svako

 

Tapkali smo mi u mraku

hteli smo u Bačkom Jarku

ali otkrili smo caku

biće u Kameničkom parku

Gde je put za Banat

Kad si mene oslovila

i ovlaš dotakla

ko da si me ostavila

pred vratima pakla

 

Nisam znao šta ću, gde ću

kako da se vladam

ponadao sam se u sreću

i tebi se nadam

 

Kakav sam kreten bio

i šta sam umislio

kad bi ti se svideo

baš sam pomislio

 

Osvesti me ko za inat

prestao sam sanjat’

ti si samo htela

znati gde je put za Banat

Što ja volem

Ljudi moji, što ja volem

mnogo duboko da orem

a ondak i posadim

tek na kraju ga izvadim

 

Pošto je gotov unos

sada čekam ja na prinos

trajaće to dana dvestasedamdeset

a dotle ću s drugom podeliti krevet

 

Ako ne podari ono

što sam očekivao

ovu ću ja grudu

dati u arendu

 

A sebi ću drugu

iznajmiti ludu

i njoj ću posejati

rod joj ostaviti

Ljuta pesma

Alo bre, kulturo

jesi li u dupe gur’o

iako znam gde je sever

ne znači da sam peder

 

Kada ćeš bre da shvatiš

užasno mi se ti gadiš

i toliko te se stidim

da ne mogu da te vidim

 

Bolje da sam slep ostao

nego što sam tvoj postao

život si mi uništila

pogano si đubre bila

Ikona

Sreli smo se nekad davno

još smo bili mladi

putevi nam se razišli

a šta da se radi

 

Vi ste mi bili ikona

lupao sam na sva zvona

i sve lepo i prokleto

zbog vas sam živ, eto

 

A danas me mine želja

u sred igre i veselja

da pored idola moga

zastane i moja noga

Ustao sam rano

Ustao sam rano

što inače ne volim

ali neću nikog

ni za šta da molim

 

Nisam ustao rano

da krastavce berem

već sam ustao zato

što moram da serem

 

Posle ako htednem

opet ću da legnem

mogu kako hoću

podnosim samoću

 

Gospođu sam oterao

ne bih je više jebao

duševni mir mi je draži

idi dušo! Tako? Važi.

 

Sad kad nemam obaveze

mogu da živim bez veze

ne moram ništa da radim

i pogana usta hranim

 

I sam ću već preživeti

neću se više ženiti

čuo sam od druga svog

da ženu nema čak ni Bog

Gravitacija je kriva

Dok si tako jak i mlad

ne znaš šta je pravi jad

ali kako stariš više

ići će ti sve na niže

 

Kao ne znaš šta se zbiva

gravitacija je kriva

ponašaš se kao moron

ne radi ti više hormon

 

Obraćaš se medicini

al’ kako se meni čini

džaba ti je ama sve to

tvoje vreme je oteto

 

Možeš se samo sećati

al’ ga ne i uvećati

da se tebi naslutiti

da ga nećeš ukrutiti

 

Uzalud si mnogo bogat

ne mož’ više biti rogat

libido ti je loš i mali

svašta ti sada fali

Igre u Vojvodini

Pozivamo sve prisutne

mladiće i snaše

da učešćem uveličaju

ove igre naše

 

Tradicija je to naša

koju mi ne damo

poteklo je sa salaša

sa kog, mi ne znamo

 

Očevi, dede i prababe

a posebno sada

ponosno bi nas gledale jer još živi nada

 

Da nam ove igre fine

što duže požive

od prelepe Vojvodine

svetsko čudo čine

 

Jer kako nam je u zoru

pročit’o na netu

jedini smo koji šoru

bicikl na svetu

Pesma o Slanom Kopovu

Gde si, šta si, seko mila

Na Slanom Kopovu sam bila

A šta si tamo činila

Rezervatu se divila

 

Hteo bih i ja to znati

šta su to rezervati

mikroklima, fauna i flora

ostatak je Panonskog mora

 

Ima cveća, ptica i divljači

što gledaju strani posmatrači

A da odmor pruže telu svom

tu je i prelep Lovački dom

 

Jednom ko je bio

taj se uvek vrati

jer je on shvatio

ovde vredi stati

 

Lepote ovakve

na ovom svetu nema

a tek lovočuvar

kakav roštilj sprema

Bećar u zoru

Evo zore, petao kukuriče

a meni se dole nešto miče

alatka mi to na znanje dade

šta bećari u cik zore rade

 

Hajde, dušo, diži nogu bosu

da jutarnju pokupimo rosu

ako sve ne pokupimo sada

ostatak ćemo u toku dana

 

A popodne kad malo zaladi

biće opet i šta da se radi

hajmo, seko, sada dok smo mladi

jer vreme i za njega radi

 

Uveče nema posla prečeg

hajde u krevet draga meni reče

da ne propadne ovo divno veče

petao kukuriče, a ne meče

Nekad i sad

Nekad kad sam bio mlad

ponašao se kao gad

nezglavan sam mnogo bio

sa milicijom se pobio

 

Iskusio sam ja i aps

u piću sam tražio spas

da većeg zla budem sprečen

od alkohola sam lečen

 

Ko zna šta bi sa mnom bilo

da se nisam oženio

čudnu stvar to žena ima

smirila bi čak i bika

 

I šta je od ovog nauk

postao sam mek ko pamuk

sada sam već ostario

oštre zube istupio

 

Ne svađam se ni sa kim

piće loše podnosim

iščekujem kraj sad još

i ne vredim ni za groš

Preporuka dobre hrane

Izvolite dobri ljudi

najbolje se ovde nudi

odlična je ovo hrana

ja to jedem svakog dana

 

Zalogaji su tu slasni

prsti će vam biti masni

a delovi što nisu jasni

gazda će da vam objasni

 

Ugledajte se na mene

tu ima šta da se jede

a da vam budžet ne vene

sve je skoro u po cene

Odradim to što mogu

Oko deset sam imao

kad mi se on digao

od onda, a ne baš vešto

koristim ja njega često

 

U početku je bilo smešno

nekad skoro bezuspešno

dok je samo namirisao

pljucno je, pa sam zbrisao

 

Došli su mu dani bolji

davao sam ga po volji

bilo staro ili mlado

trpao sam u njih rado

 

A onda je stigla jesen

nisam više ja zanesen

ali zahvalan ja sam Bogu

bar odradim to što mogu

 

Lišće se proredilo

koga briga šta je bilo

uskoro će zima doći

na počinak ćemo poći

Treba para

Za jebačinu ti ne treba para

dovoljna je samo tvrda kara

jer za ljubav ponekoj i dati

treba samo tvrd kurac imati

 

Ali ko bez toga osta

njemu treba para dosta

i moći će da se hvali

da mu organ nije mali

 

Jadna su ti ona bića

naduvali su se od pića

picu samo zameljaju

napojnicu malu daju

 

Ženi kad je ona prava

potrebna je tvrda kara

posle može i malo para

makar u obliku dara

Poruka Sosi

To što ti iz oka viri

Među bedrima vatru piri

i još uvek se nadaš

da se nekom dopadaš

 

Sve je manje onih što te

povaljuju za banknote

trebalo bi bar da shvatiš

od sada ćeš ti da platiš

 

Ako želiš milovanje

košta ćete više-manje

u zavisnosti od toga

kojeg je pastuv doba

 

Tek sad ti je jasno, Soso

pirov je to bio poso

mlada što si zaradila

kao baba uzvratila

 

Nije to tako tragično

nemoj shvatiti baš lično

sve si vreme uživala

ostala i na svom bila

Pasuljijada

Ljudi, Bože, gle čuda velikoga

u kafani mojoj nigde nikoga

do juče je dupke bila puna

a sada je posećenost nula

 

Pitam gazdu gde su gosti

šta oni sad rade

kaže da su oni

otišli do pasuljijade

 

Magarac sam bio i ost`o

to vam tvrdim dvesta posto

ali hajde da budem malo fin

otišao sam i ja za lepi Temerin

 

Kada ono tamo nema baš ništa

batrga se samo neki pijani Pišta

pitam ga ja brzo za pasuljijadu

a on kaže da je u Kameničkom parku

 

I sad brzo jurim, žurim

neću da oklevam

jer u pasulj ja se kužim

za pobedu se spremam

 

Par stotina takmičara

pasulj se kuvati sprema

ali ovom mom receptu

brate premca nema

 

Zgotoviću ga na način

najbolji što mogu

za pobedu ću se posle

zahvaliti Bogu

Novosadski sajam

Moraću uzeti

pare ja u zajam

jer želim da posetim

Novosadski sajam

 

Tamo ima svega

što ti duša ište

od crnoga hleba

do traktora koji pište

 

Ima marve krupne

i papkara raznih

da ti duša pukne

zbog džepova praznih

 

Neću zbog tog brale

ja mnogo da patim

čim nabavim pare

ja ću da se vratim

Poruka

Neke sam pesme izgubio

kad sam bio loše volje

a onda naglo odlučio

napisaću ja još bolje

 

Nepoštenom nalazaču

neka je na zdravlje

svoje pesme prepoznaću

prekinuću slavlje

 

Možda ih je, kaže jedan

vatra progutala

Izgovor mu je taj bedan

al` mu ipak kažem: Hvala

 

Smatraju me za budalu

spremnog na delikvenciju

ne shvataju da vređaju

moju inteligenciju

 

Napisaću pesme lako

i na njih ću da pazim

druge sam ionako

već hteo da bacim

Kada sam švaler bio

Do skoro sam

bio pravi švaler

al’ u zadnje vreme

tera me maler

 

Tu kod mlekarice

lepe Mađarice

saznalo se za pir

jer prosuli smo sir

 

Pređoh kod pekarke

lepe Banaćanke

ma bilo je strašno

razbucali smo brašno

 

A naša mesarka

lepa svetla koža

ali sam se usrao

od muževljevog noža

 

Obišao sam onda

i moju trgovkinju

izbacila me ona

ko debelu svinju

 

Ostala mi samo

žena neimara

tu ne idem rado

jer nikad nema para

Neću se više ženiti

Bio sam ti, eto

kao ono verno pseto

i lizao i šenio

dok se nisam oženio

 

Ondak si se promenila

misliš da si pobedila

da si mene smotala

ovo više nije šala

 

Osvestio sam se dabome

zbacio tvoje amove

sloboda mene zove

još da nađem malo love

 

Neću više pristati

ni šeniti ni lizati

slobodu svoju ću ceniti

neću se više ženiti

Nova nada

Nisam lik od nekog zanata

i užasno mi je mala plata

ni subotom ne izlazim

na svaki dinar dobro pazim

 

U moj dom se uselila beda

još čoveku dođe da se preda

da istupi iz ovog sveta laži

i da nešto bolje bar potraži

 

Al’ beše i ne tako davno

živeli smo mi jako slavno

blago onom ko se toga seća

ali da stvar bude veća

 

Uskoro nam stižu bolji dani

ko doživi taj će da proslavi

ispred nas je neka nova nada

a to je našeg premijera vlada

Kralj je zbačen

Kralj je zbačen sa prestola

povući se on sad mora

njemu to baš milo nije

ali ne sme da se bije

 

On se nada da je bar

bio pravi gospodar

ali i ne sluti šonja

da je odavno rogonja

 

Takav vladar nam ne treba

nije vredan ni po jeba

ima da ga zamenimo

i kuratijeg postavimo

 

Zato što smo božiji ljudi

jebemo sve što se nudi

zato nam je jasna stvar

kakav nam treba gospodar

Urban Bean

Urban Bean je moje ime

ponosim se mnogo njime

 

Rođen sam u Temerinu

i stekao slavu finu

 

Lokalna sam fešta bio

i krila sam dobio

 

Prerastao sam pubertet

i pošao da osvojim svet

 

Preplivao sam Dunav u mraku

i stao u Kameničkom parku

 

Ima mesta, ima lada

biće moja to estrada

 

Kako mi se sada čini

kuvaćemo pasulj fini

 

A biće i mnogo žara

kod ravničarskih igara

 

Dođi i ti da se šališ

nemoj posle da zažališ

 

Povedi svoje najmilije

bićeš deo istorije

Napustiću jednom ovaj svet

Hoću nešto da vam kažem

ali neću da serem

što sam bogatiji

sve bolje jebem

 

Nisam ni Bog ni lađar

al’ sam doživotni vladar

što se ostaloga tiče

moje vreme već ističe

 

Sada se sve manje smejem

tugu iza pića krijem

okolinu iritiram

i sam sebe intrigiram

 

Pošto sam već impotentan

a nisam više ni solventan

ne letim sa cveta na cvet

napustiću jednom ovaj svet

Pivo najbolje na svetu

Apatinsko pivo svetlo

je najbolje na svetu

još kad bi mu samo malo

snizili cenu

 

Nije tako loš ni Jelen

da se i on popiti

mada bi i on mogao

jeftiniji biti

 

Pa i ono Lav Dunđersko

naše je to, ali svetsko

da ne nabrajam ono resto

mesto bi mi bilo tesno

 

Ovo znaju već i pčele

i ptice u letu

pivo što u ruci držim

je najbolje na svetu

Odlazim

Kad sam se za tebe uda’

imala si novog juga

nimalo nisi bila zgodna

i njiva ti je bila plodna

 

Tada nisam ja ni znao

koliko sam najebao

otegla se moja muda

postao sam ja tvoj sluga

 

Sada mi je svega dosta

odlazim sa ovog posta

nisam više tako mlad

da otrpim ovaj jad

 

Mislim da pod stare dane

može malo da mi svane

dosta mi je tvog zuluma

jebeš svojih sto duluma

 

Odlazim

Lagodan život

Ne smetam čak ni mravu

zato i ne gazim travu

nisam uvek ni u pravu

samo čuvam svoju glavu

 

Volim bezbolno da plutam

besciljno okolo lutam

ni sa kim se ja ne svađam

i sebi samom ugađam

 

Šta to okolina viče

mene uopšte ne dotiče

da o meni kruže priče

nimalo me se ne tiče

 

Uvek samo sebe gledam

komociju svoju ne dam

ni od čega ja ne prezam

samo da se dobro zezam

 

Užasno mrzim da radim

volim samo da se hladim

i piva iz gajbe vadim

nikad ništa ne zaradim

 

Još živim kod roditelja

ko ministar bez portfelja

jedina mi je samo želja

da ima pića i veselja

Ostavljam te

Ja sada ne jadikujem

nit’ osvetu ljutu kujem

mirno ću da se spakujem

i polako otputujem

 

Da te gledam nemam oči

i znam da ću sada moći

daleko od tebe poći

nikad više ti ne doći

 

Tebi ne trebam ja

niti ova familija

dovoljna ti je rakija

tebi samo ona prija

 

Ništa tebi sveto nije

dok ima šta da se pije

a ni to ti strano nije

kada te neko prebije

 

Prelila mi se čaša

gotova je veza naša

odoh sa ovog salaša

naći će se neka nova snaša

Majstorska pasuljijada

Ovaj pasulj fini

svako na svetu voli

al’ ti mudro ćuti

dok on glasno zbori

 

Skeledžija Bruno stari

daje sve od sebe

ovaj narod da nahrani

da se svako najede

 

A tu je i majstor Pera

najbolji na svetu

samo kotlić mu je mali

još u pubertetu

 

Gde to vatra gori jako

tu je velemajstor Janko

svakakva nam čuda sprema

na svetu mu premca nema

 

Tu nam je i sedma sila

a i gde bi drugo bila

ekipa od sreće sija

želja im se ispunila

 

Evo neki novi lik

izgledom je jak ko bik

moj najžešći suparnik

al neće biti pobednik

O fudbalu

Nikad nisam voleo

ni sport, a ni fudbal

meni je bilo lepo

sesti u neki lokal

 

Da noge ispod stola ispružim

i pogledom naokolo kružim

konobarice da budnim okom pratim

ceh ponekad i dva puta platim

 

Prevejana su to bića

lupa srce u mladića

daju mu one naslutiti

šta mu sve mogu pružiti

 

A naivna čeljad osta

kasno pa i do fajronta

ona samo mahne repom

i ode za drugim džepom

 

A ti opet suva osta

kažeš sebi sad je dosta

od sutra bre menjam lokal

zaigraću ja i fudbal

Frajer strašan

Možda sam i siromašan

al’ sam zato frajer strašan

kloni se od one bagre

ne mogu ništa bez vijagre

 

Šta će meni brdo para

kada mi je tvdra kara

za žene sam pravi hit

u krevetu nezasit

 

Eto, prošlo pola veka

kita mi postala meka

za njega više nema leka

dobro me služio, neka!

 

Sad ide u mirovinu

il’ u finu materinu

pozdravljamo junačinu

skidamo mu šeširčinu

Siromašan i pošten

Brojati sam davno prestao

novac koji mi je nestao

šta sam sve progutao

i kroz dupe progurao

 

Od petnaeste svoje radim

sa svim se i svačim bavim

crnčim, rintam, jurim, žurim

da kasu svoju napunim

 

Da li ja to nemam sreće

ili me to para neće

dugove sve pravim veće

obično sam ti ja smeće

 

Danas od poštenog rada

možeš umreti od glada

al’ rešio sam i to baš sada

drugi zakon će da vlada

 

Biću od sad ja nepošten

pa makar bio i vošten

jer teško je biti saden

ovakav siromah, a pošten

Kod nas u Galiciji

Stiglo je do Galicije

glas od ove tradicije

 

Gde se peku tone svinja

i zabavlja se sirotinja

 

I da teku reke piva

pa da vidim šta se zbiva

 

Jer kod nas u Galiciji

nema mesta tradiciji

 

A nema ni divljih svinja

najebala sirotinja

 

Ovde teče med i mleko

ma neka se žali neko

 

Preseliću se bome i ja

živa nam bila Srbija

Bio sam samo skitnica

Bio sam samo skitnica

blatom umrljana lica

nije ni ona svetica

više dođe ko veštica

 

Zagorela ona bila davno

se nije ljubila

šuškala je na njoj svila

muškarcima se nudila

 

Bila je i nezasita

kao roda plemenita

hoćeš ili ne, to ne pita

mora da je spremna kita

 

Bolje da budem skitnica

blatom umrljana lica

sad mi visi kobasica

satrla ga je veštica

Gluperdina pesma

Gluperda je moje ime

šteta što nemam vime

 

Jer bi možda mene tada

posisali sve do jaja

 

Ne znam šta još da vam kažem

a da ne varam i ne lažem

 

Nisam ja još vredan žala

podiže se moja kara

 

Pripremite se i vi jerbo

ja bi sada nešto jebo

Radovanje letu

Ma šta da vas lažem, eto

najviše ja volim leto

i minići i sisići

očima im lako prići

 

Svako veče prošetaću

gladne oči napasaću

a kući kad dođem šta ću

na onu moju naskočiću

 

I ona će dobro proći

zapamtiće letnje noći

ujutru će jedva moći

na drhtave noge doći

 

Nek nam Gospod daje

da leto zauvek traje

ne bi bilo više tuge

a ni one bele kuge

 

Zemlja bi nam procvetala

i rekla junacima vala

kurčevima vašim hvala

nacija nam je opstala

Laka žena

Matora je droca

nekad biia mlada

utekla je od konopca

a vidi je sada

 

Zapuštena kao zlotvor

ne pere se više

smrdi više nego tvor

a sise do pupka vise

 

Guzica joj smežurana

isto kao lice

nikome ne treba sada

ni za parče cice

 

Zaobliaze je ljudi

kao da je govno

ona se zbog toga ljuti

jer još sanja ono

 

Kad je mlada i zgodna bila

svi su je voleli

svima bi se ponudila

i ne bi odoleli

Planetom bi zavladale

Od početka sveta

nekom nešto smeta

i pračovek je bio lud

jer je slušao samo ud

 

Ona ga je obmotala

ni sejala ni kopala

droca mu se umilila

s tim što mu je popušila

 

Prošli vek prošle ere

a ona još uvek sere

i drži se ona hlada

iz kojeg još uvek vlada

 

Osvestite se, ljudi

dokle da nam ona sudi

pokažimo njima šta smo

dok ne bude već prekasno

 

Ugrabile bi svu vlast

i oduzele nama čast

planetom bi zavladale

postali bi mi jajare

 

Od nas sada sve zavisi

što nam između nogu visi

pokažimo svoja muda

ili ćemo im postati sluga

Pesma sedmoj sili

Vi ste ona sedma sila

pratite sve šta se zbiva

onda nas izveštavate

i vrlo malo spavate

 

Posvećeni ste vi ljudi

i svaki se od vas trudi

da istinu bar istera

i osvoji Pulicera

 

Ja sam čovek dobre volje

i želim vam sve najbolje

porodicu, karijeru

probijte svu barijeru

 

Ponekad pod zimske dane

kada neće da vam svane

i dođu vam teške sene

setite se nekad mene

Vidim sjaj

Neki sam ja fini lik

nadimak mi gubitnik

jer najviše ja volem

drugoga da pomognem

 

Nema veze ko je šta je

i meni ništa ne daje

sa mene se oseća vonj

umoran sam kao konj

 

Stvarno ne znam šta ću sada

možda umreti od glada

mislim da još nije kraj

vidim u tunelu sjaj

Ne čeka se Ijubav

Kako sam nastao

na oba oka progledao

a nisam još ni prohodao

već čekao sam ljubav

čekao sam ljubav

 

Kad sam imao deset kila

i još uvek mali bio

vreme je sporo prolazilo

jer čekao sam ljubav

čekao sam ljubav

 

Već sam u školu krenuo

čini mi se i šenuo

ponekad se i zeznuo

čekajući ljubav

čekajući ljubav

 

I vojsku sam odslužio

naočit sam momak bio

životu se veselio

čekajući ljubav

čekajući ljubav

 

Orao sam i kopao

kapital veliki stvorio

potomcima se nadao

čekajući ljubav

čekajući ljubav

 

Meni je već odzvonilo

i tek sada sam shvatio

da sam mnogo pogrešio

ne čeka se ljubav

ne čeka se ljubav

Kada sam odrastao

Kada sam se rodio

na vlasti je drug Tito bio

i pošto sam bio mali

pionirom su me zvali

 

Kako sam odrastao

omladinac sam postao

lepo mi je bilo to sve

rekli su večno trajaće

 

Onda je njemu došao kraj

zaobišli mi smo raj

dotle je sve bilo fraj

al’ to više ne sanjaj

 

Sada kad sam odrastao

i na svoje noge stao

video sam, bre, i to

sve što sija nije zlato

 

Onda sam primetio

sve bi tada isto bilo

da nam je drug Tito živ

i on bi nam tada bio kriv

Moj drug Feđa

Ovo je moj drug Feđa

nemoj mu okretati leđa

dok priliku on uoči

odmah hoće da ga smoči

 

Najbolje je on do sada

živeo od tuđeg rada

nemoj izgled da te vara

obična je to jajara

 

Lika on poštenog svetog

samo da izmuze nekog

a kad kajmak na sto padne

neće nikom da ga dadne

 

Niko ni da primiriše

da njemu ostane više

nemoj da si tako proklet

nećeš odnet na onaj svet

 

Ovi što će naslediti

lepo će se veseliti

zbijaće od tebe šege

ko te jebe, ko te jebe

Politički sam neobojen

Politički sam neobojen

jer sam tako odgojen

a i dok sam bio mlad

slavio se samo rad

 

Sada je sve drugačije

zavadile se nacije

nikom više ništa nije sveto

čovek se tretira ko obično pseto

 

Pao nam je mrkli mrak

i zagušio napredak

ulijte u sebe nade

neko više, neko manje

 

Pomozite moćnicima

da pomognu nama svima

evo zadnja nam je nada

našeg premijera vlada

U Kameničkom parku

Volim da jedem

al’ ne i da spremam

u toj disciplini

protivnika nemam

 

Znam da je moj trbuh

za vas mnoge bezdan

pa vas, eto, zato

pozivam na megdan

 

Ponesite oružje

šerpe, lonce i kazane

pasulj čorbast kuvaćemo

i sve prste polizaćemo

 

Kuvali smo u Temerinu

il’ u Bačkom Jarku

a sada se vidimo

u Kameničkom parku

Bosa Bosa

Deran mlad lucernu kosi

Nisko čelo znoj mu rosi

Mašta da vodu donosi

Deva sa cvetom u kosi.

 

Po strnjiki  hoda bosa

Krčage sa vodom nosa

Ime joj je možda Bosa

Kaplje znoj sa njenog nosa.

 

Bluza joj se otvorila

I bela nedra sevnula

Sakriti ih ona htela

Pa krčage ispustila.

 

Izlila se hladna voda

Što je htela da mu doda

U blizinu prhnu roda

Pa se momak javi onda.

 

Dune znoj sa vrha nosa

Oko glave kruži osa

Na pamet mu padne Bosa

U zemlju se zabi kosa.

 

Koja odmah na dva puče

Poče momak da jauče

Pored njega cvili kuče

Šta mi to uradi luče.

Gospodin

Samo što sam prilegao

A ti me već budiš

Ma ko ti je dao pravo

Da o meni sudiš.

 

Kažeš da sam ja lenština

Po ceo dan spavam

Da ne radim nikad ništa

Samo se izležavam.

 

Stalno jedno isto pričaš:

Rad je stvorio čoveka

Nikako da ukapiraš

Da je nerad gospodina.

 

Rođen sam za gospodina

Istina je prava

Samo mi Bog nije dao

Dovoljno sredstava.

Kartaroši i kopači

Najzad se završio dan

Leg'o Lala na otoman

Po vrućini je kopao

Pa bi da odmori malo.

 

Sosa 'oće da se mazi

On joj veli: ne prilazi

Previše sam umoran

Rintao sam ceo dan.

 

Taman je zadrem'o malo

Kada neko viče 'alo

Dere se komšija Joška

Zalutala mu kokoška.

 

Zove Lalu u pomoć

Da ga ne hvata ponoć

Pođu kokošku da traže

Ali ti ne lezi vraže.

 

Kod Joške ga dočeka

Ekipa kartaroška

Samo je jedan falio

Taj jedan je Lala bio.

 

Pozdrave se za sto sednu

Pa da popiju po jednu

Baciće i koju ruku

Da zaborave na muku.

 

Tura ruka ruka tura

I eto već sviće zora

Još po jednu da idemo

Moramo da poležemo.

 

A ne ne ne kaže Lala

Njiva mi je neokopana

Noćas sam spas'o ekipu

Daću vam sad po motiku.

Večna veza

Ustaj'o  je svako jutro rano

Babu je još spavati mano

Pristavio vodu da se greje

Poš'o konju zobi da proseje.

 

Kaficu su lagao popili

A možda se malo i mazili

Kravu muzli svinje nahranili

I dorata slamom timarili.

 

Ona namestila posteljinu

Doručkovali su na brzinu

Spakovali lukac i slaninu

Pa krenuli na rad u vrućinu.

 

Vinograd su maleni imali

Kopali su ga i zalamali

Bogatom se rodu radovali

Brige na um nisu uzimali.

 

Od kad su na ludi kamen stali

Međusobnu vernost zaveštali

Jedan drugoga zadirkivali

Ko će koga i kako da žali.

 

Jedne noći dedi je pozlilo

Plemenitu dušu ispustio

Na drugi se svet on preselio

Babušku je samu ostavio.

 

Zadugo još poživela baba

Junački se boreći sa tugom

Nije dala bolu da nadvlada

A niti je srce dala drugom.

 

Provodila dane u samoći

Preminula jedne letnje noći

Ide dedi u naručje doći

Na zajednički počinak poći.

Narkoza

Duša moja je ledbela

K'o slobodna misao

Do tebe je doletela

Kako je zapisano.

 

Virila je iz sirila

Što smo mleku dodali

I korake nam brojala

Dok smo po dugi hodali.

 

Pa nam je uvila misli

Kao tankom pozlatom

Jedno uz drugo se stisli

U nečemu nepoznatom.

 

Jašemo na milom zvuku

Emocija nam vibrira

I ne tražimo nauku

Iza tamnog vizira.

 

Ispunjeni smo dobrotom

U lavi nežno plutamo

I sa maćehom životom

Vetru na krila sedamo.

 

Pa bacimo mutni pogled

Gore u provaliju

Vidimo nebeski odred

Kako sa nama caruju.

 

Evo medicinske sestre

Što me nežno priziva:

Hajde momče probudi se

Stvarnost mi je jeziva.

Opet

Hoćeš misliti na mene

Kad me više ne bude

I istekne mi vreme

A telo mi uvene.

 

Od tamo kud se spremam poć'

Ne može se više doć'

Izgubio sam svu moć

Zbogom dušo, laku noć.

 

Skupa nam je bilo lepo

Sve dok je to trajalo

Al' se eto završilo

Kraj mi se približio.

 

Napustićeš i ti ovaj svet

Pa ćemo se sresti opet

Mirisaćemo novi cvet

Jedan drugom dati zavet.

Zdravo debeli

Pasulj krompir i tarana

To nije nikakva hrana

Mislim bato da sam fer

To ne jede čak ni ker.

 

Ni školjkice ni flekice

Ne vrede ni za po' pice

A tikvice i ludaje

Nemoj nikako da mi daje.

 

Od kupusa noga  zebe

A boraniju ko jebe

Ni spanaća ni salate

Meni nemojte da date.

 

Samo mesom me služite

Ajde malo požurite

Nije bitan oblik tol'ko

Nego da ga bude mnogo.

 

Meso molim mesto 'leba

Meso s mesom jesti treba

Al' ima jedno pravilo

Da ga je kurac pravio.

 

Znači tu otpada riba

Makar kako fina bila

Daj goveđe ili svinjsko

Jareće a i ovčijsko.

 

Pa nek doktor posle vidi

Kol'ki mi trigliceridi

Nemoj jesti nemoj piti

Pa zar 'oćeš zdrav umreti.

Grok grok grok

Kad sam gologuzan bio

I drugima služio

Povoljan kredit podig'o

Pa mi malo krenulo.

 

Država podupirala

Sve moje napore

Subvenciju mi je dala

Da kupim traktore.

 

Pomagala me gurala

Da na noge stanem

Jak seljak jaka država

Ne smem da sustanem.

 

Seme naftu i đubrivo

Plaćao sam manje

Sreći kraja nije bilo

Raslo mi imanje.

 

Kada sam se operjao

Post'o  bezobrazan

Samo sam kukao jao

Budžet mi je prazan.

 

Jer kol'ko se god imalo

Htelo se još više

I dupe mi zinulo

Loše nam se piše.

 

Država je ukunula

Neke povlastice

Sisa iz usta ispala

Bilo nesanice.

 

Sipamo jeftinu naftu

U skupe traktore

Idemo direkt na vladu

Vraćamo dugove.

 

Da se lepo zahvalimo

Što su nas stvorili

Oni nas iz govna digli

Mi ih oborili.

Trogodišnji plan

Jako teško sam radio

Svoju muku naplatio

A dobio sam ja zna se

Za isplatu jedno prase.

 

Svi smo se obradovali

Gladna usta već brisali

Baba deda a i deca

Hteli su pojesti mesa.

 

Ali meni na um padne

Šta gazde sa s prase rade

Puštaju ga da naraste

Dok krmača ne postane.

 

Ubedim ja gladna usta

Da im mine želja pusta

Prase ćemo odraniti

I krmačom napraviti.

 

Onda će se oprasiti

Pa ćemo pola prodati

Dobićemo silan novac

Baciti nešto u lonac.

 

Ostalih pet utovimo

Pa mesara pozovemo

Ozariće nam se lice

Biće mnogo kobasice.

 

Prošli su nam dani gadni

I tako smo legli gladni

O kobaji mi sanjali

Prase nismo zatvarali.

 

Kad smo se probudili

Svuda smo je bre tražili

Komšija nam čudno zvera

I još pujda na nas kera.

Nedeljna supa

Prošlo je već šest popodne

Al' vrućina je još jaka

Pometlali Lala htedne

Od sokaka do čardaka.

 

Uze korovaču metlu

Znoj sa lica lije

Naginje se prašnjavom tlu

Paorske avlije.

 

Ima sena a i slame

I kera kaka

Daleko je još do jame

Od trulih dasaka.

 

Reši da oduva malo

Sede na hoklicu

Pa mu nešto na um palo

Hoće rakijicu.

 

Vikne Sosi preko plota

Fićok, onaj veći

Dok polako duvan mota

Ćuje lavež pseći

 

Dotrčala dva Pulina

Da izraze sreću

Zaustavili se tu na

Pokupljenom smeću.

 

Dok je Lala na njih drekno

Razvukli su smeće

Njemu bes iz oka sevn'o

Da zlo bude veće.

 

Zavitlao on hoklicu

U pravcu Pulina

A pogodio kokicu

Biće supa fina.

Lebac naš zagoreli

Ponedeljak

Suvi kvasac

Naćve

U mlaku vodu

Oštro brašno

Saspe

Gnječi mulj

Brašno s vodom trlja

Sa umornog čela

Rosa se kotrlja

Pa ostavi

Kvasac da odradi

Dok iz šupe

Paorsku peć

Kadi

Oblikuje u cipovke

Testo

Radi stručno i

Čini se

Često

Smežurano lice

Krupan znoj oblije

Maši se za krčag

Pa obilno

Otpije

Jedina joj je to

Razonoda

Proživela je

Već

Gro života

Nema više čemu da se

Nada

Telo joj iscrpljeno od

Rada

Stavi lebac

U peć da se peče

Zaspala je a

Stiglo i veče

Bajkovite snove dok je

Prela

Testenina dobro

Zagorela

Tuđem poslu lako naći

Manu

Ogrebala im je svaku

Stranu

U tim stigla

Cela prodica

Umorna al' nasmejana

Lica

Gladni bili pojeli bi vola

Cipovke im presekla na

Pola

Mrštili se i

Negodovali

Ali su sve propisno

Smazali

Šta ćeš život nikoga ne

Mazi

Obećala da će

Drugi put da

Pazi

Od nedelje krene

Sve to ispočetka

Tako je naučila od

Pretka

Tako će i svojima

Preneti

Neće valjda uvek

Zagoreti.

Gvozdene zavese

Pre dvadeset pet godina

Bilo je drugačije

Zamolili gospodina

Ovaj zid porušite.

 

A posle zida je pala

I gvozdena zavesa

Evropa se sjedinila

Bilo slavlja i plesa.

 

Stigla je demokratija

Pravda jednakosti za sve

Verovali i ti i ja

Da ispunićemo sne.

 

Nastala je i Unija

Zelena oaza

Obećanja sve finija

A u stvari fraza.

 

Svakojake su primali

I desne i leve

Samo nas još nisu hteli

Rekli ko vas jebe.

 

Šavovi  im sad pucaju

Stižu izbeglice

Bodljikavom žicom šiju

Sakrivaju lice.

 

Od velikog homoljublja

Nije ništa ostalo

Nova se zavesa ljulja

Napeto je postalo.

 

Šta to truli zapad nudi

Meni nije jasno

Ostanite ovde ljudi

Dok još nije kasno.

Tišina

Otišla si u daljinu

Nek te sreća prati

Ostavila mi tišinu

Pa i srce pati.

 

Grlo mi je sasvim suvo

Jedva mož' da zine

Dal' znaš kako zvoni uvo

Od gluve tišine.

 

I kuća i duša prazna

Nestao je svaki zvuk

A samoća je porazna

Kad tišina pravi muk.

 

Ti nam želiš da se vratiš

Telo bi da voli

Zaplakaćeš kada shvatiš

Da tišina boli.

 

Tada će već kasno biti

Kad me želje minu

A ja ću se preseliti

U večnu tišinu.

 

Onda ćeš se začuditi

Zar si i ti žrtva

I tebe će okružiti

Ta tišina mrtva.

Nezasita

Nemoj tolk'o da pričamo

Hajde da se povatamo

Ni ja muža ni ti žene

Može nešto da nam krene.

 

Imaš lepo čvrsto telo

Svako bi te poželeo

Možemo da se probamo

Bar dok se ne uhodamo.

 

Proba jedna proba druga

Poza čudna kao duga

Ima da se namučimo

Dok se na nas naučimo.

 

Gore ljubi dole liži

Ako hoćeš biti bliži

A nemoj ni onda stati

Kad te počnem preklinjati.

 

Samo guraj samo teraj

Ni za šta na svetu ne staj

Rasturi me na parčiće

Makar ostala bez pice.

 

A kada se nje zasitiš

Molim te nemoj da svršiš

Pusti moral priču glupu

Gurni ga u drugu rupu.

Kajanje

Kad očaj osetiš

I dođu teške sene

Ti samo zažmuriš

Pa se setiš mene.

 

Duboko udahneš

Pa ti suza krene

Jer i dalje želiš

Da si pored mene.

 

Grliš me u mašti

Obrazi  rumene

Sedimo u bašti

Stiskaš se uz mene.

 

Milujem te nežno

Da ljubav ne vene

A tebi je smešno

Izluđuješ mene.

 

Voljena k'o idol

Bila si sve vreme

Dok te onaj mentol

Ne ote od mene.

 

Tad ti život poč'o

Nizbrdo da krene

Videla si zloćo

Bolje je uz mene.

 

Sad bi da se vratiš

Il' da sečeš vene

Nastavi da patiš

Zaboravi mene.

 

Ma ne želim ni ja

Skočiti sa stene

A ti si beštija

Kloni se od mene.

Gladni samoljubac

Mila moja ženo

Ja bi nešto jeo

Mogla bi da pokušaš

Bar nešto da mi skuvaš.

 

Znam da nemaš kada

Od tvog  silnog rada

Ne bih hteo bokte

Za zapostaviš nokte.

 

A ni to da sada

Serija nastrada

Neću tvoju miku

Samo daj kašiku.

 

Za tebe ja ne marim

Telo bi da nahranim

Pa da posle mogu

Posvetiti se Bogu.

 

U samoći meditiram

Svoju pesmu tiho sviram

Da bih dostig'o nirvanu

Tebe nemam ni u planu.

 

Ajd ako ti nije teško

Pristavi na ringlu nešto

Nije da ću te ceniti

Ali se želim najesti.

 

Nisam jeo osam dana

Želudac mi živa rana

Spremi mi kiselo mleko

Dok u meni živi neko.

 

A šta ćeš posle da radiš

Ili s čim ćeš da se baviš

To me baš i ne zanima

Ima druga cura fina.

Božiji sin

Divan dan je svanuo

U Vitlejem gradu

Isus nam se rodio

Za nebesku slavu.

 

Poslat je od Jehove

To sad znamo svi mi

Da sve naše grehove

On na sebe primi.

 

Dok je hod'o zemljom

Učio je ljude

Lečio ih verom

Da im bolje bude.

 

Prevaren pa izdan

Od bližnjega svoga

Ostao je postojan

Sa verom u Boga.

 

Razapet na krstu

Silno je patio

I za grešnost ljudsku

Glavom je platio.

 

Treći dan je stig'o

Od događaja tog

Iz mrtvih se dig'o

Uz moć duha svetog.

 

Ješ četrdes' dana

Sa nama je bio

Zarasla je rana

Pa nas napustio.

 

Od tada on sedi

Sa desnice Boga

Slava mu ne bledi

Za vjek vjekova.

G(l)adne noćne more

Zvoni sat. Jutro je. Sedam

Ikoni u oči gledam

Sa zida me gleda slika

Našeg milog predsednika.

 

Molbu vapaj njemu šaljem

Najbolje od sebe dajem

A ni pomisliti ne smem

Da se njega ja odreknem.

 

Kud god gledam njega vidim

I delima mu se divim

Počinje da me zamara

Ova farsa i prevara.

 

Na radiju njegov glas

U teveu isti stas

Na svakoj strani novina

Slika me gleda njegova.

 

Smeši nam se sa plakata

Kako nam je mala plata

A biće i mnogo manja

Ako ga lišimo zvanja.

 

Prosto mi dođe da legnem

I da više ne ustanem

Ne treba mi čak ni hleba

Kad on kaže: tako treba.

 

Za kad gladni dani dođu

Imam konzervu goveđu

Sa noćnom morom ja se borim

I ne smem da je otvorim.

Make love

Kažite vi šta hoćete

Lepe su bile šezdesete

Jest da sam još bio dete

Ali ima mnogo sete.

 

Počeo sam odrastati

Noćni život isprobati

Hteo sam i hipik biti

I kosu dugu nositi.

 

Na vlasti bio drug Tito

Pa su mi zabranili to

Jer ne može svaka pička

Biti a baš Američka.

 

Ja sam glasno vikat njet

Ne želim biti ni Sovjet

Možda ne živim kao knez

Al 'oću da budem Englez.

 

Što dužu kosu imati

I na gitari svirati

Celom svetu poznat biti

Lepe cure pojebati.

 

Sprečio me je mator lis

Više me ne zovu na bis

Otac mi ošišao friz

Nećeš meni biti  Bitlis.

Cicije

Jednom laloš stari

Dobio je goste

Ne mož' da ih svari

Jer neće da poste.

 

Kera se obradovala

Kad su stigli gosti

A valjda se ponadala

Da će biti kosti.

 

Ode Lala reče

Da naoštri brisu

Pa tanko da seče

Šunku slaninicu.

 

Izgorela bila

U špajzu sijalica

Sosa nije zamenila

I ona je cicija.

 

Tvrdo meso

Oštra brisa

Seče tanko

Sav od besa.

 

Sosa viče

Biće dosta

Nož se smiče

I bez prsta osta.

Osama

Pogled još za dušom luta

Preci su mi preko puta

Potomci se raštrkali

Šta još može da mi fali.

 

Sažaljenja puna guza

U oku je stalno suza

Jedna kane druga dođe

Neće život još da prođe.

 

Za nastavak snage nemam

Došlo mi je da se predam

A u glavi zvoni: biraj

U pakao ili u raj.

 

Tugujem sam ispod streje

Zlo mi se u oči smeje

Malu utehu mi pruža

Jedna lepa bela ruža.

 

Čak i u njoj vidim tebe

Trnom svojim kad me grebe

Otpadne li joj latica

Zaleprša jato ptica.

 

Kome cvetaš ružo bela

Zar ne vidiš da nje nema

Nastala je iz života

Treba da te je sramota.

 

Jesenje sunce već pada

Nestaju vera i nada

Humku zemlje obasjava

Ispod koje večno spava.

 

Dok na ružu pada mrak

Očekujem s neba znak

Kad će mi šansu pružiti

Voljenoj se pridružiti.

Jedinica

Kćeri naša lepa mila

Iz gnezda si izletila

U svet si se otisnula

Roditelje napustila.

 

Iz ljubavi se rodila

Mažena voljena bila

I nama baš sve značila

Al' si sada odrastila.

 

Krenula si putem svojim

Nadam se od mojeg boljim

U sobi tvojoj sad stojim

Za sudbu se tvoju bojim.

 

Brinućemo ja i mati

Svako veče skajpovati

Jer želimo i mi znati

Da li naše dete pati.

 

Nemoj biti potištena

Budi vredna i poštena

Postojana kao stena

Slatkog i rumenog tena.

 

Gde god bila budi srećna

A ljubav je naša večna

Ogromna a ne prosečna

Beskonačnim identična.

 

Za bol našu nema leka

Otišla si od nas neka

Dok je sveta a i veka

Sobica te tvoja čeka.

Nostalgija

Sećam se još i ja

Prašnjavih sokaka

Širokih Banatskih

Prepunih gusaka.

 

Iliti blatnjavih

Kad je kiša jaka

Kaljužali smo se tu

Kao deca svaka.

 

I mramornog krsta

Na sred raskrsnice

A imena prosta

Male kafanice.

 

Sa tamburom na zidu

Begešom u ćošku

Zlatni zub se smeši

Pridošlom mu gostu.

 

Pored kafanice

Naše berbernice

Ćelavog berbera

Što mu sija lice.

 

I škripavog đerma

Oronulog palanka

Gde se napajala

Stoka svakojaka.

 

Starih šinskih kola

Jedan konj ih vuče

Za nju vezanog vola

Koji tužno muče.

 

Pogrbljenog paora

Zaraslog u bradu

Sa masnim šeširom

Nagnutim na stranu.

 

Ničeg više nema

Sve se promenilo

Prašnjavu ulicu

Asfalt je pokrio.

 

Krst im silno smet'o

Pa ga porušili

Bunar nije treb'o

Njega zatrpali.

 

Ni begeša ni tambure

Ni zlatnog zuba nema

A matori berberin se

Na zadnji put sprema.

 

Nema konja ni volova

Sada zuje traktori

Stigla su vremena nova

Savremeni paori.

 

Sve je manje onih

Što se starog sećaju

Ovi novi naraštaji

Za njih i ne haju.

 

Kompjuteri telefoni

Oni to samo znaju

A šta li će unucima

Jednom da pričaju.

O rakijama

Da li vam izgledam lud

Ja nisam posek'o dud

Lepa ona dudara

Što u glavu udara.

 

A na bregu u kraj njive

Imam podosta i šljive

Ozariće nam se lica

Kad potekne šljivovica.

 

Malo niže u dolini

Stara mi kajsija viri

I čim se otvori flaša

Miriše kajsijevača.

 

Kroz krošnju joj vetar šuška

Raste viljamovka kruška

Mnogo dobra joj rakija

Svakom živom biću prija.

 

A gde mića lenjo lunja

Ima jedna stara dunja

Koju ćemo mi obrati

I rakiju joj probati.

 

Vinograd kad oberemo

Mlado vino ocedimo

Od ostatka u buriću

Komovicu ispećiću.

 

Ostala mi još jabuka

Al' sa njom je malo muka

Moram dodati iz džaka

Da ne radim za džabaka.

Kruška

Kuća novo izidana

Posađena kruška

Ispod nje će jednog dana

Biti deca muška.

 

Zajedno će odrastati

Uz sreću i muku

Životu se radovati

Ljuljati unuku.

 

Ali vreme brzo prođe

I ne želi stati

Čovek u godine dođe

Pa počne da pati.

 

A pati i kuća stara

I kruška debela

Ispod krošnje atmosfera

Nije baš vesela.

 

Fasada je oronula

Samo što ne padne

U tišinu utonula

Broji dane gadne.

 

Na grani ljuljaška stara

Njiha se na vetru

Starac molbu izgovara

Svome svecu Petru.

 

Žuljevitim dlanovima

Drži se za klupu

I sad kao u snovima

Priziva unuku.

 

Bolan jecaj istiskuje

Kroz stegnuto grlo

Nema nikog da ga čuje

Samotan  je vrlo.

 

Bračnog druga davno nema

Deca se razišla

Osta samo uspomena

O čemu razmišlja?

 

Gde li je to pogrešio

Pita se u sebi

I da bi se utešio

Zaplakao ne bi.

 

Suze mu se isušiše

Uvenulo telo

Ni  komšija nema više

Umire i selo.

 

Kad padne i zadnja kuća

Odu čeljad muška

Iznad grbavog bespuća

Osta samo kruška.

Stara ljubav

Voleo bih voljena

Sresti te opet

Kući me čeka žena

I deteta pet.

 

U mome srcu ti si

Uvek živela

Sad žalim što  mi nisi

Žena postala.

 

Još se viđamo tajno

K'o da smo deca

Tad se osećam sjajno

Tako mi sveca.

 

Zbog tebe ja još živim

Ne znam dokle ću

Ako te ne zadržim

Znam da umreću.

 

I ti imaš svog muža

K'o i ženu ja

Ali on ti ne pruža

Osećanja ta.

 

Našu tajnu ne smeju

Nikad saznati

Roditilje moraju

Deca imati.

 

Možemo se viđati

Bar povremeno

Jedno drugom tepati

Dok ne umremo.

Krpelji

Pedigrirane seljačine

Sa govnjivim opancima

Možel'  'leba bez motike

Puno stoke sa papcima.

 

Traktorima od sto konja

Pravite barikade

Nadaleko sa vas vonja

I zovu vas smrade.

 

Jednom rukom češe dupe

A sa drugom stomak

Naš'o na sebi još rupe

To je pravi pomak.

 

Umire od dokolice

On je pravi gazda

Šeta selom kroz ulice

Neorana mu brazda.

 

Samo čeka subvenciju

Usput palamudi

Na meliorizaciju

On se samo čudi.

 

Ako pada zašto pada

Kad ne pada kad će

Neće da se lati rada

Da zasuče gaće.

 

Od kako se on rodio

A seljačna je stara

Nikad bolje nije živ'o

Od državnih para.

Kako je nastao čokot

Na nebu kad je grožđebal bio

Jelo pilo se i veselilo

Novo mlado vino se slavilo

Dosta njih se malo podnapilo.

 

Anđelčić je mnogo alav bio

Burag svoj  je grožđem napunio

Sve je to još i širom zalio

I naravno stomak pokvario.

 

Pritisak mu creva napunio

Od klozeta ponor ga delio

A šta je on tada učinio

Na oblačak ispod je skočio.

 

Pantalone do pola skinuo

Golo dupe kroz oblak turio

Pritisak se tad oslobodio

Creva prema dole ispraznio.

 

Talog je ka nama poletio

Pun semenki od grožđa je bio

I tako se to eto desilo

Grožđe se na zemlju doselilo.

 

Čovek je vredan i radan bio

Semenke je lepo pokupio

Pa je lozu svuda rasadio

Ludaru svoju da bi nalio.

Karme

Bez ičega se rodio

Bio sasvim mali

Ubrzo ustanovio

Da mu svašta fali.

 

U bedi je odrastao

Na jelu sa lukom

U ljudinu je stasao

Sticao je s mukom

 

Babo kvasca ostavio

On dodao brašno

Nebo obilno zalilo

Poraslo je strašno.

 

Iz koristi se ženio

Duplir'o imanje

Pa naslednika dobio

Kupio mu zvanje.

 

A pohlepa je narasla

Hteo sve za sebe

Samo njemu da je masla

Ostale ko jebe.

 

Kad je dušu isprdio

U zemlju ga bacili

Golog k'o što se rodio

Nisu ga žalili.

 

Potomak je proćerdao

Veliki imetak

Pre no što je prosvirao

Sam kroz glavu metak.

 

Prodao je zadnje svoje

K'o poslednji slepac

Mladom momku koje mu je

Otac dao kvasac.

 

Babo kvasca ostavio

On dodao brašno

Nebo obilno zalilo

Poraslo je. Strašno!

Seoska slava

Ajmo komš'o danas peva

Severina, Lepa brena

Neću Lazo muče krava

A nešto nemam ni para.

 

Jebeš kravu, mani pare

One pevaju za džabe

Eto imaš sad prilike

Da budeš deo publike.

 

Viknuh Sosi: muzi kravu

I dodaj mi tu štek paru

Da odem i ja na slavu

Počastim sebe i Lazu.

 

Nemoj mužu moj 'leba ti

Onu štek paru dirati

Znam ja dobro a znaš i ti

Za zimnicu će trebati.

 

Kakva zima i bakrači

Drugu ćemo lovu naći

Ako hoćeš ti sad plači

Ali ja moram izaći.

 

Brena džabe peva fino

Skupa rakija i vino

Niz grlo nam teklo silno

Buđelar se ispraznio.

 

I glava mi sada puca

Sto detlića u njoj kuca

Pred očima mi svetluca

A na uvo žena zvoca:

 

Nećeš više majčin sine

Prići ma ni blizu bine

Laza može i da gine

Postićemo ove zime.

Verni glasač

Čovečuljku mali

Drži se po strani

Samog sebe hrani

Za te niko ne mari.

 

Da li si ti gladan

Ne dao Bog žedan

Život imaš jedan

Ma koliko bedan.

 

Jedva preživljavaš

Samo obitavaš

Al' ih jednom zanimaš

Kada treba da glasaš.

 

Tad se oni silno trude

Da te što više zalude

A svesni su: to što nude

Neće nikada da bude.

 

Ti se opet ponadaš

Požuriš svoj glas da daš

I nikako ne shvataš

Da im više ne trebaš.

 

Vrati se u svoju rupu

Tamo neku bednu šupu

Jedi onu tanku supu

I ne slušaj priču glupu.

 

Čekaš da ti lepo dođe

Ceo život će da prođe

Pratiš neke lažne vođe

Dok potomak kosku glođe.

 

Bolje popij jednu votku

Pa usranu hvataj motku

Pomozi bar svom napretku

A nemoj kukati pretku.

POSTOJANJE

U početku bilo sasvim mračno

Pa se onda ukazale zvezde

Pojavilo se sunce konačno

I počele ptice da se gnezde.

 

Radosno su polagale jaja

Množile se velikom brzinom

Čudile se odkud tolko sjaja

Nad mirisnom procvalom ledinom.

 

Onda nešto zaklonilo sunce

A bilo je veoma visoko

Na alarm je zazvonilo zvonce

Iznad njih se pojavio soko.

 

Panika je zavladala strašna

Počele su i da se prevrću

Iznad njih su krila pozamašna

Prvi put se susrele sa smrću.

 

Ali život tekao je dalje

Taman radost počela da buja

Sudbina je razjapila ralje

Naišla je nebeska oluja.

 

Mizerna je gnezda rastrgla

Prepolovila im brojno stanje

Mrtve na gomilu poslagala

Uvidele da je život sranje.

 

Počele su opet iz početka

Gnezda nova bolja da izgrade

Prilika im se pružila retka

Pa uporno i veselo rade.

 

Stara sova nije dočekala

U nov dom da bi se skrasila

Na oči joj opet tama pala

Jer je

Ljudska ruka svetlost ugasila.

Naša posla

Čime narod zaluđuju

Parovi i farma

Direkt na kulturu pljuju

Ova dela sramna.

 

Umetnosti nema tamo

Ni kote ni note

Dokle ovo da trpimo

Blagi Bog jebote.

 

Kao ja sam bezobrazan

A šta ovi rade

Koji su ti krem namazan

Sa vrha estrade.

 

Naduvano nekulturno

To su jad i beda

Naspram njih je i opanak

Vitez prvog reda.

 

Smeju nam se seljacima

Izlažu nas ruglu

A ne vide šta sve pišu

O njima na guglu.

 

Kada bi im bar obrazi

Bili malo tanji

Nikada se u javnosti

Ne bi pojavljivali.

 

Ni prosipali intelekt

Za kojim još jure

Jedva im je malo viši

Od sobne temperature.

 

Oni malo pametniji

Elita su cela

Njima je i iq veći

Od broja cipela.

 

Eto kakve nas svet vidi

I posle se čudimo

Kako smo mi ljudi fini

A nikome ne trebamo.

Moj zavičaj

Banat

Moj Banat

I nije to samo moj Banat

Već je svačiji Banat

I ljudi

Nisu samo moji ljudi

Već su svačiji ljudi

I ravnica

Moja lepa ravnica

I nije to samo moja ravnica

Već je svačija ravnica

I zemlja

Plodna

Pa jalova

Spržena

I  nije samo moja zemlja

Spržena

Jalova

I žena

I ne samo moja žena

Već je svačija žena

Voljena

Shvaćena

Mučena

Odbačena

Kao i

Banat

Moj Banat

I ne samo moj Banat

Već svačiji Banat

I livade

I reke

I šume

I divljači

Tovljene

Pa lovljene

Izdane

Ostavljene

I uništene

Kao i moj

Banat

Večni Banat.

Probirač

Stao Lala na ludaju

Pa je uz'o dvogled

Imal'  koja za udaju

Traži u nedogled.

 

Eno ćerka mesareva

Okrugla k'o bure

Samo jede spava zeva

Ima druge cure.

 

Vidi ova loša nije

Tanka pa visoka

Ali to što ne popije

Viri joj iz oka.

 

Pogleda na drugu stranu

Ima devojaka

Al' on svakoj nađe manu

Debela nejaka.

 

Pa nervozno durbin spusti

Skoči sa ludaje

Taman da psovku izusti

Kad kera zalaje.

 

U kapiji stoji vila

Bluza joj je bela

Niotkuda se pojavila

Tu na kraju sela.

 

Srce snažno zalupalo

To je ona prava

I odmah mu na um palo

Da sa njom i spava.

 

Pita je on koga treba

A sebi se nada

Nije ona pala s neba

Već iz velegrada.

 

Kaže traži baba strinu

I da je rodica

Ajd' u finu materinu

Cela porodica.

 

Taman kada se pojavi

Lepa u susedstvu

A ono se ispostavi

Da je s njom u srodstvu.

Istinita priča

Bio jedan šaljivdžija

Dotični doktor Ćeremov

 Sluš'o sam o njemu i ja

Al' sednimo u vremeplov.

 

Leto tamo posle rata

Seoska idila

Sela u srcu Banata

Iz žita izvirila.

 

Jutro je oko pet sati

Kad  odjednom vidi čuda

Tišinu počne parati

Svinjareva glupa truba.

 

Duva svinjar iz sve snage

A tek pukla zora

Sad slučajno ili ne

Kod doktorovog prozora.

 

Momak nije baš pametan

Docu iritira

I on brzo izmišlja plan

Da ga dislocira.

 

Sipa u fićok rakiju

Ponudi svinjara

Da glasno duva u trubu

Jer on  duboko spava.

 

Pa na pos'o uvek kasni

A to lepo nije

Za nagradu će dobiti

Po fićok rakije.

 

Išlo tako dva tri dana

Sve teklo po planu

A od onda pa do sada

Nađe flašu praznu.

 

Od kad je sinulo Bošku

Da nema rakije

On duva na drugom ćošku

Pa nek doktor spije.

Povratnik

Otiš'o sam u beli svet

Trbuhom za kruhom

Nisam slušao tvoj savet

Gluv sam bio uhom.

 

I slep tamo kod očiju

Verovao drugom

Slušao priču svačiju

Ushićen sa tugom.

 

Kako teče med i mleko

Žive k'o u raju

A da te prevari neko

Za to i ne znaju.

 

A nisu rekli da tamo

Sunce jače greje

I da gastarbajter samo

Ne sme da se smeje.

 

Kako boli pogled mržnje

Koji mi upute

A onaj moj pun je čežnje

Dok gledam niz pute.

 

Vratiću se zemlji ovoj

Koju duša voli

Rodnoj grudi svojoj gde i

Pendrek manje boli.

 

Nekulturnoj komšinici

Koja glasno prdi

Zajednicu u kojoj i

Govno lepše smrdi.

 

Nikad više nigde neću

Otići odavde

Otadžbinu ja voleću

Više neg'  smaragde.

Ćopava pijandura

Momentalno apstiniram

Nervozan sam mnogo

Okolinu šikaniram

Popiti bih mog'o.

 

A pošto sam nepokretan

Zavisim od drugog

Koji nije mnogo vredan

Pravi me ludog.

 

Nikada da se pojavi

I donese piće

Ako se brzo ne javi

Tu belaja biće.

 

Prohodaću ja ponovo

Čim zaraste rana

Najebaće govno ovo

Plakaće mu nana.

 

I dok se nerviram tako

Čujem škripe gume

Na vratima lupa neko

- Alo gde si kume?

 

Sigurno si bio trezan

Pa se povredio

Bio mnogo neoprezan

Bolje da si pio.

 

Evo don'o sam rakiju

Ispravimo grešku

Ovo samo muški piju

To ne damo pešku.

 

Ako si tu jednu don'o

Najmiliji kume

Rado bih ja opet čuo

Da ti škripe gume.

Tuga

Dal si ikad izgubila

Nekog bliskog voljenog

Možda suzu izmamila

Iz oka svog nevernog.

 

Pitanja te muče razna

Bol ti srce steže

Ali glava ti je prazna

I sve ti je teže.

 

Po stoti put preživljavaš

Neke davne scene

Pesnicama protrljavaš

Svoje oči snene.

 

Kada bi bar moglo malo

Vreme da se vrati

Do tebe mu viđe stalo

Da duša ne pati.

 

Upitao bih te što šta

I cenio više

Al' od toga nema ništa

Telo ti ne diše.

 

Osta samo uspomena

I silno kajanje

A pomenom tvog imena

Potajno jecanje.

 

Zašto osećam krivicu

Kad sam te voleo

A tugu na mome licu

Već sakriva veo.

 

Zauvek će se sećati

Tvoga bledog lica

Uspomene negovati

Cela porodica.

Oda (o ne) glupostima

Dvadesetak mladih milionera

Jure za nekim mehurom kožnim

Kad ga stignu đavo ih potera

Šutnu dalje svojim palcem nožnim.

 

Publika oduševljeno gleda

Mladalačka bogataška lica

Nisu svesnii da su jad i beda

Prodana im svaka utakmica.

 

Pihtijada čvarkijada kobasicijada

Mudijada štrudlijada pa pasuljijada

Namamili glupi narod na te silne jade

Da dođu i zaborave svoje prave jade.

 

Opelješe i sponzore a i sitnu raju

Koji bi da se pokažu i da zakuvaju

A ni ne zna jadni stvor koji dovde dođe

Da samo organizator ove dobro prođe.

 

Onda ovi narodnjaci domaća estrada

Tužno tmurno jedno gadno to su šaka jada

Silikonskim minićima hit za hitom ređa

Potrebna joj samo krava umesto solfeđa.

 

Pederi su zaštićeni kao medved beli

Danas se i  ministarka sa njima veseli

Ne smeš ih ni opsovati prilaziš sa smeškom

I žalosno u njih gledaš: to je roba s greškom.

 

Da ne dužim više i gomilam reči

Shvatil ste šta sam ovim hteo reći

Živim dalje život ovaj život pseći

Od ovog se brale ne može pobeći.

Pastirska idila čobanska stvarnost

U daljini zora rudi

Mlad pastir se srećan budi

Obrne na leđa snašu

Pa tera ovce na pašu.

 

Trava lepa rosna mlada

Tu i tamo ima hlada

Kad ogladni jede sira

I u frulicu zasvira.

 

Bezbrižne dane provodi

Raduje si i prirodi

Vija žabe i leptire

Što iz guste trave vire.

 

A jagnje ga malo prati

Misli da mu je on mati

Pulini ovce teraju

Ma živi se k'o u raju.

 

Hopa-cupa na livadi

U bunaru pivo hladi

Slasno će ga i popiti

Nije teško pastir biti.

 

Tako lepo dan za danom

Druži se on sa livadom

Nema brige ni pameti

Stotinu će doživeti.

 

Au kad pre svanu zora

Ustati se opet mora

Čini se tek je legao

I nije se naspavao.

 

Noćas ga štipkala buva

Sad ga napada roj muva

Guši se od silnog smrada

I nije mu baš do rada.

 

Sinoć seksa nije bilo

Uspešno je eskivir'o

Pretvarao se da spava

Ona da je boli glava.

 

Mora ustati da radi

Tera ovce po livadi

Gde nema ni trunke hlada

I letnjoj se kiši nada.

 

Gazde nema već danima

Kao da ga ne zanima

Potrošila se rakija

A pri kraju je i škija.

 

Grdi psuje i prokljinje

Sudbu što mu lepša nije

Zajapurena je lica

Ne treba mu ni frulica.

 

Kad će već da padne veče

Pa od posla da uteče

Koja li je luda snila

Da je čobanstvo idila.

Postojano neverna

Tek što sam se otreznio

Ti me opet napijaš

Malo sam se osvestio

Već bi da me uspavaš.

 

Nisam ti poželjan trezan

Mene samo foliraš

Bolje da budem oprezan

Čini se da me varaš.

 

Sa mnom nisi već odavno

Ja se više ne sećam

Da će opet biti slavno

Ne mogu da obećam.

 

Ali tebe nije briga

Da li će se meni  dići

Uspavaće me rakija

Pa možeš sa drugim ići.

 

Dokle li ću to da trpim

Za sad čak ni sam ne znam

Čim ovu flašu iscrpim

Ja ću da se uspavam.

 

A tebi je otvoren put

Za pakao a i raj

Ne brine te da li sam ljut

Priželjkuješ meni kraj.

 

Ma gde će ti svinjska duša

Kada jednom i ti crkneš

Jebala te svaka šuša

Pa u raj sigurno nećeš.

 

Kad bi te u ad bacili

Odahnulo bi nebo

A đavoli se pitali

Ko im je vatru sjeb'o.

Vino

Na početku nije bilo ništa

Pa se onda pojavilo vino

Izaš'o pračovek iz skloništa

Napio se pa mu bilo fino.

 

Praženu je toljagom klepio

Uhvatio je za bujnu kosu

Uz'o vino obilno napio

I počeo da joj skida rosu.

 

Telo mu je savladalo piće

Želja jaka a sposobnost slaba

Uvideo tu fijaska biće

Trudio se mnogo ali džaba.

 

Sramotu je hteo da sakrije

Pa je za sve okrivio vino

Počeo i praženu da bije

Tek se tada osećao fino.

 

Od onda su mnogi dani prošli

I žena se sad više ne tuče

Vitezi su vina dobrodošlice

Oni su u stvari praunuče.

 

Ko zna šta nam budućnost donosi

Al' ne treba nas to još da plaši

Potomci će nam biti ponosni

Pronaći će nas u svakoj flaši.

Silikonska lepotica

Ma šta mi se nudiš mačko

Na tebi je sve veštačko

Naduto ti celo lice

Nosiš lažne trepavice.

 

Kada mi se ti nasmešiš

Protezom se svojom keziš

Pogledaš me sa očima

Punim šarenih sočiva.

 

Na šta li si računala

Kad si usne naduvala

Mladeži su jako važni

Čak su ti i nokti lažni.

 

A kad pogledam na niže

Poče alat da se diže

Očima ja gledam one

Tvoje veštačke sifone.

 

A ne smem da diram miku

Mnogo liči na plastiku

Ne bih da počinjem radnju

Naići ću na dogradnju.

 

Najbolje je da te manem

Da se snađem kako znadem

Sebi da uštedim novac

Nabavi veštački kurac.

Zavidni pajseri

Mož' misliti jaka muda

Gluperdi  izašla knjiga

Tipus oštar k'o tocilo

Briga me šta mu se snilo.

 

Ma znaš onu pijanduru

I ženu mu tu gaduru

Jebem ti ja takve ljude

Šta mogu da nam ponude.

 

Naškabao neka sranja

I o slavi večnoj sanja

To što je on napisao

Ja bi na mah otpis'o.

 

Pisao bih lepše bolje

Ali sad baš nemam volje

Ma kakva je to nauka

Stih sročiti nije muka.

 

Tako su me dočekali

Znanci i drugari stari

Mnogo im je krivo bilo

Što se meni posrećilo.

 

A ni jedan od njih ne sme

Da počne da piše pesme

I ponašaju se tako

Kao stvarati je lako.

 

Izvolite ljudi moji

Zar mislite da ste bolji

Napišite odštampajte

Pa me tek onda vređajte.

Mirisna mekana sloboda

Kada budeš čula

Da namerno prdim

Ili primetila

Da previše smrdim.

 

Postaćeš tad svesna

Zašto ja to činim

Nemoj biti besna

Više te ne želim.

 

To su samo znaci

Koje telo šalje

Da amove zbaci

A što može dalje.

 

Jer  jaram nositi

Previše je teško

'Ajde probaj i ti

Odgovori nešto.

 

Sloboda je tvoja

Previše cenjena

Isto k'o i moja

Ničim zamenjena.

 

Bolje je i mirno

Da se raziđemo

Nego da se silno

Opet zajebemo.

 

A ti nađi nekog

Koji lepše prdi

Možda kurca mekog

Ali manje smrdi.

 

Pa se njim uživaj

Do kraja života

A o meni sanjaj

„bilo je divota“.

Vihor od dekada

Kud prohuji život ovaj

Još juče sam bio mlad

Kada si mi rekla probaj

Ovaj tečni med i slad.

 

Samo što sam polizao

Odozgo malo meda

A kad sam se okrenuo

A mene već smrt gleda.

 

Gde li je to odletelo

Ovih pedes'  leta

K'o da je juče počelo

A već je smak sveta.

 

Pokušavam nabrojati

Ko nas sve to napusti

Ali moram brzo stasati

Falidu mi prsti.

 

Evo i danas odlazi

Još jedan sa scene

I ko zna kada dolazi

Sudbina po mene.

 

Dal' je ovo život kratak

Ili brzo prolazi

Iskoristimo ostatak

Jer kraj svakom prilazi.

 

A kako će nas pamtiti

Naslednici nejači

Kuditi ili slaviti

Nama ništa ne znači.

Usmrdelica

Došla jedna pa se nudi

Hoće sebe da mi da

U meni se želja budi

Ma nek ide bestraga.

 

Rešio sam da pristanem

Na njeno udvaranje

Moram negde da odvedem

 fuficu na karanje.

 

Letnje doba mesečina

Vrućina na sve strane

Pa je kren'o junačina

U ponoćno jebanje.

 

Našli smo se na livadi

Raširio sam ćebe

Ona drhti sva u nadi

Hoće da se jebe.

 

Kada me je zagrlila

Privukla bliže sebi

Odjednom mi se zgadila

Pa je jeb'o ne bi.

 

Iz usta joj je smrdelo

Kao iz klozeta

Vodu nije vid'lo telo

Od početka leta.

 

Alatka mi odmah pala

Skupio sam ćebe

Pa joj rekoh: zbogom mala

Nek te drugi jebe.

Nastanak i opstanak

O čemu da pišem pesme

O pčeli i cvetu

Ma i onaj trut pojebe

Maticu u letu.

 

Možda ona cvetna polja

Sredinom meseca maja

A inspiracija moja

Dolazi iz jaja.

 

Ili kako neke ptice

Poleću i sleću

I da li sam parče pice

Tražio uz sveću.

 

Lepo polje zlatno žitno

Talasa na vetru

A i ja bih treb'o hitno

Odraditi penetru.

 

Shvatio sam ko ovakve

Stihove sad srica

Dal' mu se pica izmakne

Il' ne mož' da prca.

 

Svi na svetu se prcaju

Ako niste znali

Pa i mi smo u snošaju

Nekada nastali.

San i java

Nije vetrić

Možda čak ni lahor

Više joj je ličilo na šapat

Lepet krila

Plavkastog leptira

Poteralo sunce čak

Na zapad

Lenjo pada

U reku

Uranja

Polumrak je zavladao

Svetom

Zatvorenih očiju još

Sanja

Da je kraj nje

Baš onaj

Sa cvetom

Doziva je glasom

Baršunastim

Dok još nije zaspala

Al' sasvim

Reči klize

Sa nje

Kao svila

Na korak od vrha

Brda bila

Kada pukne iz vedra neba

Grom

I zaduva vetar sa

Silinom svom

Oduvalo i njega i

Cveće

Više nikad ga videti

Neće

Mesto duše ostala

Praznina

Poznato joj je to

Od davnina

U duboki očaj tad je

Pala

Od sopstvene ruke htela da

Postrada

Tada glasno baš u zadnji

Čas

Zvoni zvono na

Vratima

Spas

Iz košmara podigla se

Ona

Halalila sva na svetu

Zvona

Otvorila

Dveri podbočila

Petom

Isped nje je bio

Onaj tip sa

Cvetom

Prosuo je po njoj

Baršunasti glas

Zagrlila ga je

Priželjkujući spas

I nije mu dala da opet

Izvrda

Zajedno su pošli

Sve do vrha

Brda.

Zamišljena lepotica

Nedavno sam ti saznao ime

Ponosno te oslovio njime

 A ti nećeš ni da me pogledaš

Sagneš glavu i bezciljno hodaš.

 

Iznad zemlje lebdiš malo

Meni  je do tebe stalo

Nudim sebe da me probaš

A ti tužno hodaš hodaš.

 

Skrenula si malo levlje

Još ćeš da siđeš sa zemlje

Unazad nikad ne gledaš

Pravo napred hodaš hodaš.

 

 Obišla si svetlost žutu

Sad si već na Mlečnom putu

I još nećeš da se predaš

Samo hodaš hodaš hodaš.

 

Milion zora da osvane

Čekaću sa druge strane

I kada me ti ugledaš

Dalje nastavi da hodaš.

 

Polako do mene stigneš

Lepu glavu da podigneš

Tajnu svoju kad mi odaš

Prestaćeš da tužno hodaš.

U čemu je smisao

Kasna jesen inje pada

I prirodi sedi brada

Stari paor će od sada

Krmčiti plodove rada.

 

Gleda kako gust sneg  veje

I prekriva mu oranje

Jesenjeg  ječma sejanje

Ma biće šta da žanje.

 

Obore je ispraznio

Sve tri svinje je zaklao

Meso dobro posolio

Kobasice nadimio.

 

Ostala mu je kravica

Oko desetak ovaca

Da padne koja parica

Od mleka i jaganjaca.

 

Vino čuva, zlatne kapi

Ali rakija mu lapi

Za njom stara duša vapi

Ona mami ajd me napi.

 

Kraj paorske peći drema

Žena mu kolače sprema

Dece ni unuke nema

Seks već davno nije tema.

 

Ma šta ovaj život vredi

Kad ga proživiš u bedi

Samo radi rintaj štedi

A nema ko da nasledi.