Balkan je, i posle proterivanja Turaka iz krajeva južne Ugarske, još dugo bio u centru austrijskog osvajanja. Pripremajući se za rat s Turskom, Austrija je izvršila veliku agitaciju među hrišćanskim stanovništvom u Srbiji, računajući na njihovu pomoć kada se rat prenese na Balkan. Zbog samovolje janičara i pod uticajem austrijske propagande, emigrirao je priličan broj Srba u Ugarsku, gde se stvorene posebne dobrovoljačke jedinice »frajkori«, kao prethodnici austrijskoj vojsci u ratu koji je trebalo da otpočne.
Tako su Srbi rat, objavljen 9. februara 1788. godine, prihvatili kao početak borbe za oslobođenje od Turaka. Kapetan Koča Anđelković trgovac stokom, koji je pred rat prešao s porodicom u Kovin, upućen je od austrijske komande kao frajkor, da u svom kraju u Srbiji propagira rat i diže ustanak protiv Turaka. Koča, sa svojim ustanicima ubrzo je uspeo da očisti od Turaka Požarevac i sva sela od Smedereva do Jagodine, čime je ugrozio tursku vezu između Beograda i Smedereva s jugom. Ovaj ustanak naroda u Srbiji nazvan je »Kočina Krajina«.
Austrija je, međutim, odlagala svoju ofainzivu, što je, pored nestašice oružja, municije .i hrane izazvalo nezadovoljstvo među Kočinim ustanicima i ovi su masovno napuštali odred. Koča je sa preostalim ljudstvom prešao u Banat.
Na insistiranje austrijske komande, Koča ponovo organizuje svoj odred, pojačan s dve čete banatskih frajkora, prelazi u Pomoravlje, ali se ovog puta nije mogao suprotstaviti jakim turskim snagama. Turci su upali u Banat, kojom prilikom su nastradale i čete Koče Anđelkovića, a on je uhvaćen i kod Tekije nabijen na kolac.
Za istoriju Bečeja i Vranjeva taj ustanak je od posebnog značaja jer se, posle poraza ustanika u Kočinoj Krajini, deo izbeglica iz Srbije nastanio u Vranjevu.
Zbog turskog nasilja, koje je usledilo u Srbiji, narod je bežao preko Dunava u Banat. Tu migraciju Srba u Banat, pored bekstva od turskog terora, stanovništvo je prihvatilo i zbog austrijske propagande. Tako su austrougarske vlasti da bi emigranti bili što bolje raspoređeni, odredile posebne komesare za izbeglice. Za Torontalsku županiju određen je Paulus Blaho, županijski fiškal sa sedištem u Velikom Bečkereku.
Od viših vlasti je bilo naređeno da se s izbeglicama postupa čovečno i da se prilikom polaska iz mesta popisivanja snabdeju potrebnom hranom. Ako u mestima popisivanja nije bilo hrane u državnim magacinima onda je izbeglicama davan gotov novac, kako bi se sami snabdeli.
Da bi izbeglice mogli kupiti sve što im je potrebno, u mestima nastanjenja, izdalo je ugarsko namesničko veće raspis svim novčanim zavodima da mogu izbeglicama uraditi zamenu turskog novca po kursu: jedan turski pijaster za 42 krajcare.