Kroz zrelu travu,
kroz polja žita,
kolona makova
razbuktala hita.
Da umije se
jutarnjom rosom,
da svoje latke
okupa suncem.
Lepota leta,
toplina boja...
Nežnost bez dodira,
govor bez glasa.
Ah dragi,
mili makovi moji!
Kroz zrelu travu,
kroz polja žita,
kolona makova
razbuktala hita.
Da umije se
jutarnjom rosom,
da svoje latke
okupa suncem.
Lepota leta,
toplina boja...
Nežnost bez dodira,
govor bez glasa.
Ah dragi,
mili makovi moji!