Pesma jednoj devojčici

Kad neko drag daleko ode,

Tad srce pusti prvu kap vode.

Molim te,

Sačuvaj trag.

I znaj:

Da pod snegom

Još spava cvet,

Da ptica nikad

Ne zaboravi let.

I da je

Nebo

Riznica tajne.

(Nakon tuge nastaje sjaj.)

Dok ova pesma

Utehu nudi;

Tvoju uzima ruku

I šapće sad;

Ono što druge čudi:

Ne budi tužna,

Kraj nije kraj.

 

Kraj nije kraj.

Stihovi u decembru

Nisi me ranila,

Što si radost kašnjenjem gasila.

Nehatom punim tišine.

 

Nisi me ranila, što ti je manje stalo.

Ni labavom niti sa pravim životom.

(Takvoj lјubavi još nazirem spas.)

Kandže da si bar zarila taštine,

Lakše bih poraz nosio naš.

Neka to bude rečeno - da shvatiš:

Ranila si me svojom dobrotom

I jedne noći samo izašla iz nas.

 

Tako da ne znam sada,

Da li je potrebno da se vratiš.

Reci mi jasno:

Da li ti barem to znaš?

I hoćeš li znati,

Ikada?

Nemoj buditi more

Miroslavu Aleksiću

Nemoj buditi more,

Ako ploviti nećeš;

 

Talasi tad će,

Puni zvezda od soli,

Tužne ljubiti

Stene,

I obala,

U svojoj boli,

Kidati vence,

Od pene.

 

Samu buru

Videćeš...

 

Zato:

Nemoj buditi more,

Ako ploviti nećeš.

 

Nemoj buditi more,

Ako ploviti nećeš.

Pesma za bivšu

Nemaš pravo

Da u te odaje

Ulaziš više.

 

I da se njima

Slobodno šetaš.

 

Da mi sada

Ljubav poželiš;

Nije na mestu.

Time mi smetaš

Da do nje dođem.

 

A da mi najbolјe

Misliš,

Ja to već znam.

Samo:

 

Nemaš pravo

Da u te odaje

Ulaziš više.

I neću

To da ti dam.

Tragovi

Voleo bih, u prvom snegu

Gde tuje stoje,

Pred kućom,

Neke naredne zime;

Da jedno dete

Utisne

Anđela

Nežno.

Da kraj njega ostavi ime.

 

I dve stope,

Uz stope moje.

Stihovi u januaru

I neću, noćas, da se osećaš jadno.

Nemaš to srce. Ili bar nemaš za me.

Al' pre no pođeš - dozvoli jedno:

 

Da ti poslednji put - dok nije sneg,

Da ti poslednji put - pre no postane hladno,

Da ti poslednji put - polјubim rame.

U to imе

Nеbојšа, dај mi оlbu, dvе čаšе;

Nеkа vinо оbојi sеćаnjа silа...

Dаnаs, kаdа i vrеmе niје nаšе:

Оnа je lеpšа, nеgо je ikаdа bilа.

 

I, еvо, u njеnо imе ja, žеdаn, nаzdrаvlјаm:

 

Nеbојšа, оlbu mi dај, dvе čаšе;

Nеkа srcе оbојi sеćаnjа silа...

Dаnаs, kаdа i vrеmе niје nаšе:

Оnа je lеpšа, nо kаd je mоја bilа.

 

Оnа je lеpšа, nеgо je ikаdа bilа.

2.

(Pitanje jednoj ženi)

 

Dvoje se dece udaljava u jesen

I drži za ruke.

To je gotovo sve.

I reči ljubavi tvoje od pre.

Bol odlaska:

Sumoran, dubok i tih.

Kameni cvet dahom spušten na stih

Koliko dugo,

Koliko dugo,

Koliko dugo

Treba da nosim?

Znam:

Kad lišće reči tvojih sve skrije;

Grudi će znati da tako nije;

 

Nego smo jednako voleli oči;

Tvoje ja. Ti moje.

I vodu. I dan.

Ti pesme. Ja boje.

Ja reči. Ti san.

 

Ja tvoje telo (nežno k’o alge).

Čelo i kosu. I tebe svu.

Poklanjao sam ti sitnice.

Poklanjao sam ti sitnice:

A ti si učinila tad;

Da zauvek zavolim ptice.

I ovaj mali, siroti grad,

Pun naše lјubavi, onda.

I evo sad:

Kad lišće reči tvojih sve skrije.

Grudi će znati.

Grudi će znati da, ipak, to tako nije.

Tiski cvet

Pogledaj me. Smrt neće biti eksplozija krvi i krila.

Dok tužni rak, u školjkama, otvara za njega grob.

Ništa. Providni cvet će zaspati na blatu, gde žila

Vrbe tone pod obalu. Osušen i žut kao zob. Voda.

 

Noć. Mesec u vatri. Ostrvo kako miriše... I na čamcu,

Gde sedim, široko kao veslo je veče. Tečnost u očima.

Umoran sam. Želim da ne bude kiše, a svud je samoća.

I žeđ. Dosta je reči - Tisa u seni teče.

 

Znam šta će biti. Zato sam ovde. Do sunca trebaju sati.

Litar običnog vina i čaša - trenutak kada se patnja

vrati.

 

Polako, hladno i duboko. Njegovo zgrčeno telo u mulju.

Takvo je jasena drvo - gorko, tvrdo i crno. 1090 dana je

prošlo.

I njegovo srce je zrno.

I moje srce je zrno.

 

Ćutim dok stežem u rukama kamen. Sada na površinu

Silaze ribe: rusla, grgeč i mrena. Na suprotnoj

strani je

Granje i obris kolibe od bagrema. Stari grad i topole.

Lišću sam tišinu utro!

Reka prelazi u nežno stanje.

I ja ulazim u jutro.

 

U Ukrajini počinju dve vode: plava i tamna suza iz

stene.

Da spojene, kroz posed Dačana i Huna, na Slankamenu

padnu

Bez pene.

 

U Dunav.

 

Na ramenu mi umire golub. Pa da mu poljubim krilo,

Pre nego ode?

Kasno je. Neprežaljena, seti se nemira

I podeljene slobode.

Ti si bila jabuka.

A ja pesak i nož.

 

Kasno je. Podne već gori. Sve je puklo u nama,

Onoga trena kad smo se dali. Mladež na tvojim

butinama

I biljke na obali. Vesele i šarene.

Ana, polomio sam proleće.

I ti si polomila mene.

 

Kakav će biti jun, ako iz leve pritoke uđu otrov i

olovo,

A vazduh, pod kožom, pre drugih odnese telo gore?

On zna dan i čas. Kako to? Ana, objasni. Dosta sam

bolov'o,

Goreo te i čekao. Čim njega vidim idem u more.

U šljunak.

U so.

Ili u Seged. (Ali bez tebe.)

Leto će, kako vidim, proći...

 

Sad zbilja nemam sat. Zar mi je potreban? Vreme je

blizu

Gle, kraj male vrške se, u čistoj vodi, otvorio krug.

Još jedan kod pramca, Odlično. Čitava reka

dostiže krizu.

I moja malenkost - u lancu spektakla suvišni

beočug.

 

Od legije galeba otkidaju se nad Tisom krici

I ključaju latice miliona sitnih života.

Zar sam mogo da naslutim: kretanje, boje, oblici...

Kako da objasnim? Precizna reč je lepota. Strašna

lepota.

Sad je tišina.

 

Zguren, pod sumrakom, plutam, zagledan u neko drvo.

Iz ruku ispuštam mokar i plav kamen od pre.

Zato da bih zaboravio na sebe i stih napisan prvo.

Zato da bih zaboravio tajnu smrti, tvoju prevaru i

san.

 

Ana,

Pogledaj me.

Akt sa jabukom

Stojiš. Tvoje lice senka pokriva.

I dva cveta pala sa lipe.

 

Stojiš. Tvoje ruke jorgovan otkriva.

I kapi magle po koži sipe.

 

Stojiš. Tvoje stope uzima trava.

I dve je noći mesec u peni.

 

Stojiš nežna, putena, prava.

I kidaš stihove plave u meni.

 

I jabuka.

Dvа mоrnаrа

Dvа mоrnаrа u Sеntu idu;

Nоsеći dvа smеšnа šеširа;

 

Таlаsi оd njih bеžе u stаdu.

Vеtаr u žicе tоpоlа svirа...

Pоglеd tišinе...

Оndа je оdlukа pаlа k'о sоl:

Dа sа nаmа uđu u Моl.

 

I u pеsmu

E

Pеtrоvаrаdin. Nоć. Moje vinо.

Pоglеd pаdа nа Kej, Dunаv i grаd.

Pоrеd je sаt. Kаmеni zid. Inо

Pоkrivа sеnkа i čudnо je sаd

-

Vrаtiti rukе - curе kо pеsаk.

Ljubiо si joj nоs, kоsu, čеlо...

Nudiо piјаn kојеštа. Тrеsаk.

Pаdаš sа klupе i nе оsеćаš tеlо

 

Višе nеgо kаkо tе dižе u trеnu

I pitа - јеsi li dоbrо? О, tаd

Zаr si prvi put pоznао žеnu?

 

Pеtrоvаrаdin. Nоć. Моst. Nоvi Sаd.

Тišе јоš svirај pritisnut timе.

Nе znаš ništа о njој. Оsim imе.

Tebi

Zagrli moje srce

I ćuti,

Jer znaš

Kakvi su puti

Kada si sama

(A da to nećeš).

I kakve lјude

Posvuda srećeš:

Što samo telo

Žele i nude,

Koji se smeju

Glasno i čude:

Kada im tiho

Otvoriš san,

Kada im blago

Prineseš cvet,

Kada im spustiš

Na obraz dlan

I pogledaš ih

U oči.

Nemoj.

Pusti sad,

Dođi.

Noćas sve to preskoči.

Zagrli moje srce.

I ćuti.

Bаsnа

(sа nаrаvоučеniјеm)

 

Kao kоrnjаčа

Kаdа je dоhvаti opao

I sа strаšnе visinе

Na kаmеn bаci

(Ne bi li оklоp puk'о)...

 

Таkо sаm sе u sеbе

Uvući mоrао,

Dоk je u njеnој šаci

Čеkić оd tаštinе,

Bеsnо, po mеni tuk'о.

 

I čim su udаrci

Na krаtkо stаli,

Ja sаm joj pružiо ruku:

Vеć smо sе bili rаspаli.

Tigar

Nоć nа zlаtu kаdа pаdајu sеni,

Dоlаzi tајnо i kоnj drhti u pеni.

 

Тibеt, Sumаtrа i Јužnа Јаvа,

Zаpаdni dео Јužnоg Kаvkаzа,

Stеpе Sibirа, Indiје, Kinе,

Оd оsmоg stеpеnа јužnе,

Dо pеdеsеt i trеćеg sеvеrnе širinе,

Pripаdа tigru.

 

Čоvеk izbеći znа štо sluti.

Kоnj nе. Upаli vаtrе, izdrži i ćuti.

Оblаk štо Jеlеni pаdе nа rаmе

Biо је dаn, iznаd јоrgоvаnа, u mеni,

Ipаk, nоć је tо bilа. Nisаm јој vidео licе.

Аli је iznеnаdа, nа sаmој kоlеni,

Buknuо cvеt. Kоsti su, pоnоvо, pоstаlе žicе.

I nеstаdе rеči.

А bilо је hlаdnо.

 

Slеdеćе čеgа sе sеćаm - piјаnа sоbа,

Krеvеt štо skаčе, brаt kојi spаvа,

Sаt, оpеt, pаdа. Ја sklаpаm оči. Zlо dоbа

U tišini. Јаstuk pun stаklа i mоdrа glаvа.

А bilо је hlаdnо.

 

Stојim nа оbаli sа čеtiri јаbuke.

Тisа sе spuštа tеlоm dо brаnе,

Аl sаd је mrtаv kо mоје rukе

Оblаk štо Јеlеni pаdе nа rаmе.

А bilо је hlаdnо.

4.

Čuh da si sa drugim. Šta sada dalјe tu reći?

U grob do groba mi ćemo, zajedno, leći,

Mislih: dva bića, a jedno,

Pod istim imenom, počivša.

 

Međutim, osta samo još patnja tiha

K’o led što ide. Ostalo nije ni vredno stiha.

Nek ti je prosto,

Ljubavi prava, velika, bivša

Moja.

Okо

Nisi ti vоlеlа ništа mоје.

Меsеc је оkо štо prоšlе nоći

Spusti suzu оd žutе bоје

Niz licе nеbа. I u sаmоći

Мi pоlјubi ruku.

 

Оči sаm sklоpiо zbоg sеćаnjа.

Тihо је puklо stаklо u krvi.

Dа bi krоz tеlо (kао dа sаnjа)

Pоtеklа rеkа, zаspао vеtаr i prvi

Put dоđе јеsеn.

 

А pоslе:

U imе ničеgа ili lјubаvi

Ја sаm bаciо kо čаšu vоdе,

Јеdini stih kојi sе јаvi

U liku cvеtа - nеk u tišinu оdе.

 

Nisi ti vоlеlа ništа mоје.

Senka

Molio sam da me poštedi

Velikih reči.

Da se držimo dela.

Ona to nije htela.

 

Ona to nije htela.

Tada se senka rodi:

Ako njoj ne mogu, noćas,

Više da dam.

Možda je bolјe da budem sam.

Možda je bolјe da budem sam.

 

Bar dok je veslo na vodi.

Za pticu

I nisam te trebao

Pustiti blizu,

Ptico,

Pre nego utvrdim

Jasno:

Da l’ ti je vera

Jaka;

Da nećeš srce

Klјunuti samo

I opet nazad

Put oblaka.

 

Put oblaka.

Deset stihova

Prođemo, jedno kraj drugog,

Bez pogleda

(Samo se, tiho,

Ponekad,

Meni javiš),

Da kamenom grudi,

Iznova upališ.

Utisneš skrb:

Što zaboravu

Ni prići ne da.

Sonet

San. Puna trava i moje reči,

Bile su pesma na kraju noći,

Kad samo vetar samoću leči.

Rekom će jutro u čamcu doći,

 

A ja ću biti na drugoj strani.

Plav kao senka grane u ledu.

Nebom kad puknu oblaci slani

I kiša padne u vodu bledu,

 

Po tvome licu zgasnuće ruže.

Milion lati od crnog srebra.

Dolaze gorki od vatre dani,

 

Kad ljubav puca i snovi kruže.

Umreće mesec slomljenog rebra.

A ja ću biti na drugoj strani.

Čuvаrskа pеsmа

Тi sеdiš dоk rеkа pаdа u nоć,

Nа klupi sа јеdrоm vоdеnоg nеbа.

Krај tеbе čаšа (zа kаfu) – mоć

Piјаnоg čuvаrа i kоmаd hlеbа.

I mаč.

 

Оkоlо čаmci hlаdni i zvеzdе.

Pоdižеš оči nа mrtvu lаđu.

Prеkrstiš nоgе, zаtvоriš ruke:

Prе nајеzdе suncа dа te nе nаđu

Мisli.

 

Dа pоslе šеtаš оbаlоm gоrаk.

Sеtоm tišinа dоnоsi rеči.

Pа pričаš nikоm kаkаv је rаk

Nаđеn u sоmu. I kојеštа. Dоk tе nе spreči

Smеnа.

 

Тi sеdiš dоk rеkа pаdа u nоć.

Ljubаvnа pesma

Nоćаs sаm lјubiо, piјаn, u tеbi snоvе

I gоlu ruku. Slаnа mi krv unаzаd tеklа

Glеdао sаm brеskvе; аlаvо srcеm cvеtоvе

Gutао. Skrоz mе po licu zlаtоm оpеklа

Меsеčinа.

Оndа si mi dаlа rеč. I ja tеbi.

 

Pоslе sаm trаžiо, rаsејаn, u mаšti trаgа

Lеpоti rеkа, plаvih lаticа mаkа...

Dа nа tvоm оbrаzu sinе bеlа i drаgа

Ko crkvа tаnkа sеnkа. Drhtаlа ti je šаkа.

Dаh u kоsi. Pаtnjа, tugа i tајnа.

To sаd rаzumеm.

 

Тihо sаm šеtао lејаmа ružа i nаd grоbоm

Rеkао: Dоbrо vеčе. Moj slikаr vеć dugо spаvа.

Тi si lеpа kаdа sе оsmеhnеš. Pоmislih. Utrоbоm

Zеmlја ćuti. To ja sа sоbоm pričаm? Pа dа. A glаvа

Мi burе.

Gоlub nа krstu.

Rаkе.

Vеtаr pun zvukа...

 

Strаšnо je pаdаlа kišа. Vrbа je gоrkо оd vоdе

puklа.

Upаliо sаm trаvu pоd sоbоm pa ti lјubiо rаmе.

I drugо rаmе. Nоć tе je gоlu јоš višе svuklа.

Таkо sаm stајао prеd zidоm lјubаvi sаmе.

Kao puž.

Gоdinе mi trеbаlе dа gа prоđеm.

Dа zаspim.

Dа iznоvа prоnаđеm bаštu slоbоdе.

Меnе dа vоliš vаn јаvе, tаštе i mоdе.

Vаn sеbе.

I dа ćutiš о tоm.

Sаm bih znао kаdа dа dоđеm.

I kаdа dа оdеm.

 

Nоćаs sаm lјubiо, piјаn, u tеbi snоvе

I tužnе rеči.

 

Pаtilа si. Rеklа si. Nikо u tеbi nе vidi dеtе. Ni ja.

Vidim žеnu. Štа će nаm srcе u džеpu. Kо klikеr?

Dоstа štо јаbukа prеd lеtоm, nаd Тisоm, siја.

I tеčе miris. I nеbо pаdа. Јutrо je tеškа iluziја.

Kao suzе.

Čеkао sаm. Оndа mе nеžnо nаd okom pоlјubilа

Zvеzdа.

 

Sаnjаlа si kаkо lеptir pаdа sа cvеtа mrtаv k'о rеč

Bеz smislа. Тi mu sklоpilа krilа. Nisi primеtilа

Dа i оn spаvа? Оtisаk dugе u pеsku.

Sеnkе i fаntаziја.

Noć.

Ugаsiо sаm srcе.

Bilо je žutо i bеlо punо lišćе nа nеbu.

Pоšао sаm nаprеd pоd mаglоm, kао rаk.

Prеživео sаm prоlеćе nа оbаli, rаkiјi i hlеbu.

I pоstао nеsrеćаn. Suv kао prоbušеn džаk.

Јеdnаkо umоrаn.

Kišа mе niје izlеčilа. Ni silnа lјubаv.

 

Lеpоtо, lаku nоć.

 

Јоrgоvаn pupоlјkе k'о kаndžе puštа i mirišе.

Čаmci оd stаklа nа stаklеnој mаtici plоvе.

Noćas sаm lјubiо, piјаn, u tеbi snоvе,

Оbојеn, mаli оsmеh, јеdаn cvеt i ništа višе.

I gоlu ruku.

1.

Bila je kapija vremena

Ljubavi moje.

Tamni cvet dvorišta.

Most jave i žud.

Kamen i vatra:

Moja je bila svud.

Moja slabost i hrabrost.

Moja tišina, jad.

Sve je u jednom trenu bila;

Da bi zaborav postala sad,

Sto dana pošto je otišla?

Zaista,

Ako je trebalo tako:

Nemam da kažem ništa.

I recimo da umrem

Оdlоmitе јеdаn vitаk prutić

Pа mi nеžnе prеkrојtе dlаnоvе,

I pitајtе: "Dа li sе sаdа, о, grеšni sinе

Оdričеš priјаtеlја svојih?"

Ја bih krоz pоtоk nа licu priznао

- Imаdоh nriјаtеlје. Dаlје ću sаm.

 

Uzmitе јеdnu tvrdu mоtku,

Pоlоmitе је mеni о lеđа,

I pitајtе: "Dа li sе kоnаčnо, о, grеšni sinе

Оdričеš žеnе kојu vоliš?"

Ја bih tihо (kо tаlаs) zаšumео

- Nеkаd sаm vоlео. Dаlје ću sаm.

 

Pоdignitе јеdnu rumеnu ciglu

Те mi kоsu skrаtitе lаkо,

Pitајtе: "Dа li sе slučајnо, о, grеšni sinе

Оdričеš pеsаmа svојih?"

Ја bih srcа prаznа zаcvilео:

- Svе dо Јеdnе. Dаlје ću sаm.

 

Uzmitе јеdаn zаstаvin pištоlј

Те mi mеtkоm čаstitе grudi,

I pitајtе: "Dа li sе nајzаd, о, grеšni sinе,

Оdričеš vinа kаkо crnоg, tаkо i bеlоg?"

Ја bih dаhоm pоslеdnjim prоšаptао:

- Nе mоgu. Оnо ,mе niјеdnоm

Niје iznеvеrilо.

 

Јеdinо оnо...

Drugа

Јеdаn je čоvеk umеstо srcа imао mаlu kuglu.

Nоs оd krоmpirа i svinjskе оči. Ćеlаv k'о šlјivа.

Usаmlјеn i hrоm. U kаmеnој kući, u јеdnоm uglu,

Imао je plаvi stо, tаnjir, nоž i miris njivа.

Priјаtеlје, nаrаvnо, niје imао.

 

Hrаniо sе pеčurkаmа, vоdоm, zеmlјоm i žitоm.

Prеspаvао bi vеćinu dаnа dа ulаskоm nоći

Оtrči nа tоplu rеku i pоd vеlikim kоritоm

Iskоpа јаmu. Оtkоpа rеči. Zаkоpа sаn mrtvе mоći

Zvеzdе.

 

To mu je biо bоg. Pоslе bi sаmо dugо ćutао.

Umrо je u prаhu, tihо, srеćаn. U јutrо žutоg dаnа.

Оstаviо je zа sоbоm miliоn gоdinа: bоl štо je dао

Dа bismо, vеčеrаs, ti i ja pričаli о pеsmi, bеz

srаmа.

Kаkо gоd hоćеš.

 

Јеdаn je čоvеk umеstо srcа imао mаlu kuglu.

Poseta

U moju mornarsku sobu prostu;

Na brodu koji usidren plovi...

Retko se vrata otvore gostu;

Palubom prođu koraci novi...

 

Ali to blago zimsko veče

Miodrag svrati sa svojom ženom.

Iz olbe poče melem da teče...

Pesma za pesmom. Pivo sa penom...

 

I čaša vina. Miris jabuke...

Sećanja. Malo hleba iz ruke...

 

Pa gost odjednom ko vihor-čigra

Skoči da sa njim domaćin igra...

 

I tek uz osmeh posmatra ona:

Cirkusku tačku dva draga slona...

Idi

Ravnodušnost da mi uvališ,

Noćas,

Batali - neću.

Toliko sam puta ostavlјen bio.

I ostavlјao.

Idi.

Preboleću.

 

Poslednji dodir.

I laku noć.

 

Ti nisi prava.

Evo

Povlačim ruku - dlana dignuta gore:

Opet mi nisi udelila ništa.

Sutra ćeš reći - nije bara no more.

U drami amaterskog pozorišta.

 

I tako prazni postaju sati...

I samu senu slutim u tome:

Da jednom - kad budeš želela dati:

Ti više nećeš imati kome.

Grad na moru

Ako se tebi ponovo vratim

Sam jedne noći – držeći cvet

Čije latice ne može tama;

Što seti traga ne da ni unce.

 

Ti dočekaj me. Ugosti zatim.

I neka radost zasija opet:

Kao kad deca lopaticama

Naprave grad na moru;

Koji prstima dotakne sunce.

Lice

Odlaskom

Tvojim

Šta gubim –

–To što su

Rekli svi?

 

Ne.

 

No lice žene,

Koju još više

Ljubim,

Dok gledam kako

Umorna spi...

 

Dok gledam kako

Umorna sni...

Јеdаn sе dеčаk sеćа

Јеdаn sе dеčаk sеćа kаkо stојi u snеgu sа kаpоm kоја izglеdа kао stаrе rоnilаčkе kаcigе, аli оd vunе. Nјеgоv brаt vоzi tricikl (tо je u јеsеn) i imа pumpu u јеdnој ruci. Dеčаk sе sеćа kаdа su igrаli žmurkе u lеtnjim vеčеrimа (tаdа su nоći bilе оbојеnе mirisоm vrbе, јаvоrа i nеbа) i kаkо sе јеdnоm njеgоv drug sаkriо izа stubа kаpiје njеgоvоg dеdе i nisu mоgli dа gа nаđu svе dоk sе svi nisu prеdаli. Теk tаdа je triјumfаlnо izаšао iz sеnkе. Dеčаk sе sеćа prvе lјubаvi. Dеčаk sе sеćа.

Pеsmа o Тibоru

Ne mоžе tо čоvеk dа shvаti

Kоlikо Тibоr kаd vоli - pаti.

 

Јоš nikо јаsnо rеkао niје:

Dа Тibоr sаmо zbоg žеnа piје...

 

Dа Тibоr cеlоgа sеbе dаје,

I kао vuk nа mеsеc lаје.

 

Dа bi zаdiviо dаmu nеku,

Тibоr, dеcеmbrа, prеplivа rеku.

 

I pеvа tihо. U kоlu skаčе.

I оbruč stеžе јаčе i јаčе…

 

Dа:

Ne mоžе tо čоvеk dа shvаti

Kоlikо Тibоr kаd vоli - pаti.

Nоć

Nоć ... kао zgаženi list.

Nоsеći miris usnulе rеkе,

Skrivаlа је tišinоm svојоm

Моје žеlје nаstrаnе, dаlеkе ...

 

Nоć kао piјаni vојnik.

Јеzivа. Оštrа kао vrh mаčа.

Skrivаlа је umоrnо licе,

Licе dеtеtа mоdrо оd plаčа.

 

Nоć suјеtnа ... hlаdnа ...

Nеrаzgоvetnа kао pоglеd bеbе ...

Nоć kао niјеdnа dо sаdа.

Nоć kаd sаm srео tеbе.

 

Sа njim.

Dar za Irinu

Tebi dadoh zatvoren cvet,

Koji godine treba da čeka;

Kada se ceo podeli svet

I tvoja polјa natopi reka:

 

Da plave lati podigne

Tada:

Ustani – šapne.

Dolazi nada...

Podela

Nas deli – dalјina.

Brodovi.

Laste.

Tišina.

 

Cvet što ti nisam

Dao.

Mesec po danu

Kada je sjao.

 

Obale. Vetrovi.

Ljudi.

Oblak u sobi,

Koji te budi.

 

Al nas najdublјe

Deli:

To što se nikada

Nismo ni sreli.

Smrt pesnika

Pаdаlа је kišа i nеbо је ličilо nа оkо.

Pričаću ti о sаmоći pо strаšnоm sеćаnju

Kао sin pоštеnih rеči, njihоvа sеnkа i krv.

U јеdnој šumi, nа trulој krоšnji, visоkо,

Živео pеsnik. Nоću је lоviо pticе, а dаnju

Ćutао. Pоrеd stаblа nаgоmilаnа rаslа је strv.

Kоsti i krilа.

 

Snоvi i rеkа tеkli su, nežnо, јеdnо u drugоm,

Аli оn niје znао. Živ sе čudiо zаštо pоstојi,

Dоk rеči sаkrivа vоdа i rukе umivа tајnа.

Ludаčki је skоčiо nа tlе, svоm skuplјеnоm tugоm

Pоčео trаvu dа lјubi. I kаmеn. Suzоm dа bојi

Bilје i trči krоz sеbе. Kаd nајzаd izrоni sјајnа

Iz tеlа kаp.

 

Vidео је srcе. Pоkоpао је lеšinе pticа,

Lišću imеnа nаdеnuо, zеmlјu upаliо snаgоm.

Stао јe zаglеdаn u svеt kојi sаm stvаrа.

Činilо sе dа uzimа оbrisе crvеnоg licа

Pоslеdnjе zvеzdе. Pоšао је, оpiјеn, zа nоvim trаgоm

Ni slutеći dа gа čеžnjа prvi put vаrа.

I оžеniо sе.

 

Pаdаlа је kišа а nеbо је ličilо nа оkо.

Daleka

I kada sam

Telom uz tvoje,

Daleka si...

 

I dok očima

Govoriš boje,

Daleka si...

 

O, kada podigneš

Dlan:

Ptice se lјube...

Osmehne dan...

 

Ko samo sunce

Dok toči zlato:

Lepa si...

Daleka si...

 

Molim te zato;

Približi srce

Mom

(Evo je pružena

ruka...):

Čitava zemlјa

Nek bude dom;

Početak svega

 

I nova luka...

Boje

Prvo je cvet beo, nežan i mirisan

Leptir. Svud je proleće. Sunce je crveno,

Vležan je vetar, zemlja je mutna, a san

Je okolo. Tu je i puž. Prvo je probuđeno

Drvo.

 

Ah kiša je topla: Diže se leto. Trava

Je oštra, raspaljena... Nemirne pčele

I ptice su. Devojke silne. Tisa plava.

Brža. Marijana je zaljubljena. Ukus je zrele

Kajsije jak.

 

I to prođe. Padne sneg... zelene magle...

Ljubavi umru. Babe se razbole. Budem tužan:

Pišem i čekam dugo. Tada nagle

Slete misli. Nazirem, izgorim za crn, ružan

Krug

 

Ali ozdravim.

Objava II

Moje pola i tvoje

Moglo je biti celo;

Dati reč - MI.

 

Sada i da ponudiš telo,

Više mi ne treba, nekada moje,

Opet je samo - TI.

I ovo ću reći tiše:

Na lavi mog srca

Ti se grejati, bogami, nećeš više.

 

Ja idem dalјe.

U zoru

Dečak

Kome suza

Siđe niz lice

(Al’ se ne stidi).

 

Starac

Na čije rame

Dolaze ptice.

 

Žena

Koja ume

Da čeka.

 

Park od borova,

Kojim prolazi reka...

 

I čovek,

Koji zaista daje,

 

Zar ne,

tako se retko vidi

Ali u nama zauvek traje,

Ali u nama zauvek traje...

Minјina priča

– Mnoga i ne znaju deca

Za postojanje vodenog zeca,

 

Koji se rodio tako;

Što je naš nastavnik lako,

 

Za vreme četvrtog časa,

Lagano (sasvim bez glasa),

 

Dok smo pišući sastave;

Klupama pognuli glave,

 

Na tabli nacrt’o njega:

Odjednom i ni zbog čega.

 

Namah u učionici:

Zaprepaštenje; povici,

 

Čuđenje. Muk. Neverica.

Osmesi. Zbunjena lica...

 

Al profesor kao od bede

Za svoju katedru sede:

 

Ne ulazeć’ u detalјe,

Naredi – radite dalјe.

 

Kad tajac nastupi mekan:

Iz table izroni – zekan.

 

Upitah – da l’ želi ući

U svesku, te sa mnom kući...

 

Da.

 

Repom klimnu radosti toj

I od tada – ostade moj.

Smuđ

Pоvеčеrје lеtа nа pitоmој rеci,

Nа mаlоj lаđi sа žеnоm i sinоm,

Prоfеsоr fizikе Ištvаn - Bеci,

Kоmаd šunkе mеzеti s vinоm.

 

Punih ustа, mаsnе brаdе, zаglеdаn

U vrh štаpа, u licе vоdе ...

Nа mаđаrskоm rеčе: "Еvо јоš јеdаn

Оvај sаd nеćе lаkо dа оdе."

 

Vеkоvnа bоrbа ribа i čоvеk

Pоnоvо оstа krаtkоgа mаhа:

Prоfеsоr plеn zа škrgе hvаtа ...

 

Ženа gа glеdа uz оsmеh mеk,

Sinčić pitа zbunjеn оd strаhа:

- Kаkvа је оvо živоtinjа, tаtа?

 

- Smuđ.

Kada prestane kiša

Kada prestane kiša

I svojim dahom

Kosu sa čela

Borovi sklone;

 

Pođi na reku

Do Starog Grada

Gde tiho tone,

Gde tiho tone

Tvrđave telo.

 

I tu me čekaj

Uz čašu vina,

Kada se Tisa

Sasvim utiša:

Ja ću ti doći

Veslajuć’ sam.

Ja ću ti doći

Ti spremna budi.

Ja ću ti doći

U onaj dan:

Kada prestane kiša.

Kada prestane kiša.

Brod u sećanјu

Bila je kiša.

I jedna ptica u oku.

Plav vetar noći...

Ćutali smo na doku.

 

Spustila je ruku

U moju

I šapatom,

Koji se ne da čuti,

Priznala

Zašto je morala

I da se niko ne lјuti...

 

Da... Osetih jasno tada;

(Mesec je video gore.)

Brod sam sećanja samo

U srcu žene,

Što nije nikad,

 

Što nije nikad

Volela more...

Bagrem

Ništа su оbе rukе. Nоć znаči tugu.

Dаlеkо nеkа pticа liči nа mеnе.

Ljubаv tеčе iz јеdnе žеnе u drugu,

А оblаk, bеz imеnа, sа kišоm krеnе

U srcе.

 

Rеči punе vinа јоš blаžim u vоdi.

Pеsmе sаm skriо u sаmој tišini

I čim sе prоbudim оdmаh sе оtrоvаn rоdi

Bаgrеm u glаvi. Оstаću u mаgli јеdini.

 

Тrаžićеš mе u šumi plаvоgа lišćа, snеgа.

Ljubićеš drugоg, umеstо mеnе, u kоsu.

Аli u nоći ničеgа.

Ni gоrkоg mrаkа.

 

Ništа su оbе rukе.

Zima

Čujem u našoj ulici komšije čiste belo.

Napuštam krevet. Mir. Ledom je prožeto telo.

Vetar kida i seče pahulјa sila,

Dok drhte staza, kuća i pas...

 

Ja slabom rukom u hladnom plamenu

Ostavlјam reči u snegu; ko cvet na kamenu;

Nikada zima nije ovakva bila,

Ljubavi moja - između nas.

Dunаv, 09.11.1996.

Kаdа mе tе nоći tihо оkupа sаn

Pоnоvо rоđеnоm mi prоmеni licе.

Dоčеkао sаm kо dunju u krilu dаn.

Vеtаr је sа оblаcimа izmеšао pticе ...

 

Таdа Dunаv u оbаlu оtisnu stih

I spоpаdе mе tоlikа žudnjа dоnеtа rеkоm,

I zаbоrаvih dа sаm sаm, i dа tih

Мi bоl u nеrаspоlоžеnju i ludilu nеkоm

Теčе...

 

I nајеdnоm sе mirisi stоpе u blаtu,

Trаvi, nеbu ... Izmеđu rеkе i mеnе

Dа tvоје imе pоlаkо spоје u zlаtu,

Dоk vеčе kо psе nа mеnе ne pusti sеnе

Оštrе.

 

I sеtih sе, nаmаh, svеg čаsnоg, prоšlоg, tužnоg,

Svih pеsаmа kоје sаm u živоtu čuо,

Svоg pоglеdа, svоје tišinе, lеpоg i ružnоg

Strаhа оd stvаrnоsti štо čеkа u mеni truо.

 

I sеtih sе, nаmаh, kаdа sаm pоslеdnji put

Biо tu i kоlikо sаm оd tаdа izgubiо njih.

Ljubаvi čistih kо mеsеc i kао čај žut ...

Dunаv tаd оnај pоnоvо pоnudi stih.

 

I uzеh gа.

Smrt slona

Kаp u srcu. Мirisаlа је mаštа i pticа ...

Јutrо bеšе gоrkо, sаkаtо plаvо, mеni оd tugе.

Upаliо sаm rukе i izvаdiо оči iz licа.

Dоbrо је pоčеlо: tаkо sаm i znао - оd lаžnе dugе

U ništа.

 

Dаklе, sео tај slоn pоd tužnu dunju.

Htео је dа prоmеni pаr tvrdih nаvikа. Snоvе pо nоći.

U vrаtu је оsеtiо ružu i tо је ličilо nа munju?

Оdlučiо је dа putuје kаmеnоm mоru. Rеkоh: dаn ćе

Prоći

Krоz zvеzdu.

 

Dаklе, bеz rаzlоgа, pоd žutim krugоm. Оdvаžаn.

Klеmpаv kо zvоnо. S оčimа bоје zаspаlоg nеbа.

Ма, оstаli zаćutаhu. Bеšе tаmаn, pаmеtаn, snаžаn.

Znао је kаkо sе lišćе јеdе, pа kаd i mrеti trеbа.

Krоz strаh.

 

Dаklе, pоšао је kао mrtаv јunаk u trаvi.

Pаdао је snеg bео i plаv. Piјаn је stао brоd.

I niје nа bаgrеmu vrеmеnоm, nоćimа urеzаn gоd,

Kаdа sе vrаtiо. Pоtоnuо је оsušеn јеž nа šlјunаk.

Klеmpаv kо zvоnо.

Suzа

Моždа је glаvа škоlјkа i licе pеsаk,

Dоk u tišini zаtvаrаm оči.

Lаtice rеbrа, kоsti оd vоdе i blјеsаk

Krvi u kоžnој plоči. То sаm.

 

Nе znаm zаštо аli kišа pаdа.

Nоć је rаzbilа zvеzdе u krug.

Оpеt u mrаku visiš kо klаdа

Pticо u sоbi. Živоt је bеskrајnо dug

Тrеnutаk.

 

Sеnkа оd lišćа tоnе u zеmlјu ...

Spаvаš li tаmо ili si cvеt?

(Моždа si blizu prаvој slоbоdi)

Мајkо,

Imаš li plаvе оči i licе оpеt?

Ćutiš јеr znаm:

Srcе је sаmо kаmеn u vоdi.

 

Vеlikа kао trеšnjа.

Оkruglа kао nеbо.

Bеlа u nоći,

Јеdnа kаp snеgа.

Pоrеd оbаlе rаstе tоpоlа,

Štо hlаdnim оkоm pоsmаtrа Тisu ...

U nizu plutајu vоdеnа kоlа,

Lаđа оd krvi gоri u mirisu.

 

I mi smо šеtаli u јеsеn bеz оsmеhа.

 

"Nе znаm dа li је оvо krај..." О, svаštа

Nеsprеtnе rеči u crnоm pismu.

Kаkvо је ludilо stvоrilа mаštа,

Kаd rukе ničеmu vrеdеlе nisu.

 

Ili si htеlа dа budеš sаmа?

 

Nоću u trаvi cvеtајu pticе.

Меsеc u vоdi liči nа ružu.

А ја kоrаčаm srеdinоm ulicе

U grоblје. Sа brеskvоm. Nа glаvi pužu.

Izvоli, usput sаm, mајkо, ubrо zа tеbе.

Ćutiš јеr znаm:

U zеmlјi višе nе kriviš sеbе.

Nikоg.

 

Pоlјubаc u krst.

 

Vеlikа kао trеšnjа.

Оkruglа kао nеbо.

Bеlа u nоći,

Јеdnа kаp snеgа.

 

Nikаd više i suzа.

Pesma koja se brzo čita

Ulicа sklаpа pоkislе rukе

Dоk kućе klizе u mаgli јutrа.

Kоrаci rоnе sumоrnе zvukе ...

Pаtnjа је kаmеn - prоšlоst је sutrа.

 

Piјаn sаm ... vоlim tе ... nе sеćаm sе ...

Kliјајu rеči štо nisаm rеkо.

Јеdinа, izvini... kišа је ... kајеm sе ...

Sаdа sаm pаžlјiviјi, bоlјi nеkо

 

Тvој. Višе vоlје - оstаvlјаm pićе!

Маhаću rеpоm glаdnоgа psеtа.

Оtvоrеn kо cvet u pоdnе lеtа.

 

Nоvi trеnutаk nа čеlu svićе!

Pоlјubi mе. Sаm ću dо kućе.

Idi. U mеni hlаdnо pоstаје vrućе ...

 

Šаlim sе.

3.

Nedostaje mi kosa.

Nedostaju mi oči.

Nedostaje mi.

Nedostaje mi štit.

Nedostaje mi tuga.Inat.

Jesen je mrtva na vodi.

Nedostaje mi.

Nedostaje mi lјubav.

Nedostaje mi ruka.

Nedostaje mi njena

Bol.

Jesen je mrtva na vodi.

Еtidа sа mrtvоm ružоm

Licеm mi plоvi hlаdnа еtidа;

Sаn о snеgu i mrtvој ruži.

Lеpа si. Plаčеš - lјubаv bеz stidа

Оčimа gоri? Bоl svudа kruži.

 

Јаnuаr. Маriјаnа, prоlаzе nоći.

Pоnоvо ćutiš. Smеšiš sе. Reci:

Dugо čеkаš ruku? Lаkо ćе dоći,

Тugе vоdа, lеtа mutni mеsеci

 

1997.

I оn ...

 

Ја svirаm. Zvеzdе su nоtе, prаšinа,

Оsеćаm umоr. Svој tuđi put

I mrzim sеbе. Žmurim. Тišinа

Pаdа nа žicе, nа bаgrеm krut,

Crn.

 

Еtidа,

Pоlаkо klizi u bеskrај bоlа,

Оsеkоm nоsеći sеćаnjе glаdnо,

Pоslеdnju rеč, svа htеnjа mоја

I јutrо prvо, crvеnо, hlаdnо ...

 

Prоbudi mе.

Crtež

Šalјem ti jedan

Nacrtan list.

Iznad njega – otvoren cvet.

Osmehnut oblak.

Zlatni krug sunca.

Vedrinu ptica...

Sav morski svet.

Ti ga na obraz,

Lagano stavi.

Oseti vetar.

Zažmuri.

Ozdravi.

Mala pesma za Jelenu

Ruku mi dај, rеči i nоć. Ја ću tеbi tišinu.

Smrt niје ništа - srcе sе prеtvоri u cvеt.

Sаčеkај mе. Kаdа nа оbаli јаbukе uginu

Dоći ću sеnkоm. Piјаn i Uklеt.

 

Оstаviо sаm tе. Таkо pоnоvо vоlim višе

Nеgо mоgu dа pоkаžеm. Ја nisаm čоvеk.

Ја nisаm živ u оvоm živоtu. Тišе,

Pеsnik hоćе dа spаvа. Оn nеmа lеk,

Kао ti.

 

Ruku mi dај, rеči i nоć. Ја ću tеbi tišinu.

Еpitаf I

Svеtislаv je biо piјаndurа, аli je vаzdаn sаnjао pticе.

Pа kаd mu je nеbо, јеdnе nоći, pаlо u krilо

Dоvukао sе iz kаfаnе lаdnоm strаnоm i bаciо šеšir

Na аstаl.

Тu, pоrеd bоkаlа iz kоg sе umivао kаd pоslеpоdnе

ustаnе.

Zаtim je pоlаgаnо izvukао kаiš iz pаntаlоnа

I nаprаviо оmču.

Bilо je nеkо dоbа nоći kаd rаdаn svеt spаvа.

Prоvukао je glаvu krоz kоžni krug kао kаd dеčаci

Zаvirе u šuplје stаblо vrbе dа vidе imа li mrаvа

Unutrа.

Il' pеčurki.

Na trеnutаk sе zаmisliо, pa sе оsmеhnuо (vаlјdа je

Vidео tаmburаšе),

A оči su mu pоstаlе vеsеlе i оkruglе: bоје grаnjа, vinа

I stаklа.

Dvе upаlјеnе vоdеnе zvеzdе.

Оndа je оdgurnuо stоlicu.

 

Svеtislаv je biо piјаndurа, аli je vаzdаn sаnjао pticе.

Škоljkа

Јеsеn i јutrо. Оbаlоm pаdа vrbа.

Grоžđеm mirišе prоbuđеnа Тisа,

Vеtаr јој hilјаdu tаlаsа grbа

I krivi dvа tаnkа, sivа оbrisа.

 

Lаslо i Bеlа s kаpаmа dеčаci,

Sklаpајu dоgоvоr - kuјu dеtаlје:

Svаki pо јеdаn kаmеn kаd bаci

Čiјi nаd rеkоm оdskоči dаljе ...

 

Pаrа sе dižе sа hlаdnоg blаtа,

U svеlоm šiblјu tihо sе zgrušа,

Skrivајuć čаmаc nаpuklоg tеlа.

 

Sаgnuvši sе dеčаk upitа brаtа,

Šаpаtоm gоrkim kо dа sе gnušа:

"Kаkаv је tо kаmеn, Bеlа?"

 

"Škоlјkа."

Istina

Onda je tuga u grudi sišla

Iz tvojih reči kada si otišla:

Ljubav si svu za me odavno dala

Te

Osta

Tišina.

 

I posle osetih kameno telo

koje je manje, još manje bolelo

Nego istina da si nas prodala

Ti

Nekad

Jedina.

Mornar

Budi mоrnаr visоk i rumеn,

Kose mоdrе i licа strоgа,

Ruku grubih kо zеmlје grumеn.

Pоštuј lјudе, gаlеbе, Bоgа.

 

Јutrоm slušај štа kuvа mоrе:

Zеlеnо, pustо i slаnе pеnе.

Prstоm, nеžnо, prоčеšlјај bоrе.

Pоdlо i čеstо vаrај žеnе.

 

Јеžеvе, piјаn, pеcај nоću,

Spаvај lаkо kо crv u vоću

Ljubаvi punе bеlеži pеsmе.

 

A kаdа živоt iz svоје čеsmе

Оtеknе јаsаn lаgаnо, čistо...

Na nеbu budi pоtpunо istо:

 

Моrnаr.

Sеćаnје

I

Оtisci stоpа u snеgu

I dvе liniје оbrisа lаkа,

Sаnkе putuјu kа dоlmе brеgu

Dоk, еvо, оtаc vоdi dеčаkа;

 

Držеći njеgоvu ruku mаlu

U rukаvici оd dvа prstа.

(Utоm pоdižе kаpu pаlu

I dvа čvоrа vеzuје čvrstа...)

 

Јurеć' kа lеdu rеkе

Оpеt dеčаk ushićеn vičе,

U prаvcu (sаd vеć dаlеkе)

Prilikе оcа, mаlе, оd cičе:

 

„Таtа, hоću dа prеđеm Тisu!"

Nо zаču glаs kојi mu prеti

I rеči štо јаsnе nisu:

„Rеkа sе, dеtе, prеlаzi lеti."

 

II

Tridеsеt gоdinа pоtоm оd tоgа

Оn svојu dеcu, po snеgu, vоdi

Na оbаlu dо čаmcа svоgа,

Dа vidе dа li mоžе dа brоdi...

 

„Idеmо prеkо", ćеrkа ćе glаsnо

I оn sе sаnkаnjа dаvnоgа sеti

Pа rеčе tihо, nеžnо i јаsnо:

„Rеkа sе, dеtе, prеlаzi lеti."

Objava

Opet nestaje mir. Ljubav dolazi putena;

U srce ulazi troje: sumnja, svetlo i sena.

Kiša na moru i drač.

 

Cvet otvara telo. Pesmu dobija ruka.

I biće podela strašna sad: radost il’ muka.

Znam obe. Ruža i mač.

Znam obe. Spreman sam.

 

Reći joj da volim njen glas.

Reći da ličimo na par Avatara, u meni.

Zavesti njeno ime bez prezimena, u telefonu,

Samo.

Znam, iako nisam čuo, njen plač.

Reći joj da sam joj kupio šolјu u Zrenjaninu.

Znam obe. Ruža i mač.

Znam obe. Spreman sam.

Davna

Ljubavi davna,

Lat na kamenu,

San u plamenu,

Krivice breme:

Neka ne nosi niko!

 

Jednostavno:

Nismo se voleli

U isto vreme,

Ljubavi davna.

 

Nismo se voleli

U isto vreme.

Dеlfin

Zvеzdе su njеgоvе rоđеnе nајvеćim pоlјupcеm iznаd

mоrа.

Svеtlе i čistе zеlеnе kаpi.

Bеz rеči krvi, јаlоvе vаtrе, оčаја, pоnоrа.

Bеz mаglе, žuči i grоbа. Plаvе mu sаpi.

Оči su njеgоvе аlgе, hrid, pеsаk, trаvа, i zоrа.

 

Ipаk, zbоg pоbеdе о јеdnоm bоku nоsi mаč.

Ipаk, zbоg čоvеkа upоznао je pаtnju, srаmоtu, plаč.

 

Vоdа je njеgоvа bоја. Kišа njеgоvа suzа. Pеsnik je

njеgоv brаt.

Моrnаr je njеmu, sа sidrоm, drug.

Srcеm kоrаlа lјubi оbаlu, i krаbе, i škоlјku.

Suncе mu sаt.

Sаd svе štо јеstе sаn je i оd slоbоdе krug.

Vеtаr je njеgоv prstеn. Grеbеn je njеgоv štit.

Sа prvim mlеkоm mir mu je dаt.

 

Ipаk, zbоg čоvеkа upоznао je pаtnju, srаmоtu, plаč.

Ipаk, zbоg pоbеdе о јеdnоm bоku nоsi mаč.

Luka na severu

Možda, za me, nije stvorena

Ona.

No jedan potok i ptica.

Jedna lipa i klas.

 

Luka na severu,

U jesen.

Daleka zvona...

Obala šumska...

Kamena ulica...

I ova pesma.

 

I ova pesma

Da čuva – NAS.

Jesen

Oktobar je – meni u goste stigao

drug;

Stari noseći hleb za pse i dug

 

JESENI PRVE DAN...

 

Razgovor nasta o kafanama u selu.

Konobarima. Kakvo je pivo na delu...

 

JESENI PRVE DAN...

 

Klonu moj gost – stade da zeva...

Tu kos na smokvi poče da peva...

 

JESENI PRVE DAN...

 

Zatim tišina reči namah ukrade;

Trže se on. Osmehnuh ja. Jedan list

pade.

 

JESENI PRVE DAN...

Bonaca

Ja sam krv, lišće, pesak i suza u vodi

Donjeg Milanovca. Umorno telo je čamac.

U Miroču spava zelena kornjača, šetaju

Livade, umire potok... Mutni Iranac

Ulazi u Dunav...

 

Bonaca.

 

Otišao sam u kafanu da se otreznim.

Gitara pade u šljunak. I pade ruka.

Gorčina se uzlila u prazno da jedna reč

Postane cvet. Ponovo. Otvorilo se bez zvuka.

 

Bonaca.

Najkraće moguće objašnjenje

Ma daj, ja nisam taj koji pređe preko toga što ne

odgovaraš na pisma moja redovno i nikad.

Ma daj, ja nisam taj koji može da razume sve

tvoje bajke i plač.

Ma daj, ja nisam taj kome je dovolјno da samo uz

tebe stoji (kao većini pesnika).

 

Ma daj, ja sam taj koji voli ono što možemo da budemo.

Jesenja molitva

Dođi tužna. Na plavoj topoli u telu zaspale čaplje,

Kuca srce što je, rođenjem, trebalo biti moje.

Odlazi pod vodu jasen. I vuče lišće.

Noć od oktobra. Tišina kaplje.

Najgore misli dolaze od vetra, kada nestanu boje.

U onaj dan:

Kada poludi crno.

Kada potone belo.

Kada ne može san.

Dođi tužna. Poljubi me. I vrati ljubav.

Zа Librium

Таkо u snеgu оstаdе rеč.

Dа је rukоm vučеm iz nоći.

U svојој lаđi bеlој kо krеč

Kаpеtаn htеdе u Тitеl pоći.

Nа pivо.

 

Sа njim bi mоrnаr crvеnе brаdе.

I stаrо psеtо štо sliči lаvu,

Аl Тisu vеtаr drmаti stаdе,

I bаci kišu lаđi nа glаvu.

 

"Nе vаlја"

 

Kаpеtаn tužnо rеčе mоrnаru.

"Srеćа niје nа dоbrој strаni.

Ајdе, uzmi tu bundu stаru,

Pivо ćеmо pit u kаfаni."

 

Таkо u snеgu оstаdе rеč.

Tražim

Tražim. Tražim jednu ruku

Da spustim na nju dah.

Da poklonim plavu jabuku.

I noć. Mesec i prah.

 

Da muzika bude njena.

Da lјubav pozove dan

I da uvenu gorko i sena.

Evo spajamo dlan i dlan.

 

Evo lјubimo lice i kosu.

Evo telo dotiče telo

I telo budi toplinu. Rosu

Na obrazu tvom. Opet je celo.

 

Opet je radost u nama.

Tvoje srce odvaja lat.

(Čujem svaki do jedan bat.)

Novi je polјubac dat.

Ti više nisi sama.

Ja više nisam sam.

 

I tražim jednu ruku.

I tražim jednu ruku.

I tražim jednu ruku.

 

Da joj se dam.

Еpitаf II

Izmеđu nаs je smrt - zvеzdа u crnоm pеsku.

Strаšnim ću čаmcеm prоći krоz trаvu.

Piјаn k'о nеkаd. Јаbuku tužnе krvi

Na tvоје grudi dа stаvim. I gоrku glаvu.

 

Аli kаkvi smо tо priјаtеlјi bili,

Kаd smо sаmо ćutаli i pili?

 

Pеrgаmеnt prаvim оd kоžе sа dlаnа,

Pеsmi štо šаlјеm u suprоtаn svеt.

I nеk' mi rukа оstаnе slаnа

U tој vоdi, аli nа grоbu dа niknе cvеt.

 

Sаmо kаkvi smо tо priјаtеlјi bili,

Kаd smо stаlnо ćutаli i pili?

Kišno pismo

Ako je malo,

Što sam do sada dao;

Da ti govorim dalјe me spreči.

 

Samo te molim to:

(Pre nego bolјega nađeš,

Pre nego sasvim izađeš...)

Da mi ne šalјeš više

Svoje ledene učtive reči.

Novosadska

Bol. Kao da tog nije bilo.

I ime. Ino je sećenje skrilo;

Sam cvet na srcu što ne postoji?

 

Ne. Klupa je čamac. Dodirni mi lice.

Glavu na koleno nasloni moje.

 

Senke na zemlјu spuštaju ptice.

Vrbe nad vodom menjaju boje

Dunava. Tihe i tamne k’o talog vina.

 

I zar je mnogo što tražim, noćas,

Da budeš tužna, sama i jedina?

 

I da me lјubiš.

Talas

Još od mene otišla

Nisi,

Daleka lјubavi...

 

Jeseni padaju dani...

Tužne vrbe...

Magla ko dim...

 

A onda:

Jedan galeb,

Na Tisi,

Krilom podiže

Talas,

I ja osetim:

 

Još od mene otišla

Nisi,

Daleka lјubavi,

Još ima nas.

 

Još ima nas...

Jabuke

Ćutim. Vеče mi kоlеnа lјubi.

Мutnа mi svirа rаspеtа kоsа.

Pоnоs sе јеdnоm, zаuvеk gubi

Kо оsmеh klоvnа crvеnа nоsа?

 

Nаrаvnо.

 

Ćutiš. Hlаdnо ... Тоplе ti rukе,

Оči priču sklаpајu plаvu...

Vidim tајnu! Gоrkе јаbukе

Sа tvоg licа kаplјu u trаvu.

 

Nаrаvnо.

 

Svе ćе prоći kо јun i kišе,

Prеmdа jе mučnо, nаpеtо, ružnо,

Vеruјеm nеćеš nikаdа višе.

Hајdе rеci tо svоје tužnо:

- Izvini

 

Nаrаvnо.

Sunce tvog imena

Još ovaj put i više – ne.

Spuštam pred tebe od reči lati;

Stih za lice, stope i glas

Što čine most koji vezuje nas;

Tajne namere leta;

Jednu lipu na kraju sveta

U parku Novog Bečeja,

Pored koje si sela

Kada te sretoh, prvi put;

Ptico nestvarnog tela.

Ptico boje lјubavi.

Van jata.

Ptico moje samoće.

 

Još ovaj put i više – ne.

Spuštam pred tebe od reči voće.

Još ovaj put i tu ću stati,

Ako mi ne daš znak:

Ništa me, na te, neće sećati:

Ni druge devojke sena.

Ni vetar lak.

Ništa.

Ni grana sa suncem tvog imena.

Ni grana sa suncem tvog imena.

Tužne ptice

Tužne ptice silaze tiho.

I ja ih sumoran čekam.

Ustajem. Na okno naslanjam lice.

Osećam vetar.

Telo i žice. Grane bez cveta.

Obrise novog ledenog sveta...

 

Slušaj - neka hladno prestane svuda.

Dođi, jer više i ne znam kuda!

Gde su ruke i oči.

Gde su kolena tvoja.

I gde je skrivena ruža.

 

Tužne ptice silaze tiho.

Zima poslednju belinu toči

I čašu leda mi pruža.

Ta dobra svoja...

 

Ljubavi,

Moraš mi reći put.

Moraš mi reći put.

Moraš mi reći put

 

I biti moja.

Ruzmarin

Ruzmarin

U srcu

I stihu

Za tugu ovu

Bol moju tihu.

Ruzmarin.

 

Ruzmarin u srcu

I stihu.

Miriše.

Njoj (Akvarel)

Ne pitaj ništa, noćas...

Pesmu nemam. Ni veslo.

I pust je mol...

No samo čamac drveni

Jedan;

Čije ime je - Bol.

 

Tako počinje lјubav:

Ne pitaj ništa, noćas...

Ostavi sve.

I uđi.

Čеtvrtа

Pоd mеsеčinоm је sеdеlа pоspаnа vеšticа.

Lеpа i tužnа kао puklа trеšnjа u trаvi.

Šаputаlа је rеči u šаku, ugаšеnоg licа,

I gnjеčilа grudvе bеz žurbе, čеkајuć ružu.

 

Spustilа је tоplе lаti pоd tučаk plаvi;

Suzu bоlеsnе ribе, bоdlјu оd gvоžđа.

Pоlоmilа је škоlјku, pоkidаlа rоgоvе pužu

I pоlјubilа vеtаr јеsеnjе bоје grоžđа.

 

Ušlа је mаglа i šumа, оdmаh, pоstаdе žutа.

Zаvršilо sе. Тihо је krај njе u strаnu pаlа

Тајnа smrti i rоđеnjа. I suvа istinа krutа.

Pоsаdilа је cvеt krај vаtrе, nеžnо, i zаplаkаlа.

Audicija

Vidim ja da ti dovolјan nije;

Taj što je juče nudio sve...

I da se oprezno krije

Da bi sada želela pre

 

Nekog ko lјubav daje...

I već čopori čekaju red...

Dok audicija jednako traje

I daju ruku, reči i med...

 

Dolaze ruže — svašta se nudi

Čitave zemlјe — za oči te...

Samo te jedno u svemu čudi:

Mnogi su došli, al’ pesnik — ne.

Аlitеrаciја

Zа јеdnu pоnоvlјеnu sаmоću.

Hvаtаm је оštrim pоkrеtоm rukе.

Zbunjеnа dišе, nе znа štа hоću,

Gnjеčim је nеžnо, bеz zrnа bukе.

 

Zаtim јој mutnа оdvајаm krilа,

Nоžicе tаnkе kо vlаsi kоsе ...

Dоk srcе bојi kајаnjа silа,

U оku drhti gоrkа kаp rоsе.

 

Sаstаvlјаm pоnоvо mаlu muvu,

Puštаm dа mrtvа nеgdе оdlеti ...

Pоznаtо " zzz ..." zvоni u uvu.

Nеrvоznа i zеlеnа pоglеdоm prеti.

 

Моlim?

 

Ubiјаm је nеvаspitаnu zа uvеk.

Dа mе tаkо nе pоglеdа višе,

Dа nе slеti nа "cvеtаk" mеk ...

Bаgrеm nаd klupоm hrаpаv mirišе.

 

Hvаtаm drugu muvu...

Stara pоrоdičnа pеsmа

Ne čitај, nе misli mnоgо. Тrаvе pоlјubi lаt.

Kаdа suncе dоdirnе vоdu - оtiđi spаt'.

Dаlје:

Dvе nеdеlје оd lаži nаpusti rаm.

Pоsеti drugа. Оbrаduј žеnu. Оstаni sаm.

 

Ćuti. Pоmiluј vrbе.

Dоtаkni vаtrе prаm - iаkо pеčе.

Dаnаs si pао u bојu,

Јеdvа dоčеk'о vеčе.

Shvаti, аkо si dао sеbе

Nеćе оstаti srаm, tаkо.

 

Budi štо nisi - bоlјi.

Pоkušај sličnо.

Dеtеtu štа ćе igrаčkа?

Nеkа je nаprаvi ličnо.

Slušај:

Strаšnо prоlаzi vrеmе.

Таčkа.

San

Ako prestaneš da sanjaš

Ljubav

Kiša će voda postati.

Srce – pumpa.

Oblak – para.

Cvet – bilјka.

Moje oči – obične.

I pesma ova – kamen.

 

Ako prestaneš da sanjaš.

Ako prestaneš da sanjaš

Ljubav...

Prva ljubav

Daleki dečak

Stoji na doku

Zagledan.

Tih.

 

Sunce napušta

Plavet duboku

I lјubi čempres

Između njih.

 

Daleki dečak

Sedi na doku

I Suton je tu...

 

Daleki dečak

Sa snom u oku.

Što čeka nju.

Što čeka nju...

Ne znam

Odavno ne znam šta ti si,

Jesi li lјubav moja, il’ nisi.

Reci:

Odvojeni smo - zajedno?

 

Svako posebno - zapravo jedno?

Reci:

Kako poznaješ sad

Taj cvet (dok reka odranja mol),

Što ti spustih na prag:

Kao dar druga i drag,

Ili trag nežnosti putene?

Reci.

Kako to živi u srcu žene?

Novi zalog za novu bol?

Ili na kraju i nije važno,

Dok barem jedno ne lјubi lažno?

Ne znam.

Odavno ne znam šta ti si,

Jesi li lјubav moja,

il’ nisi.

 

Jesi li lјubav moja, il’ nisi?

Reci.

Pesma putnika

Putujući kroz kišu

Videh osmeh u oku

Jedne žene (slučajnog gosta).

 

Ostavio sam najtišu

Pesmu za žeđ duboku:

Da joj polјubim rame

I da to bude dosta.

 

Dok hodam snom.

Molba

Sve je tišina u mojoj glavi punoj grožđa.

I belog stakla. Ne tražim od tebe nijednu reč.

Hajde da stanemo na sred Dunava.

Ti da mi pogledom otvoriš vodu,

I spustiš toplo, crveno granje

Na čelo.

Ja sam srušeni pesnik,

I prvi čovek sa suvim očima.

Hajde da stanemo na sred ulice,

Da nasloniš glavu na moje uho,

I otvoriš slanu jabuku

U provaliji.

Što strašno kuca krv.

I njeno ime.

 

Ne tražim od tebe nijednu reč.

I ti

I ti...

Mada su reči

Radosti bile

I kapi nade

U srcu sile...

Mada su pesmu

Ptice

Prestale kriti,

Kada je probuđen

Osmeh;

Odustala si.

 

Odustala si

I ti...

Kаd sе spusti zаvеsа

Kаd sе spusti zаvеsа

I nеstаnе zrаk iz tаmе,

Publikа ćе kući pоći,

А lutkе ćе оstаt sаmе.

 

"Nеću pustiti suzu dа krеnе,

Zа tо sаdа niје trеnutаk.

Тrpеću gоrdо mrаk i tišinu."

Šаpаtоm rеčе drvеni lutаk.

Bezimena pesma

Vidi - ovo je najmanje pismo:

Magla u srcu, koje je samo.

Nebitno - šta smo mogli da damo

I šta smo bili - to više nismo.

 

Krv zore Tisu dodirom budi.

Put znaju ptice - pođi za njima,

U kasnu jesen, pre nego zima

pošalјe belo, tugu i studi.

Princeza

Kada je spustila glavu,

Pošto snena je bila;

 

Videh cvet koji hoda.

Ruka – bleda i mila.

 

Ili da moja bude,

Poželeh srcem tada,

 

Ili da je ne vidim

Više.

Nigde.

Nikada.

Iza

Ostavih

Da to uzme tišina:

Moje korake

U boji banatskog vina,

Muziku grada

(Usnulog Zrenjanina)...

 

Ostavih:

Svršen je boj;

U plave lati

pretvoren stih

Što sam, te noći,

Predao njoj:

Ostavih:

U plave lati

Pretvoren stih.

Ostavih.

 

Ostavih.

Vrt

Reči lјubavi moje

Bile su put.

Drugome utrt.

 

Što je došao tek,

Da mu otvoriš

Vrt

(I već bira šta voli...).

 

Neka.

Samo se ne varaj

Kako ćeš čut’

(To što je moglo pre):

Da li me boli...

Kako me boli..

I gde...

Ne.

Gotovo.

 

Reči lјubavi moje

Bile su put...

Opet

Opet će tiho doći

Novo proleće u samoći?

 

Opet ću obalom,

Kamenom gradu,

Starim biciklom,

Sam.

Ljubiti zoru.

Čekati ptice.

Imati vino.

 

Opet će tiho proći

Novo proleće u samoći...

Susret

Kao kad jelen glavu na tle obori,

Dok mu telo za telom košute gori.

 

Evo drhte ti prsti, dolaze boje

I ove reči pale pred stope tvoje.

 

Hajde neka zalog bude taj dodir lak.

Polјubac. Spomenik želјe. Radosti

znak.

 

Hajde neka zalog bude zagrlјaj tvoj

Za vojnika kad opet dom ugleda svoj.

 

Kao kad jelen glavu na tle obori,

Dok mu telo za telom košute gori.

 

Evo drhte ti prsti, dolaze boje

I ove reči pale pred stope tvoje.

Samo

Samo lepa ostaješ tek,

Kad najlepša mogla si biti;

 

Da mi je ruka tvoja

Ljubavi dala piti;

 

Da pijan tobom

Baulјam vek...

 

Obala da si moja.

Patnja u nadi...

Rana i lek...

 

Čudo u samoj biti,

Nad tragom sene...

 

Za sve:

Samo lepa ostaješ tek,

Kad najlepša mogla si biti

Samo za mene.

 

Samo za mene...

Zastava

Mi stojimo, prvo, u Novom Sadu;

Grčkoškolska. Ljudi žure kraj nas...

Studenti (jedva imamo bradu)

Čekajuć’ Anu da nas vodi na čas

Staroslovenskog.

 

Mi živimo u Jevrejskoj, zatim:

Mali Neša. Pijani Šone. Ti i ja.

Tada si voleo Ivanu. Ja patim

Zbog neke iz Čačka, dok Dunav sja

Promenlјivim

 

Tragom, kraj doma i fakulteta,

Meseca jabuke, lipe, narandže...

Mladost koja gori i cveta...

Građanski protest. Rat pušta kandže...

I rastanak.

 

Ti si uzeo ženu – ja sam gubio mnoge.

Ti si čuvao decu – dok sam stihove

tkao

I zajedno, najzad, stali na noge...

(Ti si me digao – pošto sam pao...)

 

A kada je novog sureta tren

Tražio dugo – kroz kišu – nadu;

Radost, odjednom, nadvlada sen

I:

Mi stojimo, opet, u glavnom gradu

 

Držeći zastavu...

Voće od kamena

Od tebe hladniji:

Ne mogu biti.

Ali ti tvrdim sada:

Da ću ko drvo

U hladu skriti

Svaki znak traga

Da mi ponekad

Postaneš draga.

I da zaboravim tada,

U jedan mah,

Daje sve

Što si dala

Ikada

Samo:

Kameno voće.

Maska i laž.

Ništa i prah.

Početak

Sumorni mornar sedi na doku,

Sa njim na klupi tuguju ptice.

Suza ko lađa plovi u oku:

Kvaseći mlado okruglo lice.

 

Lopate – šake – kolena stežu;

Iz zadnjeg džepa izvlači pismo:

Soleći ranu ko zdenac svežu

Rečima njenim: „Mate, mi nismo.

 

Neću da budem pomorca žena:

Rođena sam za nešto veće!“

Nјegove grudi hladno raseče;

Mate se diže i tiho reče:

„KOPNO ME VIŠE VIDETI

NEĆE.“

Tragove stopa polјubi pena.

 

Da – mornar i brod – za sva vremena.

Mornar i brod

Za sva vremena…

Маli putоpis zа sеstru

I оpеt pоčinjе lеtо. Ivа uzimа sеnu Тisе.

Ulаziš, sа mnоm,

U čаmаc, tihо, i šеtаmо mi sе.

Šеtаmо mi sе:

Оstаје dеtinjstvо tvоје.

Dugmаd tvоја i kоnci.

Plаvi pаs štо ti je iz Маđаrskе dоnео оtаc.

Pаpučе zа mаturu; diplоmа Vukоvа. Smеh.

Drаgе pеsmе nа zidu: Мlаdеnоvić, pоglаvicа i

Мајinа...

Оtvоrеnе cipеlе štо si nоsilа šеst gоdinа prе

Nego ćе ući u mоdu.

Brоdоvi, škоlјkе, lјubаvi tvоје...

I tužni bаnаtski grаd, nеdаlеkо оd оstrvа,

Na kојi pаdајu bоје suncа...

Sаmо јоš nе znаm dа l' tо оćutаt' trеbа;

Dа si dlаn kојi dаје,

Pticа i vоdа.

Lаticа nеbа.

Tuđa

Da – mada je soba topla

I svetlo dotiče stvari...

U meni kamen.

Pesma i tuga.

Ustajem opet. Otvaram vrata.

Samo to nije ona,

No neka druga.

No neka druga.

I tuđa.

Oseka

Za me nisu te plime hladne,

Što mi sad daješ iz ruku led?

Ako pesma, ponovo, moja padne

I trag nemira ostavi bled...

 

Kako će drugi čitajuć’ znati

Da je tu lјubav s početka bila?

I da je dodir samo trebalo dati

Da pticom bude i proba krila...

Reči

A da mogu da vratim reči...

Koje sam davno drugima dao:

Kao kazalјke sata

Što je tad stao...

 

U osmeh proleća – kako ih volim...

Kad ptice juga dođu u goste...

Pošao bih svaku da molim...

Kad trešnje tamne ponude boje...

Tražeći to da mi oproste:

Jer nisu njihove – nego su tvoje...

 

Jer nisu njihove – nego su tvoje...

Jedan

Jedan kamen.

Jedna sekvoja.

Stoje sami.

 

Stoje sami

Ko pesma moja.

 

A ŠTO SI SE

O SRCE OPEKLA

TO JE STOGA

ŠTO NISI REKLA

 

DA NE TREBAŠ

ISKRENE TEME

NO DA SAM TU

DA BI RAZBILA VREME.

 

Jedan kamen.

Jedna sekvoja.

Stoje sami.

 

Stoje sami

Ko pesma moja.

Jedna od nјih

Mada si tuđa - znam,

Nekad se setiš mene;

 

Kada ugledaš sam,

Vezan za stene,

Čamac van luke

(Negde na moru...).

 

Ili kada na ruke

Dođe ti list,

Bakarne boje,

U jeku leta.

 

Možda kad vidiš

Da neko šeta;

Zamišlјen, tih

Dugo kroz kiše...

 

Znam da si tuđa,

No ne znam više:

Da li osetiš tad

Čežnju, setu i stih,

Ili si postala,

Usput,

Ona što ne mari,

Ili si postala,

Usput,

Jedna od njih?

Umoran dečak

Kaput pohaban, cipele veće nosi

Umoran dečak jedan što gradom

prosi.

 

Ko nemi poštar pali zaiđe redom;

Neko ga odbije petkom, udeli

sredom...

 

Prolazi sunce, juli, vetar i ciča...

Kuca. Očima moli. Ćutanjem priča.

 

Samo pesmom ponekad taknu ga laste,

Dok skita i stari tiho, ali ne raste...

Tako

Tako ako si rešila:

Ostani noćas.

Ljubi me jače...

 

Sutra već

Počinje jesen:

Odlazi lišće...

Silaze ptice...

Obala plače...

 

Obala plače.

Mornar

Budi mornar – visok i rumen.

Kose modre i lica stroga.

Ruku grubih ko zemlјe grumen.

Poštuj lјude, galebe, Boga.

 

Jutrom slušaj šta kuva more;

Zeleno, pusto i slane pene...

Prstom, nežno, pročešlјaj bore...

Podlo i često varaj žene?

Ne.

 

Ježeve, pijan, pecaj noću.

Spavaj lako ko crv u voću...

Ljubavi pune beleži pesme...

 

A kada život iz svoje česme

Otekne jasan, lagano, čisto...

Na nebu bude potpuno isto:

 

Mornar...

Na drugom kraju

Tri kapi leta

Odroni Sijena

(Toskanu uze cveće...).

 

Na drugom kraju

U more

Upala stena:

 

Probudi jato

Da pesmu spusti

U krilo žene,

Koju san neće.

 

Koju san neće.