Nemanja! Nele! Nemanja!
Uzalud doziva mama.
Ne znam gde je – kaže Tanja,
Ja se ovde igram sama.
Na ručak mi kasni dete,
Žali se mama Marina.
Onamo kad već idete,
Potražite i mog sina!
Iza zgrade buka, vika.
Tu je, znači, a šta radi?
Neumorno loptu pika,
Na stolu se ručak hladi.