A da mogu da vratim reči...
Koje sam davno drugima dao:
Kao kazalјke sata
Što je tad stao...
U osmeh proleća – kako ih volim...
Kad ptice juga dođu u goste...
Pošao bih svaku da molim...
Kad trešnje tamne ponude boje...
Tražeći to da mi oproste:
Jer nisu njihove – nego su tvoje...
Jer nisu njihove – nego su tvoje...
