I

Sunce se tek pomaljalo iza kuća na periferiji i stvaralo duge senke po peronu željezničke stanice. Tri starije seljanke, držale su robu, koju nose na pijac u obližnji grad i dok su čekale voz, nešto su u glas govorile. Para, koja im je pri govoru, izlazila iz usta, stvarala je oreol oko njihovih glava. Delovale su nestvarno. Poredane u krug, u čijem središtu su stajale korpe i kofe, sa glavama koje su s vremena na vreme nestajale u oblacima pare.

Dva mladića i dve devojke stajali su po strani. Tiho su razgovarali, i svaku rečenicu završavali kikotanjem. Po punim putnim torbama kraj njih, moglo je da se zaključi da se vraćaju sa vikenda, u grad, na fakultet.

Grupa ljudi, obučenih u radnička odela i jakne, sašivene od grubog platna i postavljene krznom, stajali su na početku perona.

II

Bilo je kasno predvečerje kada se auto zaustavio ispred kuće u centru varoši. Vozač je pomogao Marku da pokupi sve svoje stvari iz prtljažnika automobila. Tašna za akta, torba za odela i obavezni pokloni upakovani, u šarene vreće, za Dimitrija, Milicu i Svetlanu. Iza ulaznih vrata dva para radoznalih očiju, nestrpljivo očekuju očev povratak sa službenog puta. Nadaju se da će im i ovog puta tata doneti nekakav poklončić. Vrata se otvaraju. Malene ručice stežu se Marku oko vrata. Poljupci i uzvici "tata, tata...”

III

Mali mešanac veselo je lajao. Repić mu je titrao u taktu učestalih laveža a on se neprestano vrteo u krug, sretan što je ugledao svog gazdu Marka.

Majka je bila u sobi. Čitala je knjigu udobno zavaljena u fotelju. Podigla se, i pošla ka ulazu, kada je čula Markov glas i korake.

Obradovala se što ga vidi. U poslednje vreme, prezauzet poslovima i čestim putovanjima, sve ređe je dolazio kod nje. Dok su se pozdravljali hitro je stavljala posudu za kuvanje kafe na ploču štednjaka. Marko je voleo da popije kafu kod nje.

IV

U prostrani hol hotela Dimitrije i Milica ulaze pomalo bojažljivo. Marko ih podstiče da slobodno uđu, idući ispred njih. Prilazi im jedan mlađi, lepo obučen mladić. Pruža ruku Marku.

"Vi ste sigumo gospodin Marko sa porodicom, ja sam Goran iz YU-estrade. Juše sam razgovarao sa Vama", predstavio se mladić.

Marko je uzvratio potvrdno.

V

Najveća sala u gradu ispunjena je do poslednjeg mesta. Čovek u bordo sakou, vodi počasne goste do njihovog mesta. Dimitrij ide napred, za njim Dimitrije i Milica. Svetlana žuri da ih stigne a Marko pomalo zaostaje želeći da što bolje oseti atmosferu u sali. Svetla u sali se gase, na pozomici Marija. U pozadini članovi orkestra. Smenjuju se numere. Većina od njih Marku je poznata, ali do danas nije znao da ih izvodi Marija.

Pre trećeg bis-a Marija staje pred mikrofon. Sama je na pozomici, jedan reflektor je obasjava.