Dvanaesti je decembar. Dan u godini koji u meni izaziva posebne emocije. To je ono što ću, kada godine učine svoje i počnu da se brišu slike iz moga sećanja, poslednje da zaboravim.
Boško, golgeter lokalnog tima, i ja, držeći se za ruke, ulazimo u prepunu salu hotela u obližnjem gradu. Slavi se pobeda u prvenstvu Boškovog tima. Po žagoru prisutnih, u trenutku kada smo se pojavili na ulaznim vratima sale, zaklјučujem da smo izazvali posebnu pažnju zvanica.
Stariji igrači sa devojkama i suprugama, predsednik kluba sa ženom, treneri, lekar, maser, svi sa suprugama.