Svetli grobovi - na novobečejskom i vranjevačkom groblju

Ti grobovi,

Stari, novi,

Oni sjaju Svakom naraštaju,

- J. Jovanović-Zmaj

Nije moja ideja da zabeležim uspomene sa našeg, novobečejskog i vranjevačkog groblja. U Novom Bečeju je, početkom 1996. godine, usvojena ideja i pokrenuta akcija da se sačini popis grobova zaslužnih pokojnika na našim grobljima. Obratio mi se Branislav - Bata Kiselički, pitanjem koje grobove smatram da bi trebalo obuhvatiti tim popisom. Izdiktirao sam mu, preko telefona, imena onih koji su mi u tom momentu bili u mislima, s tim da ću mu poslati potpuniji spisak, što sam učinio. Realizacija te zamisli je međutim, prekinuta. Obratio sam se, posle nekoliko meseci, Bati u vezi sa popisom grobova, njegov odgovor je bio: -Izgleda da se odustalo od toga, jer niko ništa ne pokreće. Sličan odgovor sam čuo i od Pište Sekereša, početkom juna 1997.godine.

Vranjevo i razvojačenje Potisko-pomoriške granice

Posle Karlovačkog, a zatim Požarevačkog mira i proterivanja Turaka iz Banata i severnog dela Srbije prestala je potreba za Potisko-pomoriškom granicom. Nastali period zatišja odgovarao je Dvoru da sprovede kolonizaciju Nemaca, a Srbima da se odloži razvojačenje granice i njihovo pretvaranje u kmetove ugarskim spahijama.

Marija Terezija, navodno, nije želela da teritorije Potisko-pomoriške granice pripoji županijama, ali je na navaljivanje mađarskog plemstva to ipak učinila 1741. godine.

Stvarno razvojačenje granice nastalo je tek 1750. godine, a Srbima je ponuđeno da pređu u Banat, ili da ostanu u svojim dotadašnjim mestima, ali pod županijskom upravom. Nekako se u to vreme povela akcija, od strane katoličke crkve, za prelazak u katoličku veru (unijaćenje), što je još više uznemirilo Srbe, pa se uveliko počelo govoriti o odlasku u Rusiju.

Oni, koji nisu želeli da idu u Banat, niti da se u svojim mestima priključe županijama, odluče se na seobu u Rusiju, posebno što ih je i Rusija raznim obećanjima vrbovala.

42. Sastanak Upravnog odbora

11.10.2011. godine

Sastanku su prisustni: Borivoj Ćurčić, Karolj Andre, Branislav Vojnov, Milorad Azucki, Nataša Josimović, Milorad Josimović, Mirko Saravolac, i Janoš Koso

DNEVNI RED

  1. Opis i obeleženje eksponata
  2. Izrada pecata za obeležavanje
  3. Priprema za Noć muzeja 2012
  4. Restauriranje troseda i ormana
  5. Pokloni
  6. Sećanje na Josifa Marinkovića
  7. Razno

Ad.1

Karolj Andre je podsetio prisutne da je došlo vreme da se konačno izvrši obeležavanje eksponata. Ispisaće sa naziv eksponata, čemu je služio i ime darodavca. Posle toga će se papir plastificirati i okačiti na odgovarajući eksponat.

Ad.2

Dogovoreno je da se izradi pečat radi obeležavanja svih dokumenata, fotografija i knjiga koji čine svojinu Zavičajnog kluba. Nacrt će dati Milorad Josimović a izraditi će ga Maletin.

Ad.3

Po predhodnom dogovoru Noć muzeja 2012. će proteći u znaku 130 godišnjice od osnivanja Dobrovoljnog Vatrogasnog Društva u Novom Bečeju. Povodom toga treba intenzivirati prikupljane eksponata za tu priliku.

Isto tako treba raditi i na prikupljanje eksponata za podrum Glavaševe kuće kako bi do početka leta 2012. godine podrum bio spreman za posetioce.

Ad.4

Dogovoreno je sa predstavnicima opštine da se izvrši restauracija bidermajer ormana i troseda koji su autentični primerci nameštaja iz vremena gradnje Glavaševe kuće.

Ad.5

Od prethodnog sastanka fundus naše zbirke su uvećali svojim poklonima: Mičik Bela /drugi deo dokumentacije o Novobečejskoj vodnoj zajednici od 1889 – 1918 /, Kiš Robert /stolarska tezga i alat svog dede/, Karolj Andre /finansijski izveštaji, statut, sastanci Novobečejske vodne zajednice 1891 – 1928 /

Ad.6

Na današnji dan pre 160 godina /11.11.1851. godine/ rodio se naš poznati kompozitor Josif Marinković. Ovom prilikom članovi Upravnog odbora su se podsetili na svog slavnog sugrađana.

Razno

Predsednik kluba Borivoj Ćurčić referisao je o pozitivnom rešenju statusu kluba i o promeni mesta prebivališta.

Preporuka za članove Upravnog odbora da razmisle o temi za avgustovski godišnji skup 2012. godine kako bi imali dovoljno vremena za pripremu.

Stari predlog Ćurčić Borivoja se ponovo aktuilizira u vezi izdavanja brošure ili knjige o poznatim Novobečejcima. Dogovoreno je da svaki član donese spisak svojih predloga za sledeći sastanak.

Privredne delatnosti

Razvoj privrede na razmatranom  području

Prvobitno naseljeno stanovništvo na ovom delu Banata živelo je veoma skromno, u trščarama i zemunicama, baveći se pretežno stočarstvom, lovom i ribolovom, a zemljoradnja je bila zastupljena samo koliko je bilo neophodno za prehranjivanje (Cerović, 1984). Slična situacija trajala je i tokom prvobitnog perioda sistematske kolonizacije Banata. Zbog velikih močvarnih površina i čestih ratova na ovoj teritoriji, Banat je do 18. veka važio za agrarno zapušten i slabo naseljen prostor (Grošin, 2009). Nakon 1718. godine, po nalogu iz Beča, grof Mersi je naložio kopanje kanala, regulisanje reka, izgradnju puteva i dr. Sve do kraja 19. veka zemlja je obrađivana primitivnim oruđem, a najčešće su bili uzgajani pšenica i kukuruz (Cerović, 1984). Naseljavanjem Nemaca, razvija se zemljoradnja i uvodi obaveza plodoreda. U naseljima su gajeni dudovi i svilene bube (Brusin, 1995). Krajem 19. veka, kada su veleposednici i otkupljivači proizvoda postali zainteresovaniji za intenzivniju poljoprivredu, više se ulaže u proizvodnju i razvoj poljoprivredne mehanizacije. Povećanje prinosa uslovilo je potrebu za podizanjem suvača (mlin na konjski pogon) i vetrenjača (Grošin, 2009) što je imalo značajnu ulogu u privrednom razvoju. Međutim, ovakva situacija, kao i zakon (iz 1882.) kojim je omogućen otkup ranije dobijene zemlje u distriktu, dovodi do naglog ekonomskog i socijalnog raslojavanja stanovništva. Navedene okolnosti uticale su i na sektor stočarstva, zahvaljujući postojanju prostranih pašnjaka u okruženju oba naselja. Moćni pojedinci otkupili su velike površine koje su ranije uzimala u zakup udruženja stočara (Cerović, 1984).

Obnova kuće Vladimira Glavaša

Stanje pre početka radova

Stanje Glavaševe kuće bilo je do kraja 2006. godine veoma loše. Oštećenja su nastala zbog neodržavanja i izloženosti atmosferskim uticajima. Kuća duži vremenski period nije korišćena, a posle provale bila je zatvorena i nedostupna posetiocima.

Geološki sastav

U geološkom i petrografskom pogledu novobečejska subregija je veoma interesantna. Već smo istakli da je lesna terasa u osnovi sastavljena od suvozemnog — tipskog, pretaloženog i barskog lesa. Upoznavajući detaljnije ovu geomorfološku celinu, naglasili smo da je materijal lesne terase nagomilavan i na suvom i na vlažnom močvarnom zemljištu, pa je stoga suvozemna i močvarna fauna pomešana u subaerskom, fluvijalnom i barskom materijalu.

Geološku podlogu ovog terena, osim lesa, čine sitnozrni prskovi i gline. Prema tome, u geološkom pogledu ovo područje se sastoji od raznovrsnih glina, peskova i lesnih peskovitih naslaga, pretežno kvartarne starosti.

Saobraćaj

Posle oslobođenja od Turaka, još dugo su u Banatu postojali is­ključivo letnji putevi, bez kamene podloge. Prohodnost tih puteva bila je od proleća do jeseni. Već s prvim jesenjim kišama oni opuste i pos­taju prohodni samo za zaprege dobrih konja, ili četiri vola upregnuta u kola.

U takvim uslovima dominantnu ulogu imao je rečni saobraćaj. Brodski promet na Tisi, Morišu i Begeju bio je vrlo živ.

Zahvaljujući svom položaju, u centralnom delu Torontalske župa­nije — na obali Tise, Novi Bečej je bio najprometnije rečno pristanište u Banatu.

Brodovi su nizvodno plovili snagom vodenog toka i pomoću vesala i jedara. Ali uzvodno i pri većem teretu malo su pomagala jedra te su za tu svrhu korišćeni najamnici — vučom ljudskom snagom — »hajoš« (lađari), ili pomoću lađara-vozara, konjskom zapregom. Najve­ći broj ljudi za vuču lađe regrutovao se iz redova kažnjenika. Vuča la­đa bio je tako težak i iscrpljujući posao, da je malo njih koji su uspe­li da takvu kaznu prežive.

Mirovno veće – velika pomoć sudu

Mirovno veće je samoupravni organ koji stoji izvan sudskog sistema i koji usklađuje odnose među građanima i otklanja uzroke koji izazivaju parničenje. To je organ koji omogućava da sami građani rešavaju probleme mirovnim putem i tako donoseći konkretna rešenja – sporazume stvaraju nove društvene norme koje ustvari nisu pravo, jer imaju snagu u pristanku a ne u obavezi – prinudi.

Koristeći ovu mogućnost Kumančani jednom mesečno izlaze pred Mirovnim većem rešavajući međusobne sporove. Samo u prvih sedam meseci ove godine bilo je 77 primljenih zahteva za rešavanje, od toga je 57 izvršeno pomirenje, 1 nije izmireno a 4 zahteva ostala su nerešena.

Intenzivne pripreme

Mesec maj kao mesec mladosti biće obležen raznovrsnim manifestacijama u svim mestima naše opštine. U okviru niza manifestacija značajno učešće zauzima i aktiv saveza omladine Osn.šk. „Dr. Đorđe Joanović“ iz Novog Miloševa. Jedna od aktivnosti koja se već priprema je i zabavni program za takmičenje „Tražimo najveseliji aktiv“ koje organizuje Opštinski komitet Saveza omladine. Ovaj program biće izveden 20. maja kada je inače i dan škole, a u njemu će naći mesta veći broj aktivnosti koje su zastupljene u vannastavnim delatnostima učenika.

Mesna zajednica

Rad mesne zajednice Novi Bečej u 1996. godini bazirao se na realizaciji samodoprinosa i objedinjavanju svih aktivnosti građana Novog Bečeja u okviru mesne zajednice.

Realizacija mesnog samodoprinosa

Mesni samodoprinos u mesnoj zajednici Novi Bečej uveden je za period 01.01.1995. godine do 31.12.1999. godine. U drugoj godini realizacije samodoprinosa planom utroška je bilo predviđeno da se sredstva izdvajaju za sledeće namene:

Građevinska industrija

U okviru industrijskog razvoja u novobečejskoj subregiji, najveći uspon ostvarila je Industrija građevinske keramike »Polet« u Novom Bečeju.

U kratkom istorijatu nastanka i razvoja ove industrije značajno je istaći da se njeni prvi začeci javljaju početkom XX veka. Na bazi veoma kvalitetne gline i jeftine radne snage, meštanin Vagner Ištvan je 1907. godine na ovom mestu izgradio fabriku cigle i crepa. Sa svega 30 sezonskih radnika, uglavnom bez kvalifikacija, i primitivnim načinom rada, u početku je ostvarivana veoma skromna proizvodnja cigle i crepa. Petnaest godina kasnije, braća Bon otkupljuju ovu fabriku od prvobitnog vlasnika i tada počinje njen intenzivniji razvoj. Pošto su već posedovali nekoliko sličnih fabrika u Kikindi, Vinkovcima, Mađarskoj i Rumuniji, novi vlasnici, sa bogatijim iskustvom, delimično modernizuju i proširuju proizvodnju. Ubrzo, ova fabrika cigle i crepa postala je nadaleko čuvena po izuzetnom kvalitetu svojih proizvoda.

Građanska škola u Novom Bečeju

Građanska škola je u Austro-Ugarskoj imala za cilj da sprema mla­de ljude za rad u privredi. Za razliku od niže gimnazije koja je dava­la znanje koje se moralo nadopunjavati daljim školovanjem, u građan­skoj školi nastavni programi bili su tako podešeni da daju zaokruženu obuku. Mladi ljudi sa završenom građanskom školom sticali su znanje koje im je omogućavalo da se, pri uključivanju u zanat i trgovinu lak­še snalaze.

Prema tome, građanske škole su pripremale kadar za uključiva­nje u privredni život, a tek je u drugom planu bila mogućnost da svršeni učenici građanske škole mogu nastaviti dalje školovanje u sred­njim stručnim školama. Nastavni program građanskih škola obezbeđivao je solidnu osnovu, pa su svršeni učenici građanske u srednjim stručnim školama mogli da postižu uspehe kao i oni sa svršenom nižnom gimnazijom.