Anegdote lovaca i ljubitelja lovnog turizma iz Novog Bečeja

U lovu su moguće svakakve nezgode, gde lovci prave jedni drugima razne šale i smicalice, pa nakon lova uz dobru kapljicu i kvalitetne lovačke specijalitete nastavljaju druženje u istom ritmu.

Čovek koji se seća mnogih zgoda i nezgoda je Ilija Nešić, rođen 25.02.1926. godine. U lovu je bio samo jednom i tada je odstrelio jednog fazana i više nikada, ali je bio nezamenljiva karika šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka, kada je bio u pitanju lovni turizam, tačnije naplata, jer je radio u računovodstvu lovačkog društva. Evo nekoliko njegovih anegdota i smicalica kojih se seća:

Prisustvo i razvoj kinologije u Lovačkom društvu Novi Bečej

Kao što je svugde u svetu, pa tako i kod nas, nerazdeljivi deo u lovu je pomagač lovca, a to je njegov lovački pas. Lovački pas može biti ocenjen kao čistokrvan pa i mešanac. Sve zavisi kako je pravilnikom regulisano, ali sigurno je da je neprocenjivi pomoćnik lovcu, pre i posle odstrela divljači.

O predratnoj kinologiji (tu se misli na period između dva svetska rata) sa ovog regiona ostali su prilično oskudni podaci. Tu se mogu pomenuti samo opšti podaci i stanja koji su tada bili prisutni u vojvođanskoj kinologiji, koristeći literaturu (Monografija kinologije Vojvodine, Novi Sad, 2000) koju je štampao Kinološki Savez Vojvodine, zatim podaci korišćeni sa ovih područja iz Mađarske međuratne literature, gde se u raznim lovačko-kinološkim časopisima i knjigama opisuje na čin uzgoja i korišćenja lovačkih pasa na ovom području.

Streljaštvo u Novom Bečeju

Aktivnost lovaca u lovačkom društvu Novi Bečej je bila na svim poljima razvoja lovstva, ali se nije tu i završavala, jer su lovci ovog društva veliku pažnju poklanjali i održavanju pucačkih veština kroz gađanje glinenih golubova u toku cele godine. Pojedinci, koji su se isticali u ovoj veštini išli su na takmičenja, van Novog Bečeja, (regionalno, gradska, pokrajinska republička, savezna i dr.), i postizali zapažene rezultate, pre Drugog svetskog rata, a posebno krajem četrdesetih i početkom pedesetih godina prošloga veka.

Predsednici, sekretari i drugi organi i tela lovačkog društva Novi Bečej kroz istoriju

Lovačko društvo u Vološinovu je 1950. godine brojalo 50 lovaca - članova društva, u 1951. godini je imalo 76 članova, a u 1952. godini 92 člana.

Iz zapisnika koji je vođen na redovnoj godišnjoj Skupštini lovačkog društva u Vološinovu od 17. februara 1952. godine (Skupštinom predsedavao sekretar lovačkog društva u Volašinovu, Felbab Branko), izabran je novi:

Stručna služba Lovačkog društva - udruženja Novi Bečej

Da bi se sproveli planovi i programi lovišta od osnivanja do današnjih dana, rukovodstva ovog društva su znali da bez stručnih ljudi, a posebno kvalitetne lovočuvarske službe neće moći da sačuvaju divljač. Zbog ove činjenice, evidentno je opredeljenje da su imali možda i najjaču službu u Vojvodini, ali i šire, za gazdovanje sa divljači, što je sve rezultiralo da su sačuvani, ali i povećani fondovi gajene divljači. To se pre svega odnosi na stabilizaciju fonda zeca u lovištu, na enormnom povećanju broja smeće divljači u lovištu (više od 10 puta), na prvim počecima veštačkog uzgoja fazana još dalekih šezdesetih godina prošloga veka, ali i jarebica, i zečeva, i divljih pataka.