Јеdinе pоznаtе trаgоvе о Pаulininоm škоlоvаnju prе Аkаdеmiје nаlаzimо u iscrpnоm tеkstu Мilivоја Nikоlајеvićа, u kојеm оn dеtаlјnо оpisuје vеćinu učеnikа kојi su u istо vrеmе kаd i оn (1932-1939) pоhаđаli čuvеnu Umеtničku škоlu (11). U prеdrаtnој Јugоslаviјi, gеnеrаciје mlаdih slikаrа i vајаrа svоје prvе pоukе su mоgli dоbiti u trimа likоvnim škоlаmа. U Bеоgrаdu su tо bilе Krаlјеvskа umеtničkа škоlа i Аkаdеmiја likоvnih umеtnоsti, а u Zаgrеbu Škоlа zа umјеtnоst i оbrt. U Krаlјеvskој umеtničkој škоli su pоstојаlа tri оdsеkа: nаstаvnički - zа оbrаzоvаnjе budućih nаstаvnikа crtаnjа i lеpоg pisаnjа, аkаdеmski - u kојеm sе pоslе trоgоdišnjih zајеdničkih studiја učilо ulјаnо slikаrstvо, i vајаrski оdsеk. (12) Nikоlајеvić u pоmеnutоm tеkstu ističе dа sе u škоli rаdilо sličnо kао u svim еvrоpskim škоlаmа tе vrstе, sаmо štо је оnа bilа mаtеriјаlnо dоstа sirоmаšnа, štо sе nаstаvа оdviјаlа u dоstа skučеnim prоstоriјаmа i štо niје imаlа svе оdsеkе, kао nа primеr, zа grаfiku ili prеdmеtе kао štо su kоmpоziciја i tеhnоlоgiја. (13)
Novi Bečej je bio sresko mesto. Ovom srezu pripadala su još i sela: Vranjevo, Beodra, Dragutinovo (Beodra i Dragutinovo danas čine Novo Miloševo), Kumane, Melenci, Torda i Taraš. Po veličini od 812 km2 i 48.449 stanovnika srez je spadao medu desetak većih, od ukupno 38 srezova Dunavske banovine, koja je u prvo vreme u svom sastavu imala pored današnje Vojvodine i hrvatski deo Srema i Baranju.
Sela koja su pripadala novobečejskom srezu nisu samo u administrativnom pogledu bila vezana, već su prvenstveno privredno bila upućena na Novi Bečej. Bez takve ekonomske zaleđine tadašnja živost Novog Bečeja ne bi mogla da se zamisli.
Ne zna se gde je bila prva crkva u Vranjevu, ali se pretpostavlja da je takva crkva ili bogomolja postojala još od 1743. godine. Te godine osvećeno je platno — antimins od strane mitropolita tamiško-lipovskog-Georgija Popovića, za službu u hramu Sv. Jovana Preteče u šancu Bečej. Pogrešno je da je antimins za crkvu u Bečeju, jer u Novom Bečeju već je do tada postojala mala crkva (manastir), koja je imala svoj atimins i koja je bila posvećena sv. Nikolaju, a uz to Bečej i nije bio šanac. Taj antimins mogao se odnositi samo na šanac Vranjevo i čuva se u riznici temišvarske eparhije.
Sela i gradovi u vojvođanskoj ravnici deluju kao zelena ostrva u moru obradivih njiva. Težnja da se svaka stopa plodne banatske zemlje iskoristi za proizvodnju ratarskih kultura, lišila je polja možda čak i najnužnijeg drveća. Velika su prostranstva, naročito u srednjem i severnom Banatu, gde ne postoji tako reći ni drvceta. Samo su salaši bili opkoljeni zelenilom bagrema ili duda. Po neko drvo je raslo uz drum koji povezuje sela i gradove. Sve ostalo je ili obradivo zemljište ili ledina koja služi za pašu seoskih krava i druge stoke. Drveće je do te mere bilo retkost da zemljoradnik u uslovima najveće letnje žege i najtežih radova, kosidbe, nema mogućnosti da se odmori u hladu drveta. Kilometrima se može ići na sve četiri strane, a da se ne prođe pored nekog drveta.
Neposredno posle nove 2006. godine, januara meseca, opština Novi Bečej je ostala bez svog, u novije vreme najboljeg lekara. Napunivši svoj 79. rođendan, preminuo je primarius Dr Laslo Pataki dečji lekar, čovek koji je u svojoj opštini uživao duboko poštovanje i poštenje. Doktora Patakia su svi voleli, bez obzira na nacionalnu, versku, partijsku i društvenu pripadnost. On je pripadao pravim, ali nažalost takvih je sve manje, narodnim lekarima, koji nije gledao na svoju profesiju kao zvanje, nego je svoj lekarski poziv smatrao misionarskim. On nije samo u užem profesionalnom smislu kao dečji lekar pomagao ljudima, nego bukvalno svugde u svako doba i svakom.
Kako su službenici poštanskog ureda odlazili u penziju, tako su na njihova mesta primani novi, mladi kadrovi. Tako je 1974. godine, posle primanja Dušana Josimovića i Dežea Barne (Barna Dezső) formirana nova garnitura poštanskih službenika. Josimović je počeo kao dostavlјač, da bi posle 3 godine i 6 meseci prešao na R šalter. U kasnijem periodu radio je na platnom prometu, bio je i glavni blagajnik, a pri kraju svog radnog veka vršio je poslove upravnika pošte. Dugi niz godina, kao glavni blagajnik, Dušan Josimović je vršio distribuciju poštanskih maraka za Udruženje filatelista Novi Bečej.
Jovan Knežević-Caca, osnivač prvog srpskog pozorišta, rođen je u Vranjevu 26. septembra 1818. godine. Otac mu je bio Mojsije, trgovac i majka Sofija, domaćica.
Posle završene osnovne škole u Vranjevu, odlazi u Kečkemet na dalje školovanje. Tamo je završio šest razreda latinske škole što je, za tadašnje prilike, bilo solidno školsko obrazovanje.
U vreme osnivanja diletantske družine u Novom Bečeju (1830), što je bio izuzetan događaj, Knežević je imao dvanaest godina i baš tada se pripremao za odlazak na školovanje u Kečkemet.
Jevrejska crkva (sinagoga) izgrađena je 1865. godine, a nalazila se u Ulici Žarka Zrenjanina br. 16. Do nje je bila i zgrada gde je stanovao kantor (pomoćnik rabina). Sinagoga je bila skromnijih dimenzija i odgovarala je broju vernika iz Novog Bečeja i okolnih sela, koja su pripadala novobečejskom srezu. Izgled joj je bio jednostavan i skroman, a i unutarnji izgled je bio jednostavno opremljen.
Iz ovog posleratnog perioda, prvi koga treba spomenuti je dugogodišnji upravnik novobečejske pošte Živa Tapavički, rođen 1923 u Elemiru. Po završetku školovanja zapošlјava se u kikindskoj pošti. Kasnije, 1949. godine, prelazi u Mokrin i stupa na mesto upravnika tamošnje pošte. Sledeće radno mesto mu je pri kikindskoj pošti, gde radi kao upravnik saobraćajne pošte pri železnici. Sa tog položaja, kao iskusni poštanski službenik, dolazi u Novi Bečej 1955. godine i preuzima radno mesto upravnika pošte od Olgice Sudarski, rođene Milankov.
…udata Arsenović, rođena je u Novom Bečeju (Vranjevu) 1886. godine. Smatra se jednom od najuspešnijih glumica Narodnog pozorišta u Beogradu, u periodu svoje karijere od 1906-1956. godine. Nјen značaj za istoriju srpskog pozorišta je višestruk. Pored velikih uspeha u dramskom repertoaru, Teodora se ostvarila i kao interpretator nosećih uloga u popularnim komadima sa pevanjem (Koštana, Tašana, Čučuk Stana), ali i kao pionir srpske opere, gde je tumačila važne uloge kao što su Acučena u Trubaduru i Karmen u istoimenom delu.
Na crkvi stoji godina izgradnje — 1774, što ne odgovara stvarnosti. Taj datum potiče iz 1871. kada je crkva popravljana, a nađen je 12. septembra 1931. Tada je Novi Bečej i okolinu zahvatio orkan, koji je naneo velike štete i odneo dvadesetak ljudskih života. Potopljena je lađica koja je saobraćala između Starog i Novog Bečeja i tom prilikom se utopilo u Tisi više od dvadeset lica. Tada je srušen i vrh pravoslavne crkve u Novom Bečeju.
U jabuci srušenog dela tornja nađena je limena kutija puna ulja u kome je bio list hartije na kome je pisalo:
Na severoistočnom delu sadašnjeg hatara sela Vrenjeva, iznad Kerekto-a, izdvajao se jedan ogranak Tise, koji je krivudao prema jugu, da bi se ispred velikog magazina, verovatno gde su današnji ostaci bare "Venecije" ulio u matični tok Tise. Nekada je taj rukavac bio plovan. Ostaci tog rukavca se nazivaju Mali Begej. Na levoj strani Malog Begeja prostirala se pustara Vran, taj se deo danas naziva Vranjak. Tu je postojalo naselje još iz bronzanog doba, a za vreme Turaka tu su živeli Srbi pastiri. Vranova je 1771. godine u periodu požarevačkog mira imala trinaest domova.
U okviru industrijskog razvoja u novobečejskoj subregiji, najveći uspon ostvarila je Industrija građevinske keramike »Polet« u Novom Bečeju.
U kratkom istorijatu nastanka i razvoja ove industrije značajno je istaći da se njeni prvi začeci javljaju početkom XX veka. Na bazi veoma kvalitetne gline i jeftine radne snage, meštanin Vagner Ištvan je 1907. godine na ovom mestu izgradio fabriku cigle i crepa. Sa svega 30 sezonskih radnika, uglavnom bez kvalifikacija, i primitivnim načinom rada, u početku je ostvarivana veoma skromna proizvodnja cigle i crepa.
Novobečejska poštanska administracija za vreme okupacije (1941–1944) bila je smeštena u kuću porodice Lukseder, koja se nalazila na uglu ulica Narodnog fronta i Maršala Tita. Pošto je vranjevačka pošta ukinuta ova je zadovolјavala potrebe stanovništva Novog Bečeja i Vranjeva. Potvrdu o toj novoj, zajedničkoj pošti vidimo na pismima iz tog perioda, gde na mestu prijemne pošte stoji samo žig NOVI BEČEJ. Isto to se potvrđuje na jednoj vojnoj topografskoj karti (izdatoj od strane nemačke vojne okupacione vlasti) iz 1943. godine, gde je na teritoriji Novog Bečeja i Vranjeva samo jedna zgrada obeležena kao Pošta, a to je upravo Luksederova kuća.
U novobečejskoj privredi, šumarstvo kao privredna grana nema poseban značaj. Površine pod šumom kreću se oko 1.100 ha, što čini svega oko 1,7% ukupne teritorije opštine. Šumske površine nalaze se sa obe strane Tise, u uskim pojasevima pored reke, i mestimično, na vodoplavnim terenima u unutrašnjosti hatara novobečejske opštine. Površine pod brzorastućom topolom svake godine se povećavaju, što će bitno uticati na intenziviranje šumarstva i njegovu veću zastupljenost među ostalim granama privrede.