Novobečejska subregija ima slične hidrografske osobine kao i ostale opštine u dolini Tise. Hidrografiju ovog kraja čine površinske i podzemne vode. Površinsku hidrografiju čine: Tisa, deo Kanala Dunav—Tisa—Dunav i nekoliko većih bara i jezera. S obzirom na relativno visok nivo podzemnih voda u većem delu hatara novobečejske opštine, u ovom radu one će biti posebno obrađene.
Biljni svet novobečejske subregije ima osnovne karakteristike stepske panonske vegetacije, sa posebnim obeležjima vegetacije banatskog Potisja. Prirodna vegetacija u najvećem delu ovog kraja zamenjena je kulturnim biljem. Preko 90% površina stare prirodne stepske vegetacije preorano je i pretvoreno u obradivo zemljište. Tipična prirodna vegetacija sa samoniklim biljkama zadržala se pored puteva, u različitim depresijama, na slatinastim površinama, u barama i močvarama, u pojedinim delovima aluvijalne ravni i lesne terase.
Na teritoriji novobečejske subregije zastupljeni su svi tipovi i podtipovi zemljišta karakteristični za banatski deo Potisja. Stoga se na terenu zapaža velika šarolikost tla, raznovrsnost i neujednačenost, kao i izrazito međusobno mešanje pojedinih tipova zemljišta. Sve to upućuje na zaključak da su na formiranje površinskog tla ove subregije, pored opštih i spoljnih, bitan uticaj imali i lokalni faktori.
Opšte je poznata činjenica da osnovne činioce stvaranja zemljišta čine: geološki sastav, vegetacija, klimatske i hidrološke prilike. Prema tome, matični supstrat, odnosno geološka podloga, jedan je od osnovnih činilaca stvaranja zemljišta u Vojvodini, pa i na području opštine Novi Bečej. Ovu podlogu čine sedimentne stene, les i aluvijalni nanosi. To su rastresite stene koje se odlikuju vodopropustljivošću. Ovo njihovo svojstvo, u periodu stvaranja površinskog tla, bilo je odlučujući činilac naseljavanja biljaka i stvaranja humusnog sloja, koji je pak bitno uticao na plodnost i osnovni kvalitet zemljišta.
Na osnovu detaljnih i višegodišnjih arheoloških istraživanja, utvrđeno je da je Banat, kao i cela Panonska nizija, bio naseljen još u preistorijskom dobu. Na teritoriju Banata tokom istorijskih razdoblja naseljavali su se mnogi narodi. Pomenimo samo neke: Rimljani, Goti, Gepidi, Huni, Avari, Bugari, Mađari, Tatari, Turci i mnogi drugi, a od slovenskih naroda Srbi i Hrvati, a zatim i ostali slovenski narodi Balkanskog poluostrva. Neki od navedenih naroda ostali su duže, a neki kraće vreme. Mnogi su se već odavno iselili, a neki su opet nestali, jer su ih asimilovali drugi narodi. Od svih pomenutih naroda čiji pripadnici sada žive na teritoriji novobečejske sub- regije, starosedelačkim etničkim grupama mogu se smatrati Srbi i Mađari, dok svi ostali koji nastanjuju sadašnju teritoriju opštine predstavljaju doseljenike, nastanjene ovde posle proterivanja Turaka iz ovih krajeva.
Posle kraćeg istorijskog pregleda prvih naseljavanja i porekla stanovništva, upoznaćemo kretanje stanovnika od druge polovine XIX veka do 1981. godine. S obzirom da kretanje stanovništva novobečejske subregije karakterišu specifična obeležja, uporedo ćemo izložiti i analizirati podatke o kvantitativnom kretanju stanovništva dveju susednih opština, uže i šire teritorije.
Na prirodni priraštaj stanovništva, pored ostalih faktora, utiču dve osnovne komponente: natalitet (ili rađanje) i mortalitet (ili umiranje). Razlika ovih dveju komponenata čini prirodni priraštaj stanovništva na određenom prostoru.
Prirodni razvoj stanovništva novobečejske subregije, posmatran i analiziran u dužem vremenskom razdoblju, ispoljava razlioite promene. Pre drugog svetskog rata, sva naselja sadašnje opštine karakterisao je pozitivni prirodni priraštaj. U svakoj godini bilo je više rođenih nego umrlih lica. Prirodna reprodukcija stanovništva ostvarivana je na celoj teritoriji sadašnje subregije.
Zbog nedovršene obrade podataka popisa stanovništva iz 1981. godine, detaljnija analiza polne i starosne strukture stanovništva opštine Novi Bečej može se vršiti samo na osnovu rezultata ranijih popisnih godina.
Prema popisu stanovništva iz 1961. godine, od ukupno 33.507 stanovnika, na teritoriji opštine bilo je 16.965 ili 50,60% ženskog stanovništva. Proporcionalni odnos između muškog i žcnskog stanovništva u ovoj popisnoj godini sasvim je dobar. Ako se analizira stanovništvo, prema godini rođenja i polu, od 1951. do 1961. godine zapaža se da je više ženske nego muške dece rođeno samo 1958. i 1961. godine, dok je u svim ostalim popisnim godinama u posmatranom periodu maskulinitet bio veći.
Etnička struktura stanovništva na teritoriji opštine veoma je šarolika. U ovoj subregiji već odavno živi više od 12 naroda i narodnosti. U kratkom istorijskom osvrtu na period naseljavanja ove teritorije, već smo naglasili da su Srbi činili prve doseljenike, koji su na ovom tlu ostali do danas. Zatim se, u nekoliko navrata, naseljavaju Mađari, a potom Nemci i ostali narodi. Veća nacionalna šarolikost javlja se tek posle drugog svetskog rata.
Analizom nacionalne strukture stanovništva na teritoriji opštine u 1961. i 1971. godini, u oba popisa zapaža se najveća zastupljenost Srba (71,2% odnosno 70,2%). Srbi čine oko 2/3 ukupnog stanovništva. Drugu etničku grupu po zastupljenosti čine Mađari, sa oko 26%. Na ostale narode i narodnosti otpada svega oko 3%.
Obrazovna struktura stanovništva ima dve značajne komponente: pismenost i školsku spremu stanovnika. Broj pismenih i nepismenih lica utvrđuje se za stanovnike od 10 i više godina starosti, koji su u odnosu na svoje godine mogli da se opismene. Prema podacima iz popisa stanovništva 1961. godine, u opštini Novi Bečej bilo je ukupno 3.316 nepismenih stanovnika, a 1971. godine ovaj broj je smanjen na 2.996. Iako podaci iz popisa stanovništva za 1981. godinu još nisu kompleksno obrađeni, ima indikacija da je broj nepismenih u novobečejskoj opštini u proteklom desetogodišnjem periodu još više smanjen.
Stanovništvo se, u odnosu na aktivnost, deli u tri osnovne grupe. Prvu grupu čine aktivna lica, drugu — lica sa ličnim prihodima, a treću — izdržavana lica. Aktivno stanovništvo čine lica koja rade u različitim privrednim i neprivrednim delatnostima i na taj način ostvaruju prihode za život. Lica sa ličnim prihodima čine penzioneri, lica pod starateljstvom itd. Kategoriju izdržavanih lica čini stanovništvo koje iz bilo kojih razloga nije u stanju da ostvaruje prihode za život (deca, starije osobe bez penzije, bolesna lica i sl.). Ovu kategoriju lica izdržavaju aktivna lica i lica sa ličnim prihodima.
U desetogodišnjem periodu, od popisa stanovništva 1971. do 1981, broj đomaćinstava porastao je sa 10.020 na 10.280, ili za 2,59%. Ako se analiziraju podaci od 1953. godine, stalni blagi porast broja domaćinstava uočava se sve do poslednjeg popisa. Međutim, ovaj porast nije rezultat povećanja ukupnog broja stanovnika, niti pak izrazitijeg imigriranja novih porodica. Naprotiv, povećanje broja domaćinstava rezultira iz stalnog deljenja većih porodica. Boljim uslovima privređivanja i podizanjem životnog standarda, mlađe porodice grade nove kuće i stanove i zasnivaju potpuno nova domaćinstva. Stariji članovi porodice ostaju u starim seoskim kućama, sa poljoprivrednim gazdinstvom i kompletnom ekonomijom, kojoj su bili prilagođeni i svi objekti domaćinstva.
U nedostatku obrađenih i objavljenih podataka Pokrajinskog zavoda za statistiku SAP Vojvodine iz popisa stanovništva 1981. godine, migraciona obeležja stanovništva opštine Novi Bečej takođe ćemo analizirati na bazi podataka iz 1971. godine. Prema migracionim obeležjima, celokupno stanovništvo opštine može se podeliti u dve grupe. Prvu grupu čini autohtono stanovništvo, odnosno stanovništvo koje je rođeno u određenom naselju ove komune i u istom mestu živi od rođenja. Drugu grupu čini stanovništvo doseljeno u naselje svog stalnog boravka sa područja iste opštine i drugih opština SAP Vojvodine, SR Srbije i drugih republika.
Razvoj privrede u novobečejskoj subregiji karakterišu dva razdoblja. Pre drugog svetskog rata privredna aktivnost na području opštine bila je veoma jednolična. Sve se, skoro isključivo, svodilo na poljoprivrednu proizvodnju. Prve osnove industrijske proizvodnje predstavljala je proizvodnja cigle i crepa, i — u oblasti prehrambene industrije — proizvodnje brašna i mlečnih proizvoda. Sve su to bili veoma skromni kapaciteti, koji su samo nagoveštavali budući razvoj određenih industrijskih grana. Pojedine vrste zanata biie su razvijenije, pa je zanatstvo na teritoriji opštine, a pre svega u Novom Bečeju, bilo značajna privredna grana.
Među vodećim granama privrede, poljoprivreda i industrija zauzimaju prva dva mesta. Poljoprivreda kao privredna grana ima višestruki značaj. Kao proizvođač hrane i sirovina za industriju, ona ima vitalne funkcije u privredi opštine. Za razvoj ove privredne delatnosti postoje veoma povoljni prirodno-ekonomski uslovi. Od ukupne površine novobečejske subregije, koja izncsi 60.961 ha, obradiva površina čini 70,5%. Najveći deo ovih površina, zahvaljujući povoljnim morfološkim, hemijskim, fizičkim i biološkim osobinama, predstavlja plodno i produktivno zemljište.
Na osnovu zastupljenosti pojedinih grupa ratarskih kultura, može se upoznati ranija i sadašnja struktura proizvodnje i odrediti proizvodna orijentacija u narednom periodu. S ciljem da se potpunije sagleda struktura ratarske proizvodnje na teritoriji opštine i uoče bitnije promene u njoj, treba analizirati podatke od 1965. do 1970. i od 1975. do 1980. godine. U ovim vremenskim razdobljima došlo je do različitih promena u ukupnoj setvenoj strukturi, što pruža dovoljnu osnovu za uočavanje pozitivnih tendencija i utvrđivanje adekvatnih puteva daljeg razvoja ratarstva.
Savremena poljoprivredna proizvodnja, zasnovana na naučnim osnovama, objedinjuje biljnu i stočnu proizvodnju, tako da se ostvaruje racionalnije korišćenje obradivih površina i potpunije finalisanje biljne proizvodnje. Stoga je, posle ratarstva, stočarstvo najznačajnija grana poljoprivređe. Vodeće grane su govedarstvo i svinjarstvo, pa se njima i posvećuje najviše pažnje.
U novobečejskoj privredi, šumarstvo kao privredna grana nema poseban značaj. Površine pod šumom kreću se oko 1.100 ha, što čini svega oko 1,7% ukupne teritorije opštine. Šumske površine nalaze se sa obe strane Tise, u uskim pojasevima pored reke, i mestimično, na vodoplavnim terenima u unutrašnjosti hatara novobečejske opštine. Površine pod brzorastućom topolom svake godine se povećavaju, što će bitno uticati na intenziviranje šumarstva i njegovu veću zastupljenost među ostalim granama privrede.
Među privrednim granama novobečejske subregije, industrija pripada grupi mlađih. Prvi začeci industrije javljaju se krajem XIX i početkom XX veka. Preteče današnje raznovrsne industrije bili su prvi parni mlinovi i fabrika za proizvodnju cigle i crepa. Posle drugog svetskog rata, uporedo sa razvojem raznovrsnije i intenzivnije poljoprivrede, industrije postepeno dobija sve značajnije mesto u privredi opštine. Od 1960. godine započinje brži razvoj industrije, i novobečejska subregija se iz tipično agrarnog razvija u agrarno-industrijsko područje severnog Banata.
U okviru industrijskog razvoja u novobečejskoj subregiji, najveći uspon ostvarila je Industrija građevinske keramike »Polet« u Novom Bečeju.
U kratkom istorijatu nastanka i razvoja ove industrije značajno je istaći da se njeni prvi začeci javljaju početkom XX veka. Na bazi veoma kvalitetne gline i jeftine radne snage, meštanin Vagner Ištvan je 1907. godine na ovom mestu izgradio fabriku cigle i crepa. Sa svega 30 sezonskih radnika, uglavnom bez kvalifikacija, i primitivnim načinom rada, u početku je ostvarivana veoma skromna proizvodnja cigle i crepa.