U desetogodišnjem periodu, od popisa stanovništva 1971. do 1981, broj đomaćinstava porastao je sa 10.020 na 10.280, ili za 2,59%. Ako se analiziraju podaci od 1953. godine, stalni blagi porast broja domaćinstava uočava se sve do poslednjeg popisa. Međutim, ovaj porast nije rezultat povećanja ukupnog broja stanovnika, niti pak izrazitijeg imigriranja novih porodica. Naprotiv, povećanje broja domaćinstava rezultira iz stalnog deljenja većih porodica. Boljim uslovima privređivanja i podizanjem životnog standarda, mlađe porodice grade nove kuće i stanove i zasnivaju potpuno nova domaćinstva. Stariji članovi porodice ostaju u starim seoskim kućama, sa poljoprivrednim gazdinstvom i kompletnom ekonomijom, kojoj su bili prilagođeni i svi objekti domaćinstva.
U nedostatku obrađenih i objavljenih podataka Pokrajinskog zavoda za statistiku SAP Vojvodine iz popisa stanovništva 1981. godine, migraciona obeležja stanovništva opštine Novi Bečej takođe ćemo analizirati na bazi podataka iz 1971. godine. Prema migracionim obeležjima, celokupno stanovništvo opštine može se podeliti u dve grupe. Prvu grupu čini autohtono stanovništvo, odnosno stanovništvo koje je rođeno u određenom naselju ove komune i u istom mestu živi od rođenja. Drugu grupu čini stanovništvo doseljeno u naselje svog stalnog boravka sa područja iste opštine i drugih opština SAP Vojvodine, SR Srbije i drugih republika.
Razvoj privrede u novobečejskoj subregiji karakterišu dva razdoblja. Pre drugog svetskog rata privredna aktivnost na području opštine bila je veoma jednolična. Sve se, skoro isključivo, svodilo na poljoprivrednu proizvodnju. Prve osnove industrijske proizvodnje predstavljala je proizvodnja cigle i crepa, i — u oblasti prehrambene industrije — proizvodnje brašna i mlečnih proizvoda. Sve su to bili veoma skromni kapaciteti, koji su samo nagoveštavali budući razvoj određenih industrijskih grana. Pojedine vrste zanata biie su razvijenije, pa je zanatstvo na teritoriji opštine, a pre svega u Novom Bečeju, bilo značajna privredna grana.
Među vodećim granama privrede, poljoprivreda i industrija zauzimaju prva dva mesta. Poljoprivreda kao privredna grana ima višestruki značaj. Kao proizvođač hrane i sirovina za industriju, ona ima vitalne funkcije u privredi opštine. Za razvoj ove privredne delatnosti postoje veoma povoljni prirodno-ekonomski uslovi. Od ukupne površine novobečejske subregije, koja izncsi 60.961 ha, obradiva površina čini 70,5%. Najveći deo ovih površina, zahvaljujući povoljnim morfološkim, hemijskim, fizičkim i biološkim osobinama, predstavlja plodno i produktivno zemljište.
Na osnovu zastupljenosti pojedinih grupa ratarskih kultura, može se upoznati ranija i sadašnja struktura proizvodnje i odrediti proizvodna orijentacija u narednom periodu. S ciljem da se potpunije sagleda struktura ratarske proizvodnje na teritoriji opštine i uoče bitnije promene u njoj, treba analizirati podatke od 1965. do 1970. i od 1975. do 1980. godine. U ovim vremenskim razdobljima došlo je do različitih promena u ukupnoj setvenoj strukturi, što pruža dovoljnu osnovu za uočavanje pozitivnih tendencija i utvrđivanje adekvatnih puteva daljeg razvoja ratarstva.
Savremena poljoprivredna proizvodnja, zasnovana na naučnim osnovama, objedinjuje biljnu i stočnu proizvodnju, tako da se ostvaruje racionalnije korišćenje obradivih površina i potpunije finalisanje biljne proizvodnje. Stoga je, posle ratarstva, stočarstvo najznačajnija grana poljoprivređe. Vodeće grane su govedarstvo i svinjarstvo, pa se njima i posvećuje najviše pažnje.
U novobečejskoj privredi, šumarstvo kao privredna grana nema poseban značaj. Površine pod šumom kreću se oko 1.100 ha, što čini svega oko 1,7% ukupne teritorije opštine. Šumske površine nalaze se sa obe strane Tise, u uskim pojasevima pored reke, i mestimično, na vodoplavnim terenima u unutrašnjosti hatara novobečejske opštine. Površine pod brzorastućom topolom svake godine se povećavaju, što će bitno uticati na intenziviranje šumarstva i njegovu veću zastupljenost među ostalim granama privrede.
Među privrednim granama novobečejske subregije, industrija pripada grupi mlađih. Prvi začeci industrije javljaju se krajem XIX i početkom XX veka. Preteče današnje raznovrsne industrije bili su prvi parni mlinovi i fabrika za proizvodnju cigle i crepa. Posle drugog svetskog rata, uporedo sa razvojem raznovrsnije i intenzivnije poljoprivrede, industrije postepeno dobija sve značajnije mesto u privredi opštine. Od 1960. godine započinje brži razvoj industrije, i novobečejska subregija se iz tipično agrarnog razvija u agrarno-industrijsko područje severnog Banata.
U okviru industrijskog razvoja u novobečejskoj subregiji, najveći uspon ostvarila je Industrija građevinske keramike »Polet« u Novom Bečeju.
U kratkom istorijatu nastanka i razvoja ove industrije značajno je istaći da se njeni prvi začeci javljaju početkom XX veka. Na bazi veoma kvalitetne gline i jeftine radne snage, meštanin Vagner Ištvan je 1907. godine na ovom mestu izgradio fabriku cigle i crepa. Sa svega 30 sezonskih radnika, uglavnom bez kvalifikacija, i primitivnim načinom rada, u početku je ostvarivana veoma skromna proizvodnja cigle i crepa.