|
Milorad
Vlaškalin
Poslednjem Banu Dunavske
Banovine u Kraljevini Jugoslavije dr Miloradu Vlaškalinu posle II
svetskog rata ponuđena je visoka funkcija u Demokratskoj
Federativnoj Jugoslaviji. Naravno, to je podrazumevalo da se naš
sugrađanin dr Vlaškalin prikloni novoj komunističkoj ideologiji.
Posle kraćeg razmišljanja on im je odgovorio sledećim rečima׃ „Gospodo
ja sam se već jednom zakleo kralju i monarhiji, pa ne mogu nikako
još jednom". Ne dugo posle toga usledilo je njegovo penzionisanje.
Penziju je uživao sve do svoje 94 godine.
Borivoj Ćurčić
"Crni ker" novobečejskog trgovca Laze Krstića
Poznati trgovac mešovite robe Laza Krstić u
periodu između dva svetska rata, čija se radnja zvala "Crni ker"
želeo je da mu firmopisac na spoljašnjem zidu radnje oslika crnog
kera. Ovaj je Krstića pitao "želi li kera sa, ili bez lanca", ali ga
je upozorio da je sa lancem skuplje. Krstić važeći za škrtog čoveka
odgovorio je da mu naslika bez lanca. Kada je posao bio završen i
pala prva kiša slika je oprana sa zida. Sav besan Krstić je otišao
kod firmopisca da se žali. Međutim, ovaj mu je odgovorio: "Da ste
platili i lanac, ker ne bi pobegao".
Aleksandar
Kasaš
Rohonczy, kockar i kartaroš
Veleposednik Rohonczy je važio za
stravstvenog kockara i kartaroša. Neretko se kartalo u njegovom
dvorcu do same zore a nekada i dalje. Tako se desilo da je jedne
noći na kartama izgubio toliko para koliko mu je vredelo imanje sa
dvorcem. U pokušaju da povrati sve izgubljeno, predloži partnerima
sledeću opkladu; ako uspe da sa puškometa raznese jabuku sa glave
svoje žene, tada mu se svi dugovi poništavaju, u suprotnom, on će sa
svojom porodicom napustiti dvorac i imanje. Opklada je prihvaćena.
Pozvaše ženu barona Rohoncija, koja naravno nije znala za opkladu,
ali je znala da joj je muž vičan oružju i dobar strelac. Jabuka je
postavljena, nastaje tajac, puška opali i naravno jabuka je
pogođena. Imanje je sačuvano, ali teški trenuci za barona su tek
počeli kada mu je žena doznala za opkladu.
Andre Karolj
Mala lađica - milo za drago
Bilo je to u vreme kada je Mala
lađica zvana Jelena saobraćala između dva Bečeja i prevozila đake u
srednju školu. Prilikom manevrisanja lađice kod starobečejskog
pristaništa jedan đak baci šešir u Tisu a drigi povika "čovek u vodi,
čovek u vodi" . Kapetan Jelene, Mladen Krstonošić-Mlađa, panično
izađe iz kabine i, videvši šešir u vodi, baci kaput sa sebe i skoči
u Tisu. Za to vreme putnici prasnu u smeh, gladavši naizmence na
kapetana i izazivače te scene. Videvši da je nasamaren, kapetan, sav
mokar, baci pogled prema đacima ne rekavši ni reči. Prođe tako neko
vreme i jednom prilikom dva brata zakasne na Malu lađicu. Jelena je
već bila krenula i oni, da ne bi zakasnili u školu, zamolile Mlađu
da se vrati po njih. Mlađa ih pogleda te reče da će ih pokupiti kod
skele. Braća se dala u trk, ali kod skele "Jelena" ne pristaje, nego
produži dalje prema Gradištu. Braća trčući moljakaju Mlađu da ih
pokupi kod kućice. Smejući se sa svim putnicima zajedno, kapetan
male lađice pokupi braću oko starog grada i tako im vrati milo za
drago.
Andre Karolj
Dragiša Bunjevački
Pripremajući izložbu slikara naivnih umetnosti, dođu
organizatori kod našeg naivca Dragiše Bunjevačkog da naruče par
slika. On ih preko dima iz svoje lule pogleda, pa im odgovori
"Pa ljudi nisam ja burekdžija da vi naručujete slike od mene".
Andre Karolj
Paja, sodar i motorbicikli
Rešio Paja Janković, novobečejski
sodar, da savlada i nauči upravljanje motorbiciklom. Kada je njegov
šogor, majstor Andre zaključio da ga je dosta podučavao, dođe vreme
za probnu vožnju. Sve je dobro krenulo, no posle nekoliko krugova
Paja bi da stane ali nikako mu to ne uspeva. Počeo da viče i da pita
šta da radi, ali nikakve instrukcije nisu pomogle. Tada sodar, kad
god bi projurio pored komšijskog seljaka, povika da mu otvori veliku
kapiju. Rečeno urađeno i posle sledećeg kruga Paja Janković projuri
kroz otvorenu kapiju i zabije se motorom zajedno u veliku kamaru
slame. Zaustavljanje baš nije bilo kako treba ali je ipak bilo
bezbolno.
Andre Karolj
Giga Jovanović i
brada
Jednom prilikom pitaju Gigu
Jovanovića da li svoju bradu pri spavanju stavlja na pokrivač ili
ispod pokrivača. Giga se zamisli ali odgovora nije bilo. Sutradan se
pojavi na posao sav pospan i nenaspavan te ga osoblje upita šta mu
je. "Cele noći oka nisam sklopio, samo sam premeštao bradu čas ispod
a čas iznad pokrivača", odgovori ljutito Giga.
Andre Karolj
Vladimir
Glavaš
Za Vladimira Glavaša se priča da
je bio osobenjak, ali vrlo pošten i human čovek. Sirotinji je
pozajmljivao hranu: žito, kukuruz i drugo. Po pravilu su svi,
koji su uzeli zajam, u određeno vreme dug vraćali, ali bilo je i
onih koji su to "zaboravili". On takvima nije činio nikakve
neprijatnosti, nego bi ih prilikom ponovne tražnje pozajmice
odvodio do praznog magazina i govorio im da uzmu što im treba.
Kada bi začuđeni zajmotražilac rekao: "Kako da uzmem kad u
magazinu nema ništa!" Glavaš mu je tiho uzvraćao: "Da si vratio
ono što si prošlog puta uzeo sad bi bilo".
Lazar Mečkić, (Novi Bečej i Vranjevo kroz istoriju 1989.)
Ako i vi znate neku anegdotu vezanu za
prošlost našeg grada pišite nam.
|