Poezija
mlade Slavice Majin, po svojim temama, nadama i slutnjama se
nudi kao ljubavna, ispovedna. Ona koristi prepoznatljive izraze,
ambijent, koji je pomalo vezan i za reku Tisu i gubi se u
sentimentu. Ovim svojim određenjima bi se mogla nazvati ženskom
ljubavnom poezijom, jer je duboko meka i lirski intonirana. Mada
ponekad u njoj ima onog karakterističnog mladalačkog bunta,
nemirenja sa datim stanjem stvari. Ambijent u kome ova mlada
pesnikinja ostvaruje i smešta svoje stihove je prepoznatljiv —
zora, svitanje, nada, koraci, čežnja... Ponekad se iz ove
sentimentalnosti izađe u igru, ali da bi se ponovo vratila
svojoj osnovnoj emociji, temi neuzvraćene ljubavi i slutnje. Na
tom fonu nema nikakvih sukoba, niti dijaloga. Sve je uglavnom
dato kroz prizmu subjektivnog. Svet se u svojoj bolećivosti
prelama po želji pesnikinje. (na jednom mestu u ovoj knjizi
imamo izraz »Slavicijada«). Mada je po svojoj osnovnoj
intonaciji ova poezija pomalo pesimistički obojena, ipak zrači
nadom u bolju i svetliju budućnost.
Iako, kao što smo rekli, većina
ovih pesama govori o slutnji neuzvraćene ljubavi. Rečima koje su
ovoj poeziji karakteristične, poznate, uopštene, koje ne prelaze
granicu rečenog, ne sežu u dubinu, niti u neke univerzalnije
poruke.
Sva subjektivna, okrenuta sebi i
svom doživljaju ljubavi, ona ide na humanitet, pokazuje
pesnikinju kao krhko, ranjivo i osetljivo biće, koje na svoj
način govori o svetu kojeg oseća.
Gordana ĐILAS
|
RUKE
Ruke
Za sva nadanja sutra
Ruke
Za sva zelenila jutra
Ruke
Za sve boje osećaja
Ruke
Za sve (ništa) potaja
Ruke
Za sve beline svitanja
Ruke
Za sve boli rastajanja
IDEŠ LI
Ideš li to ti
il čujem eho
mojih misli.
Gledam li to
tvoje oči,
ili daljinu.
Nemogućnost. |
NEDOSTIŽNOM
Na istoku što se budi
udišem rumenila naših susreta
i pletem ih.
u niti skrivene čežnje.
Ako tvoja lutanja u svitanju
naslute akorde prošlih vetrova,
čućeš moju pesmu, što je šaljem
putem nadanja
do tebe.
PRAZNINA
Ni Iepote, ni stiha, ni draži...
Prevarena je čežnja,
daleka su čekanja.
Ništavilo zaneseno danom
gubi se i odlazi.
Ostavljena veličina
i zatvorene oči.
Sedim i ne čujem srce.
Udaljujem se od sećanja,
čekam... |
Slavica Majin rođena je i živi u
Novom Bečeju. U njemu je završila Osnovnu i Srednju Školu
(gimnaziju). Radi u SIZ za zdravstvo Zrenjanin — filijala Novi
Bečej.
Stihove je počela pisati u
srednjoj Školi. Nastupala je, kao predstavnik Gimnazije, na
Martovskim susretima poezije u Kikindi.
Objavila je svoje stihove u dve
zajedničke zbirke novobečejskih pesnika UZDASI TISE i U NEDRIMA
RAVNICE. Časopis GLAS OMLADINE objavio joj je 1981. godine pesmu
BEKSTVO. Nastupala je na takmičenju radnika literarnih
stvaralaca 1980. godine u Šidu i bila jedna od pet nagrađenih.
Radovi nagrađenih su bili poslati na Republičko takmičenje koji
je tada bilo održano u Boru.
Ovo joj je prva samostalna
zbirka.